Zašto država želi kupiti Inu? Da ima gdje uhljebljivati i krasti
DANAŠNJA sjednica Savjeta za Inu na kojoj je odlučeno o savjetniku za otkup dionica od MOL-a ponovno je aktualizirala pitanje nacionalizacije najveće hrvatske naftne kompanije.
Vrijednost MOL-ovih dionica je 15,8 milijardi kuna
Ministarstvo državne imovine ima 44,84 posto dionica kompanije odnosno 4.483.552 komada, dok MOL, koji je "skriven" iza skrbničkog računa Zagrebačke banke, drži 49,08 posto dionica, odnosno 4.908.207 komada.
Posljednja cijena dionice Ine na Zagrebačkoj burzi iznosila je oko 3220 kuna pa možemo reći da je tržišna vrijednost MOL-ovih dionica oko 15,8 milijardi kuna.
Taj broj, naravno, treba uzeti s rezervom, jer je Zagrebačka burza bolno nelikvidna, tako da bi, ako bi država zaista krenula u nacionalizaciju tih dionica, cijena mogla biti znatno različita od one koja je sada na Zagrebačkoj burzi.
Svi se spremaju za doba bez fosilnih goriva, vlada kupuje Inu
Iako se cijeli svijet priprema za budućnost i za doba kada će fosilna goriva imati znatno manju ulogu nego danas, te kada će se cestama kretati električna vozila, Plenkovićeva vlada odlučila je nacionalizirati naftnu kompaniju. To zapravo i ne čudi s obzirom na to da je toliko velika firma, kroz koju prolaze milijarde i koja zapošljava veliki broj ljudi, idealna za uhljebljivanje i sve vrste kriminala koje se obično događaju u firmama pod kapom države.
Čak je i MOL, koji je sada suvlasnik Ine, u svojoj strategiji do 2030. godine najavio okretanje petrokemijskim proizvodima koji bi u budućnosti trebali biti osnova njihovog poslovanja, dok Hrvatska 2030. planira imati lanac benzinskih crpki na kojima će se valjda točiti gorivo u električne automobile.
No čak i vlada kupi MOL-ov udio u Ini, neće ga platiti svojim novcem, nego, naravno, novcem poreznih obveznika, pa joj nije ni bitno kakva će zaista biti budućnost te firme.
Privatizacija krenula 2003. godina
Kada se spomene prodaja Ine MOL-u, vjerojatno se svima pred očima prvo pojavi Ivo Sanader, koji figurira kao glavni lik te priče jer mu se sudi za primanje mita od Mađara, no cijela stvar krenula je ranije - u vrijeme Ivice Račana.
Račanova vlada je 2003. godine kao "strateškog partnera" odabrala MOL, koji se za paket od 25 posto dionica natjecao s austrijskim OMV-om. Mađari su ponudili 505 milijuna dolara i pobijedili. U to vrijeme ministar gospodarstva bio je Ljubo Jurčić, koji je mađarsku ponudu, koja je bila i najviša, ocijenio najpovoljnijom. Tvrdio je da je Ina dobila dobrog strateškog partnera i da će postati jak regionalni igrač.
Otprilike tri godina nakon ulaska MOL-a, u vrijeme kada su na vlasti već bili Sanader i HDZ, kreće se u daljnju privatizaciju. Odlučili su se na javnu ponudu dionica, u kojoj je sudjelovalo oko 44.000 građana. Dionice su se prodavale po 1690 kuna, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine.
INA im treba da mogu uhljebljivati i krasti
MOL je želio povećati svoj udio pa je u rujnu 2008. objavio dobrovoljnu ponudu za preuzimanje Ine po cijeni od 2800 kuna po dionici. Tada su objavili kako povećanje udjela u Ini predstavlja ključni element njihove regionalne strategije rasta.
Povećanju udjela MOL-a u Ini pridonijeli su i branitelji pa je u listopadu 2008. upravni odbor Fonda hrvatskih branitelja odlučio Mađarima prodati svih 7 posto dionica kojima je raspolagao. MOL je na kraju kroz tu javnu ponudu postao najveći dioničar Ine.
Nakon svih tih godina, priča se vraća na početak. Vlada bira konzultanta kojeg će platiti desetke milijuna kuna kako bi joj rekao kako da potroši milijarde na kupnju udjela u kompaniji koju je prodavala gotovo posljednja dva desetljeća, a sve kako bi imala gdje smjestiti svoje stranačke ljude i odakle izvlačiti novac.