PROŠLE su točno tri godine od trenutka kada je Lokomotiva Dinamu prodala Luku Ivanušca, tada 20-godišnjaka, za tada rekordna tri milijuna eura što se tiče kluba s Kajzerice. Već desetak dana kasnije Ivanušec je debitirao za Plave i to protiv Hajduka na Poljudu, a vrlo brzo je potvrdio kako je riječ o jednom od najvećih generacijskih talenata, ne samo u Hrvatskoj nego i šire.

Otad se u Dinamu puno toga dogodilo i promijenilo. Bjelice, koji ga je polako uvodio na vrata prve momčadi, više nema, a u međuvremenu je postao stalni član udarne postave, koji je dogurao do toga da je nastupio na tri od četiri utakmice hrvatske reprezentacije na Europskom prvenstvu.

Ivanušec je i danas jedan od nositelja Dinamove igre, ali nije na onoj razini na kojoj bi s obzirom na talent mogao i trebao biti. Plavi su se prošle sezone jako mučili u prvenstvu. Jedan od razloga je ozljeda koja ga je udaljila s terena dva mjeseca, ali ni onda kada je bio zdrav nije donosio ono što se od njega očekuje.

Dio krivnje leži na Dinamu, koji je na krivi način plasirao igrača koji je po svemu trebao biti ključni igrač momčadi i sljedeća velika Dinamova prodaja, u rangu onih najvećih. Čak i kad se u obzir uzmu sve olakotne okolnosti, Dinamo od Ivanušca treba više. Vrijeme je da iskorači i preuzme ulogu koja mu po svemu pripada - prve Dinamove violine i budućeg nositelja hrvatske reprezentacije.

Dinamo ima nevjerojatnu momčad. Ali traži prvo ime

S obzirom na dominantne rezultate u Hrvatskoj i Europi, nije iznenađenje da Dinamo ima veliku financijsku prednost u odnosu na konkurenciju, a samim time i primat na ogroman bazen talenta diljem Hrvatske i Balkana.

Ima nekoliko hrvatskih i stranih reprezentativaca, hrpu igrača koji bi to tek trebali postati i one koji nisu u prvom planu, ali vrhunski obavljaju svoj posao. Ukratko, Dinamo ima fantastičnu ekipu. Ali svaka ekipa mora imati svog nositelja igre po kvaliteti, a Plavi trenutno traže tko će to biti.

Najočitije rješenje je Mislav Oršić, ali već se dva prijelazna roka intenzivno špekulira o njegovom odlasku. Uz to, ove sezone će napuniti 30 godina i teško je očekivati da će još dugo držati ovu razinu igre. Petković je stara priča i dok se u potpunosti ne probudi, sam je sebe diskvalificirao iz tog razgovora.

Novopridošli Drmić je sjajan igrač, ali je "samo" paker, netko tko dobre igre manifestira golovima. Ademi je vođa, ali nije kreator. Dinamo treba igrača kakvog je imao u Modriću, Sammiru, Olmu i Majeru, koji će kvalitetom nositi igru Plavih. To bi po svemu trebao biti Ivanušec, ali Dinamo ga i dalje čeka.

Talent za nositelja ekipe, a ne još jednu kariku u nizu

Kako se ovaj tekst ne bi pogrešno protumačio, važno je odmah naglasiti kako je Ivanušec i danas odličan igrač, itekako koristan Dinamu, i u posljednjih sezonu i pol je imao nekoliko susreta u kojima je bio čovjek odluke.

Da do kraja karijere sve sezone odigra kao prošlu, ostat će zapamćen kao odličan igrač, vrlo dobre karijere u Dinamu i barem pristojne karijere u reprezentaciji. Problem je što Ivanušec može biti puno više od toga.

Za razliku od nekih drugih nositelja igre u prošlosti, nema dozu lucidnosti poput Modrića ili Olma, ali je moderan igrač koji je u skoro svakom segmentu igre podjednako dobar. Ima radnu etiku, pomaže u presingu, može driblingom stvoriti višak, posebno u primanju lopte. Ima pregled igre, solidan osjećaj za ući iz drugog plana i pristojnu završnicu.

Pogreška je i Dinamova

Međutim, dojam je da u većini tih aspekata igre stagnira. Bilo je tu mnogo otegotnih okolnosti osim već spomenutih ozljeda. Ivanušec je i jedan od onih igrača Dinama koji ulaze u opis kronično umornih. 

Primjerice, nakon što je korona poremetila i zgusnula raspored, Ivanušec je istog ljeta igrao Euro i za mladu i seniorsku reprezentaciju, a onda se praktički bez odmora priključio Dinamu u prvom europskom pretkolu. U tom tempu nastavio je i ove sezone i definitivno ima velik izazov uloviti pravu formu bez kvalitetnog odmora.

Osim toga, Ivanušec je solidan dio karijere u Dinamu svojevrsna žrtva taktike. Iako je idealan za osmicu, često je morao igrati krilo. Odande se uvlačio u sredinu terena, u svoju zonu komfora, ali tako je stvarao gužvu kojom bi i sebi smanjio manevarski prostor. Posljednje dvije godine nisu protekle samo u traženju najboljeg Ivanušca nego i najbolje pozicije za Ivanušca.

Kako je Majer postao Ivanušec, a Ivanušec Majer

Možda najbolji primjer i kontrast između nekadašnjih očekivanja i današnjeg stanja je usporedba Ivanušca i Lovre Majera. Stigli su u Dinamo uz sličnu priču, kao veliki talenti, ali već u tinejdžerskim godinama bila je očita razlika u njihovoj igri.

Majer je bio klasični hakler, bogomdana "ljevača" i plemeniti veznjak koji je igrao poprilično neodgovoran nogomet bez lopte. Ivanušec je, s druge strane, bio prototip modernog veznjaka u oba smjera, tip za kojeg je pitanje velikog transfera i reprezentacije samo pitanje trenutka.

Dvije godine kasnije, Majer je standardna desetka uglednog kluba lige Petice i favorit za prvu postavu u Kataru. Ondje gdje je danas Majer, većina nas je očekivala Ivanušca. Pri tome treba napomenuti i da je Majer gurnut na krilo, ali je ondje našao svoju idealnu ulogu i bolje se prilagodio u ovom razvojnom periodu.

Sezona istine. Dinamo treba novog vođu

Ova sezona mora biti ona u kojoj će Ivanušec napraviti razliku između odličnog HNL-igrača i tipa koji ima perspektivu postati svjetska klasa. Mora biti igrač razlike i odluke za Dinamo, a treneri mu konačno moraju omogućiti da se razvije ondje gdje može najviše dati, a ne prilagođavati i podređivati njegovu ulogu s obzirom na pet drugih igrača.

Tek tada će se s punim pravom od Ivanušca moći očekivati da konačno ostvari svoj maksimum u dosadašnjem dijelu karijere, a još kao klinac u Lokomotivi je pokazivao koliko je taj plafon zastrašujuće visok.