Foto: Pixsell/Miranda Čikotić/123rf

DOŠLI ste na plažu, razgrnuli ručnik i legli. Nad glavom vam se pojavio zaštitar koji vam govori da se morate maknuti s nje. Što napraviti?

Otkad je donesen Zakon o koncesijama, primjetna je zbunjenost među ljudima. Nedavno je u javnost dospjelo nekoliko situacija u kojima su zaštitari tjerali ljude s plaža, a da ti ljudi nisu imali pojma zbog čega su otjerani.

>> POD KONCESIJOM Tinejdžer potjeran s opatijske plaže jer nije imao za ležaljku i sok

Ne čudi zbunjenost javnosti. Teško je razumjeti što hrpa činovničkih uredbi, uredno posloženih u članke novog zakona, zapravo znači. Akt pisan kompliciranim pravničkim rječnikom nije privukao dovoljno pozornosti ljudi, iako se radi o vrlo pogubnom skupu pravila.

Prevedeno na svakodnevni, laički jezik, novi zakon je širom otvorio vrata bezakonju i muljanju, i to s nečim u čemu ne bi smjelo biti muljanja.

>> Izdajice u Saboru opet su prodale otoke, Dalmaciju i dio Istre

Da ne ulazimo u detalje samog zakona, prijeći ćemo na ono što nas najviše zanima: na koga se taj zakon primjenjuje i što nam on točno ograničava?

Odnosno, da bude još jednostavnije: ako poželimo razgrnuti ručnik na bilo kojoj plaži u Hrvatskoj, može li nam to itko zabraniti?

Tko nam može zabraniti razgrnuti ručnik?

Za početak treba znati da postoji nešto što se zove koncesijsko odobrenje. To nije isto što i koncesija, iako ljudi sve što sadržava riječ "koncesija" često trpaju u isti koš.

"Koncesija je pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje fizičkim i pravnim osobama, sukladno prostornim planovima", kaže Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.

To znači da netko po zakonu ima pravo koristiti komad plaže ili cijelu plažu. No razjasnimo najprije što je to koncesijsko odobrenje.

Koncesijsko odobrenje

Da bi netko uopće pokušao polagati ikakvo pravo na plažu ili komad plaže na kojoj ste se vi naumili okupati, mora dobiti koncesijsko odobrenje.

"Koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obavljanje djelatnosti koje ne isključuju niti ograničavaju opću upotrebu pomorskog dobra", kaže opet zakon.

Kad netko ima koncesijsko odobrenje, tada taj netko smije koristiti komad plaže na koju ste odlučili razgrnuti svoj ručnik. Smije postaviti svoj štand s palačinkama, smije poslagati ležaljke ili pokušati zaraditi na bilo koji sličan način. To odobrenje daje se na rok do najviše pet godina. Ni dana više. I tu prestaju ovlasti toga nekoga s koncesijskim odobrenjem.

Ne smije vas otjerati. Ne smije vam ograničiti prostor za razgrtanje ručnika. Ne smije poslati zaštitara na vas.

Smijete razgrnuti ručnik. Smijete ležati gdje želite. Smijete reći zaštitaru da vam se makne s očiju ili ćete u protivnom pozvati policiju.

Tko, dakle, sve spada u skupinu koja vam ne smije ništa dok ležite na plaži?

Tko vas ne smije otjerati?

Ljudi koji se bave prijevozom putnika, tehničkim radovima kao što su oni na dizalici ili bageru, iznajmljivanjem plovila, prijevozom tereta, čišćenjem mora, iznajmljivanjem skutera, iznajmljivanjem banana, tuba, guma i sličnih sredstava za vuču, iznajmljivanjem skija, iznajmljivanjem padobrana ili iznajmljivanjem jedrilica imaju koncesijsko odobrenje.

Isto imaju i oni koji iznajmljuju minipodmornice, daske za jedrenje, pedaline, sandoline te opremu za ronjenje i kupanje. Koncesijsko odobrenje imaju i ljudi sa štandovima, kioscima, prikolicama, montažnim objektima do 12 kvadrata, škrinjama i aparatima za sladolede.

Ljudi koji drže bungee jumping, aqua parkove, suncobrane i ležaljke također vam ništa ne mogu na plaži.

Oni koji organiziraju kulturne, komercijalne, zabavne i sportske priredbe također imaju koncesijsko odobrenje. Oni koji slikaju ili fotografiraju posjeduju isto odobrenje, kao i oni koji snimaju komercijalni program i reklame. Tu spadaju i ljudi koji imaju koncesijsko odobrenje za obuku jedrenja, veslanja, plivanja i sličnih sportova, baš kao i oni koji se bave organizacijom ronilačkih izleta i obuke ronilaca.

Zbog njih ne brinite, oni vam ne mogu ništa zabraniti.

Koncesija je nešto sasvim drugo

Koncesija je, s druge strane, različita od koncesijskog odobrenja. Ona, kako kaže zakon, djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe komad plaže na koju ste poželjeli razgrnuti ručnik.

Da bi netko dobio koncesiju na komad plaže ili cijelu plažu, mora ispuniti cijeli niz kompliciranih pravnih zahtjeva. Ona se daje na rok od 5 do 99 godina.

Onaj koji ima koncesiju na plažu koja isključuje opću uporabu, može oko nje staviti ogradu ako je tako definirano natječajnom dokumentacijom i prostornim planovima. Može staviti znak da je zabranjeno kupanje. Može vam zabraniti kupanje. Može poslati zaštitara na vas.

Ne smijete se kupati na plaži pod koncesijom. Ne smijete ležati gdje želite. Smijete reći zaštitaru da vam se makne s očiju, ali za to možete snositi posljedice.

Koncesija može biti ograničavajuća i isključujuća.

Ograničavajuća koncesija

Ograničavajuća koncesija vam može dopustiti slobodno kretanje, ali zadržava pravo da vas potjera u bilo kojem trenutku.

Prikažimo to najplastičnije moguće. Primjerice, imate marinu u kojoj se vežu jahte. Netko ima koncesiju na tu marinu, kao što je ACI marina u Splitu. Vi se teoretski, ako tako poželite, možete okupati u ACI marini. Možete i šetati među brodovima cijeli dan. Ali u jednom trenutku, recimo u 10 sati navečer, kad zaštitar odluči zatvoriti marinu za vanjski svijet koji nije platio ili zaslužio boravak u njoj, vi ste dužni napustiti je. Ili snositi posljedice.

To je ograničavajuća koncesija.

Isključujuća koncesija

S druge strane, isključujuća koncesija potpuno zabranjuje prilazak komadu plaže ili obale na kojem ste namjerili razgrnuti ručnik. Primjer za isključujuću koncesiju je, recimo, brodogradilište. Njemu nemate pristup i iz njega vas u svakom trenutku može izbaciti zaštitar. S punim pravom i pod zaštitom zakona.

To su razlike između koncesije i koncesijskog odobrenja.

Obratite se lučkoj kapetaniji

Ako ste u dvojbi, u svakom trenutku se možete obratiti lučkoj kapetaniji jer policija ne zna tko ima koju koncesiju. Registar koncesijskih odobrenja drži lokalna samouprava.

Inače, Zakon o koncesijama se razlikuje od ovoga o pomorskom dobru po tome što prvi uređuje kako se daju koncesije, a drugi govori što se smije.

Što donosi sam Zakon o koncesijama?

Kontroverzni Zakon o koncesijama donosi probleme druge naravi. Primjerice, zbog tog zakona javnost neće biti upoznata s postupkom odabira koncesionara, onoga koji će uzeti komad plaže i poslati zaštitara na vas.

Neće se znati je li neka koncesija opravdana. Neće se znati zašto se daje koncesija jer nema objave u javnim glasilima.

Zakon dopušta čovjeku koji ponudi najviše novca da dobije koncesiju na plažu na kojoj želite razgrnuti ručnik. Taj čovjek komotno može podići cijene na plaži ili joj ograničiti pristup.

Zakon, osim toga, dopušta tvrtkama koje očajno stoje s financijama da dobiju koncesiju na komad plaže na kojem želite razgrnuti ručnik. Odnosno, nema odredbe koja bi to spriječila.

Moguće je dobiti koncesiju, a onda je založiti. Čisto kako bi se osigurao novac potreban za investiciju. Ne treba napominjati da se tako širom otvaraju vrata podobnima.

Ugovor o koncesiji se može prebaciti na banke. Ili na neke druge institucije koje su dale kredit koncesionaru. To znači da banka može imati koncesiju na komad plaže na kojem ste naumili razgrnuti ručnik.

Onaj koji je dobio koncesiju za komad plaže na kojem želite razgrnuti ručnik, može koncesiju isti taj dan založiti za kredit, ako mu padne na pamet. Zato što u zakonu nema definiranog minimalnog roka u kojem se koncesija može založiti.

"Napredni" Zakon o koncesijama

Zbog svega navedenog, bilo bi dobro da država propiše kako tamo gdje postoji koncesija, treba postojati obavijesna ploča sa svim važnim informacijama - jednako kako postoji kada netko zagradi prostor gdje se nešto gradi.

"Vrlo se često dogodi da starosjedioce koji su od pamtivijeka neki obalni pravac koristili za kupanje, ribolov i tomu slične svrhe, odatle odjednom potjera koncesionar koji u blizini sagradi kuću i da im pristup moru bude uskraćen: je li to u javnom interesu?"

Ovaj citat nije dio saborskog govora protiv Zakona o koncesijama iz 2017. godine. Ovo je citat iz knjige Das Meeresufer in Theorie und Praxis. Eine juristische Studie. dr. Uliksea Eg. Stangera.

Citat je iz 1909. godine i savršeno ocrtava koliko je "napredovalo" uređenje pomorskog dobra u posljednjih stotinjak godina.