SVAKA zabrana u ekonomiji za sobom nosi određene troškove, direktne i indirektne, a kaos nastao zbog zabrane rada nedjeljom je pokazao da su neke zabrane osobito kaotične, destruktivne i iracionalne.

Godinama se raspravlja o toj zabrani, i u to vrijeme su brojni ekonomisti upozoravali da je ona sama po sebi loša, a zbog strukture hrvatske ekonomije će nastati i veći negativni učinci nego što se to može očekivati u državama kojima jedna od glavnih gospodarskih grana nije turizam.

Očekivano, upozorenja su se pokazala točnima. Koliko je stanje loše, pokazuje činjenica da su se lokalne vlasti u turističkim destinacijama morale poslužiti zakonskim trikovima da bi djelomično ublažile posljedice, proglašavajući na određene datume sajamske dane kako bi omogućili trgovinama, suvenirnicama, pekarama i drugim objektima na koje se zabrana rada nedjeljom odnosi da budu otvorene.

>> Lokalni čelnici na Jadranu se dosjetili kako izbjeći zabranu rada praznicima

Veliki lanci će se lakše prilagoditi, najviše će patiti male trgovine

Sasvim je jasno da se radilo o političkoj odluci na štetu ekonomske logike. Cijenu gaženja ekonomske logike uvijek netko plati. U ovom slučaju će veliki trgovački lanci pretrpjeti najmanju štetu jer se zbog svoje veličine i broja trgovina mogu prilagoditi. Mali trgovci, koji nemaju kapaciteta za toliku fleksibilnost, ne mogu napraviti puno po pitanju izgubljenih prihoda.

Iz te činjenice proizlazi da zabrana rada nedjeljom potiče nelojalnu konkurenciju na tržištu, jer veliki trgovački lanci imaju nekoliko različitih trgovina na relativno malom području, a zbog ostavljenog prostora da svaka trgovina može izabrati 16 nedjelja kroz godinu kada može raditi, relativno im je lako "uštimati" da kroz cijelu godinu jedna trgovina na određenom području bude otvorena.

Potražnju koja je inače disperzirana na nekoliko geografski bliskih lokacija mogu preusmjeriti na jednu otvorenu trgovinu. To stvara veće gužve i zagušenost prometa, i sigurno nije idealno rješenje, ali se tako može minimalizirati šteta zabrane.

Dvostruka diskriminacija malih

Male trgovine nemaju tu mogućnost i moraju preuzeti punu štetu zabrane rada nedjeljom, bez mogućnosti minimiziranja negativnih efekata. Još gore, kupnje se neće iz nedjelje rasporediti na ostale dane u tjednu nego će se jednostavno kanalizirati na one objekte koji su otvoreni. A oni su u rukama velikih trgovačkih lanaca.

To je dvostruka diskriminacija malih, zbog nemogućnosti disperziranja dopuštenog broja radnih nedjelja (što veliki mogu) i zbog gubitka prometa koji će biti kanaliziran prema velikim trgovačkim lancima. Na ovaj problem se davno upozorilo, ali se sasvim ignorirao.

Plaće u sektoru trgovine su u Hrvatskoj puno važnije nego drugdje u EU

Jedan od najpopularnijih argumenata zagovornika zabrane rada nedjeljom je bio pozivanje na države EU koje imaju sličnu zabranu, doduše s jako puno iznimki, ali tehnički nekakva zabrana postoji. Glavni problem s tom vrstom argumentacije je što ne uvažava specifičnosti hrvatskog gospodarstva, koje jako odudara od prosjeka EU, a pogotovo od država koje su provele zabranu rada nedjeljom.

Prema udjelu plaća i doprinosa plaćenih zaposlenicima trgovine na veliko i malo, transporta, hotelijerstva i prehrambenih usluga u ukupnim plaćama i doprinosima, Hrvatska je za nezanemarivih 6 postotnih bodova iznad prosjeka EU.

Konkretno, od ukupnog iznosa koji su poslovni subjekti tijekom godine potrošili na plaće i doprinose u Hrvatskoj oko 26 posto spada na plaće isplaćene zaposlenicima trgovine na veliko i malo, transporta, hotelijerstva i prehrambenih usluga.

U EU tek je 20 posto od ukupnog iznosa plaća i doprinosa isplaćeno u navedenim djelatnostima, što sugerira da su daleko manje važne za razinu zaposlenosti i općenito životni standard nego u Hrvatskoj. Dakako, i među državama EU postoje velike varijacije.

Usporedba Hrvatske i Grčke

U Grčkoj se 2019. 27.53 posto ukupno isplaćenih plaća i doprinosa odnosilo na plaće zaposlenih u trgovini na veliko i malo, transport, hotelijerstvo i prehrambene usluge. U Njemačkoj je iste godine tek 17.1 posto ukupno isplaćenih plaća dolazilo iz navedenog sektora, što je jako velika razlika.

Obje zemlje imaju zabranu nedjeljom, ali je učinak te zabrane radikalno različit zbog oblika gospodarstva. Grčka je turistička država u koju velik dio potražnje direktno i indirektno dolazi iz turizma, a Njemačka je industrijska država orijentirana na izvoz pa joj je zabrana rada nedjeljom manji problem. Hrvatska je po strukturi gospodarstva bliža Grčkoj.

Ugrubo, svaki četvrti euro iznosa svih plaća u Hrvatskoj i Grčkoj dolazi iz sektora trgovine na malo i veliko, hotelijerstva, transporta i prehrambenih usluga, a na razini EU svaki peti euro.

Hrvatskoj trgovina puno više znači nego zemljama EU koje brane rad nedjeljom

Relativno veću važnost nabrojenih djelatnosti, u kojima trgovina na malo čini najveći dio, pokazuju i podaci o udjelu u ukupno ostvarenoj bruto dodanoj vrijednosti tijekom godine u državi. U Hrvatskoj je 2019. iznosila 23.34 posto, s uzlaznim trendom (2015. je iznosila 21.59 posto). Na razini EU na nabrojene sektore otpada 19.21 posto ostvarene ukupne bruto dodane vrijednosti.

U Njemačkoj je udio 16.03 posto, Grčkoj 26.36 posto, Češkoj 18.53 posto, Italiji 19.29 posto, Španjolskoj 23.75 posto, Mađarskoj 18.42 posto itd. Ugrubo je primjetno da trgovina na veliko i malo, transport, hotelijerstvo i prehrambene usluge predstavljaju veći dio ukupno ostvarene bruto dodane vrijednosti u državama s većim udjelom turizma.

Razlog je, dakle, to što hotelijerstvo i slične djelatnosti predstavljaju veći dio gospodarstva, ali i trgovina. Potrošnja stranih turista se ne transferira samo u hotele i restorane, nego i u trgovine, suvenirnice, pekare i ostale prehrambene usluge.

Pad prihoda veći od 500 milijuna eura

Prema podacima statističke agencije EU Eurostat, u Hrvatskoj je 2019. tek 7.3 posto radnika redovito radilo nedjeljom. To je među najmanjim postotcima među članicama, a prosjek EU je iznosio 13.5 posto. U državama koje tehnički zabranjuju rad nedjeljom učestalost je puno veća, pa 12.8 posto radnika u Njemačkoj radi nedjeljom, 10.7 posto u Norveškoj, 14.7 u Austriji.

S druge strane, postotak radnika koji povremeno rade nedjeljom je drugi najveći u EU, čak 26.2 posto. To je daleko više od prosjeka, i može se velikim dijelom objasniti potrebama većeg rada za vrijeme sezone.

Istraživanje ekonomista Vuka Vukovića iz listopada 2021. je pokazalo da se u slučaju uvođenja neradne nedjelje može očekivati pad prometa u maloprodaji između 7.4 posto za onaj dio industrije koji karakterizira mali broj trgovina i velika izloženost turizmu, te 1 posto za najveće trgovačke lance. U prosjeku za cijelu maloprodaju to znači pad prometa za 3.1 posto, ali puno više malim trgovcima u turističkim središtima nego velikim trgovcima.

Prema podacima Fine, 2021. je 9077 poduzetnika u djelatnosti trgovine na malo ostvarilo 114.3 milijarde kuna prihoda. S obzirom na rast cijena, što je utjecalo na rast prihoda, i na to da je 15 najvećih trgovačkih lanaca 2022. ostvarilo 6.9 milijardi eura prihoda, realno je očekivati pad prometa zbog zabrane nedjeljom kroz godinu u ukupnoj industriji više od 500 milijuna eura.

Između 5 i 7 tisuća radnika će dobiti otkaz

Analiza Vuka Vukovića prognozira više scenarija, jedan od kojih je da se efekt zabrane rada nedjeljom sasvim prebaci na radnike. To je vjerojatniji scenarij od toga da trgovci u maloprodaji prihvate sve troškove zabrane, cjelokupni pad prometa uz zadržavanje istog broja radnika, a time dobrovoljno prihvaćajući pad dobiti i profitabilnosti.

Logično, manji fond radnih sati kroz godinu nužno pretpostavlja i manju potrebu za radnicima. Većina "viška radnika" se može preraspodijeliti na druge poslove, ali će od 15 do 20 posto od procijenjenih 35 tisuća radnika koji rade nedjeljom njih 5 do 7 tisuća dobiti otkaz, navodi Vuković u svom istraživanju.

Dodatno, učinak će biti "neravnomjerno raspoređen i puno teže će pogoditi manja mjesta i turističke regije, poglavito otoke. Radnici koji dobiju otkaze u velikim gradovima relativno brže mogu pronaći novi posao, dok radnici u manjim turističkim mjestima ili otocima nemaju previše alternativa te imaju veći rizik da postanu dugoročno nezaposleni izvan sezone".

Upozoravalo se na negativne posljedice, ali nitko nije uvažavao analize

Unatoč tome što su makroekonomski podaci pokazivali da su argumenti tipa "tako je i u Njemačkoj" loši zbog toga što se radi o različitom tipu gospodarstva od hrvatskog i analizama nezavisnih stručnjaka koje su pokazivale da utjecaj zabrane rada nedjeljom može biti samo negativan na gospodarstvo Hrvatske, vlast je sve ignorirala.

Kaos koji je nastao nije neočekivan onima koji su pratili raspravu, a negativni ekonomski šok je tek počeo. Nažalost, ekonomija je šuma različitih podataka i kretanja, pa se elementarne zakonitosti mogu neinformiranima prikazati kao rezultat nečega drugoga. 

U Mađarskoj zabranili rad nedjeljom, pa odustali nakon godine dana 

lada će tom logikom opravdavati svoju odluku o zabrani rada nedjeljom drugim događanjima koji nisu njihova odgovornost i sakrivati negativne učinke u šumi podataka, iako je jasno da se radi o štetnoj odluci. Ali u Hrvatskoj su politika i politički stavovi bitniji od istine, posebno ekonomske, pa ne treba očekivati situaciju kao u Mađarskoj kada je uvedena zabrana nedjeljom nakon godinu dana ukinuta zbog negativne reakcije javnosti. 

Njene troškove će platiti i oni koji su voljni snositi negativne posljedice i koji nisu, oni koji mogu minimalizirati negativne posljedice i koji ne mogu, a u samoj svojoj srži je diskriminatorna bez opravdanog razloga.

Radi se o poslovnoj diskriminaciji malih trgovina i narušavanju slobodnog tržišta, te diskriminaciji onih zaposlenika koji ne rade u nužnim djelatnostima (policija, hitna, vatrogasci itd.), a na njih se zabrana ne odnosi (konobari, radnici u kladionicama itd.)