PROSVJEDI protiv rasno motiviranog policijskog nasilja, potaknuti ubojstvom Afroamerikanca Georgea Floyda, proširili su se prvo diljem SAD-a, a onda i širom svijeta. Prosvjedovalo se, pogotovo proteklog vikenda, u desecima gradova na svim kontinentima.

>>Prosvjedi protiv rasizma šire se svijetom, okupljaju se na tisuće ljudi

Tisuće ljudi izašle su na ulice kako bi izrazile solidarnost s ubijenim Floydom i Amerikancima koji prosvjeduju zbog njegove smrti - u Londonu,  Bristolu, Liverpoolu, Birminghamu, Parizu, Marseilleu, Bruxellesu, Amsterdamu, Berlinu, Hamburgu, Düsseldorfu, Helsinkiju, Krakovu, Beču, Rimu, Madridu, Ateni, Lausanneu, Kopenhagenu, Stockholmu, Malmöu, Vancouveru, Torontu, Montrealu, Sydneyju, Brisbaneu, Melbourneu, Tel Avivu, Seulu, Istanbulu, Tokiju, Rio de Janeiru, Mexico Cityju, Cape Townu, Lagosu i mnogim drugim gradovima. I u Zagrebu se u utorak okupilo nekoliko stotina ljudi, uključujući neke poznate političare s lijeve strane političkog spektra, a organizatori su ustvrdili kako je "sustavni rasizam obilježje i našeg društva i najviše se očituje u odnosima prema migrantima".

>>VIDEO U Zagrebu održan prosvjed protiv policijskog nasilja i rasizma

Prosvjedi diljem Europe unatoč koronavirusu

Na najvećem prosvjedu izvan SAD-a, onom na Parliament Squareu u Londonu, deseci tisuća ljudi okupili su se unatoč pandemiji, koja i dalje hara Velikom Britanijom, kao i Amerikom. Prosvjednici su u Londonu marširali od američkog veleposlanstva do nebodera Greenfell Tower, koji je izgorio 2017. pri čemu su smrtno stradala 72 stanara, mahom imigranti iz Afrike i Azije. 

Kao i u SAD-u, većina prosvjednika u Britaniji i diljem svijeta bila je mirna, no ponegdje su ipak izbili neredi i sukobi s policijom. I dok je policija u SAD-u opet pokazivala svoju militarizaciju i ispoljavala šokantnu brutalnost čak i prema potpuno mirnim prosvjednicima po kojoj je već zloglasna, britanska policija se "proslavila" na suprotan način. Snimke policajaca u londonskom Westminsteru koji bježe pred bijesnim, uglavnom crnim prosvjednicima koji ih progone i gađaju bocama obišle su svijet. 

>>VIDEO Cipelarili policajca u Londonu, prolaznici se smijali i pozirali za selfie

Danas smo imali priliku vidjeti i još jedan prizor policijske nemoći pred nasilnim prosvjednicima u Britaniji - u južnom dijelu Londona, Hackneyju, netko je snimio prosvjednike koji okružuju i cipelare policajca koji kleči na tlu udarajući ga i njegovom vlastitom palicom.

U Hamburgu su prosvjednici također napali policiju koja je uzvratila suzavcem i vodenim topovima. "Već smo morali koristiti suzavac. Uz dužno poštovanje za sve emocije prosvjednika, napadi na policijske časnike su neprihvatljivi", poručila je policija.

Prosvjednici vandaliziraju i ruše kipove u Bristolu, Antwerpenu, Bostonu...

No posebno je odjeknulo ono što su britanski prosvjednici, bez da ih je policija uopće pokušala zaustaviti, napravili u Bristolu - srušili su kip Edwarda Colstona i potom ga, nakon skakanja po njemu, odvukli i bacili u rijeku.

>>Prosvjednici u Bristolu srušili kip trgovca robljem, tisuće prosvjeduju u svijetu

Britanska vlada na čelu s Borisom Johnsonom osudila je ovaj incident. Ministrica unutarnjih poslova Priti Patel, sama indijskog porijekla, opisala ga je kao sramotan.

Colston je, naime, čuveni, ali kontroverzni građanin Bristola iz 17. stoljeća i zastupnik u britanskom parlamentu koji se obogatio na trgovini robovima. Njegova Kraljevska afrička kompanija prevezla je preko 80 tisuća afričkih robova u Sjevernu i Južnu Ameriku, pri čemu je njih 20 tisuća umrlo tijekom putovanja te je bačeno u ocean, piše BBC. Colston je naknadno dobar dio stečenog bogatstva donirao svom gradu. 

Slično se dogodilo i u Belgiji, gdje su prosvjednici vandalizirali spomenik kralja Leopolda II., odgovornog za zločine protiv čovječnosti koje neki smatraju genocidom, a počinili su ih belgijski kolonizatori između 1885. i 1908. u tadašnjoj koloniji Kongu. No za razliku od spomenika u Bristolu, kip kralja Leopolda II. u Antwerpenu uklonio je sam grad, i to samo kako bi ga popravio i potom vratio.

I američki prosvjednici u međuvremenu su se pridružili ovom "čišćenju" javnih površina od spomenika za koje smatraju da ne zaslužuju postojati. U Richmondu, u Virginiji, srušili su kip Kristofora Kolumba i bacili ga u jezero, dok su u Bostonu njegov kip obezglavili.

Pomalo nevjerojatno, gradonačelnik Bostona Marty Walsh izjavio je da će upriličiti raspravu o "povijesnom značaju" spomenika Kolumba, španjolskog moreplovca koji je otkrio Ameriku, i odlučiti hoće li ga vraćati ili ne. Aktivisti, naime, traže da ga se ne vraća. "To je park posvećen bjelačkoj nadmoći. To je park posvećen genocidu nad urođenicima", rekao je Mahtowin Munro iz udruge američkih urođenika United American Indians of New England.

Australci, Francuzi, Brazilci i Palestinci prosvjedovali za "svog Georgea Floyda"

I za one Britance koji pozdravljaju rušenje ovog stotinu godina starog spomenika kao ispravljanje povijesne nepravde, i za one koji ga osuđuju kao ideološki motivirani vandalizam i vladavinu rulje ovo je bio podsjetnik na kolonijalnu i robovlasničku povijest njihove zemlje. Iako je SAD zemlja s jedinstvenom poviješću ropstva koje je okončano građanskim ratom, zemlja segregacije koja je ukinuta tek polovinom prošlog stoljeća i zemlja u kojoj je pitanje odnosa države prema crnim građanima još uvijek izuzetno osjetljivo, nipošto nije jedina koja i danas ima problem s rasizmom i nejednakošću šansi za svoje rasne manjine. 

A budući da je svjetska supersila i svojevrsni politički i kulturni hegemon bilo je očekivano da će prosvjedi koji su zahvatili Ameriku odjeknuti cijelim svijetom. Solidarnost s onima koji traže pravdu za Floyda i druge Afroamerikance koje je proteklih godina ubila policija miješala se s potporom domaćim žrtvama policijskog nasilja koje je izazvalo ogorčenost i bijes. 

Tako je u Francuskoj ime i lice koje se moglo čuti i vidjeti na prosvjedima bilo ono Adame Traoréa, Francuza porijeklom iz Malija koji je umro pod sumnjivim okolnostima 2016. u policijskoj postaji. Dok je službena obdukcija utvrdila da nije umro od gušenja policijskim pritiskom na tijelo - na vrlo sličan način na koji je umro Floyd - neovisna autopsija koju je naručila obitelj pokazala je da je umro upravo od posljedica policijskog nasilja. 

I Traoré je prije smrti vikao "ne mogu disati", poručili su aktivisti. Iste riječi izgovorio je i australski Aboridžin David Dungay čak 12 puta prije nego što je umro u zatvoru 2015. dok su ga držali zatvorski čuvari. Više od 400 Aboridžina umrlo je u zatvoru ili prilikom privođenja u Australiji od 1991., a nijedan policajac nije za to osuđen, piše New York Times. U Britaniji su se prosvjednici prisjetili Marka Duggana, kojeg je policija ubila tijekom pokušaja uhićenja 2011., što je tada izazvalo velike nerede diljem Engleske. 

U Brazilu su, pak, u Rio de Janeiru prosvjedovali i zbog 14-godišnjeg crnog dječaka Joãa Pedra Matosa Pinta, kojeg je policija ubila 14. svibnja ove godine. Palestinci i Izraelci prosvjedovali su, pak, i zbog smrti Iyada Halaka, 32-godišnjaka s teškim autizmom kojeg su izraelski vojnici ubili 30. svibnja na kontrolnoj točki kod Jeruzalema navodno zato što je pokušao pobjeći kad su ga zaustavili. 

Floydovo lice i riječi koje je očajnički uputio policajcu koji ga je gušio - "ne mogu disati", našli su se na muralima od Montreala preko Belfasta do ostataka Berlinskog zida i ruševina bombardirane kuće u Idlibu u Siriji. 

Nova municija za kritičare Amerike i Zapada

Istodobno, potrebno je imati na umu da zapadne zemlje u kojima se ovih dana prosvjeduje naprosto nemaju ni približno velik problem s policijskim nasiljem, bilo rasno motiviranim ili općenito, kao što ga ima SAD. Dok u SAD-u policija godišnje ubije 31 osobu na 10 milijuna stanovnika, u Njemačkoj ih ubije 11, u Australiji 8, u Švedskoj 6, a u Velikoj Britaniji samo 3. U SAD-u policija u prosjeku ubije oko 1000 ljudi godišnje - u Britaniji oko 20. 

>>Ubija li američka policija crnce zbog rasizma? Evo što kažu brojke

Dok za sustavni rasizam u radu američke policije i pravosuđa postoje snažni argumenti, puno je teže tvrditi da je takav sustavni rasizam na djelu, primjerice, u zapadnoj Europi. Naravno, geopolitički suparnici SAD-a poput Kine, Rusije i Irana zdušno koriste nerede u SAD-u i policijska ubojstva crnaca kao potvrdu da je Washington licemjeran kada kritizira druge zemlje zbog kršenja ljudskih prava i autoritarizma.

Moralni autoritet SAD-a, već narušen pravno upitnim vojnim intervencijama i civilnim žrtvama njihovog vojnog djelovanja u Iraku, Afganistanu, Siriji i drugim zemljama, sada je dodatno potkopan. Potresni prizori smrti Floyda i drugih Afroamerikanaca pred kamerama, policijskog nasilja nad prosvjednicima, vojske na ulicama i vojnih helikoptera koji nadlijeću Washington poslužit će kao retorički adut antizapadnim ideolozima koji tvrde da liberalna demokracija nije fundamentalno drukčija od autokracije kakvu vidimo u Rusiji, Iranu, Kini ili Venezueli. 

No aktualni prizori nasilnih nereda, paleži i vandalizma nad spomenicima, kao i pozivi američkih ljevičarskih aktivista na ukidanje policije, trebali bi poslužiti kao upozorenje da pozivi na društvenu pravdu i rasnu jednakost mogu lako otklizati i u suprotni ekstrem. Na vladama demokratskih zemalja je da sada pronađu balans između rješavanja gorućih međurasnih i međuetničkih pitanja i sprečavanja ideološki motiviranog kaosa i zakona ulice.