TUTTOMERCATO je u feljtonu "Najbolje kupnje talijanskih klubova" Alena Bokšića čak tri puta naveo kao primjer takvog posla, iako ističe da se po dolasku u Italiju i prvoj gaži u Laziju (1993.-'96.) te prelaskom u Juventus ('96./'97.) nije istaknuo i da je njegovo jedino doista uspješno razdoblje bilo kada se vratio u Lazio i tamo bio od 1997. do 2000., nakon čega je iz Italije otišao u Middlesbrough.

Talijani ga vole iako je zabijao malo i bio stalno ozlijeđen

Usprkos tome što je hrvatski napadač u šest i pol godina igrajući za možda najjače generacije Juventusa i Lazija u povijesti postigao samo 50 golova te često bio ozlijeđen, Talijani se Bokšića sjećaju s velikim simpatijama i 20 godina kasnije. To je očito i u tome kako su intonirani recentni tekstovi o njemu.

Ispred njega su bili samo Baggio, Bergkamp i Cantona

"Prvi dokaz pojave vanzemaljca u Rimu datira u prosinac 1993. kada se ukazao u liku tipa strašnih fizikalija, isklesanog tijela, plave kose i velike želje da se nametne u tada daleko najjačoj ligi svijeta. Alen Bokšić i Serie A bili su savršen spoj. Silni napadač je sa samo 22 godine s Marseilleom već imao osvojene naslove prvaka Europe, najboljeg strijelca francuske lige i četvrto mjesto u izboru za Zlatnu loptu. Ispred Bokšića, kojeg je Lazio te zime platio basnoslovnih 15 milijardi lira, tada su bili samo Roberto Baggio, Dennis Bergkamp i Eric Cantona.

Iz Rima je otišao zbog češkog mučitelja

Međutim, igrač kojeg su odlikovali dribling, elegancija, osjećaj za gol i fascinantna fizička snaga ni blizu se nije dokazao tijekom dvije i pol sezone u Laziju. Bokšić se jako mučio pod teretom velikih očekivanja, ali razlog za to je samo jedan - trener Zdenek Zeman - priznao je to i Hrvat: 'S njim nisam imao ljudskih, tehničkih ili taktičkih problema. Jedino onih vezanih za njegove nevjerojatno iscrpljujuće treninge primijenjene atletičarima, a ne nogometašima. U dvije godine s njim istezali smo se možda četiri puta, sve ostalo je bilo samo beskrajno mrcvarenje. Uostalom, ne možeš sve igrače tretirati kao da imaju isto tijelo, a on je to radio i zato sam otišao.'

Kralj mercata i jedan od najvećih trenera na njemu su željeli graditi novi Juventus

Nakon dvije i pol sezone, 79 utakmica i 18 golova u Laziju, Bokšić je u ljeto 1996. prešao u Juventus. Bio je prva želja vladara mercata Luciana Moggija i trenera Marcela Lippija za nasljednika legendarnih napadača Gianluca Viallija i Fabrizija Ravanellija, koji su otišli nakon što je Juve tog proljeća osvojio Ligu prvaka.

Ni u Juventusu nije opravdao komplimente i milijarde

Moggi je rekao da je Bokšić, tada u najboljim godinama i s već priličnim iskustvom u Italiji, čovjek oko kojeg će graditi novi Juventus. Lippi je bio toliko fasciniran njegovim fizičkim izgledom da ga je zvao 'spomenikom koji je oživio kao sportaš'. Međutim, Bokšić ni ovdje nije opravdao sve te lijepe riječi ni još jednu odštetu od 15 milijardi lira. Samo 22 nastupa i tri gola u prvenstvu te tek sedam golova ukupno bili su znak da mora otići iz Juventusa iako je osvojio Serie A i Interkontinentalni kup.

Napokon trijumf u Italiji

Odlazak iz Torina bio je povratak u Rim. Sergio Cragnotti, jedan od najbogatijih Talijana i vlasnik Lazija, obožavao je Bokšića, što je i dokazao tako što je za igrača kojeg su već označili kao promašaj platio 25 milijardi lira kako bi ga još jednom doveo. I tada je konačno pokazao sve što zna i može, iako u ovom navratu drugu od tri sezone u Laziju praktično nije igrao zbog ozljeda. Tijekom ove gaže u Laziju postigao je ukupno 24 gola, osvojio Scudetto, dva talijanska kupa i Kup pobjednika kupova, a navijače, koji su ga zvali Alien, i suigrače oduševljavao je požrtvovnošću i radom za momčad."

Bobo Vieri je rekao sve

Tuttomercato podsjećanje na Bokšićeve talijanske godine završava citatom legendarnog golgetera Christiana Vierija: "Alen Bokšić bio je pravi razarač, jedan od najboljih nogometaša s kojima sam igrao."