HRVATSKA će večeras protiv Mađarske odigrati svoj 13. susret na Poljudu, pri čemu tek šesti službeni. Učinak je slabašan. Samo jedna pobjeda, sedam remija te četiri poraza uz negativnu razliku pogodaka 12:18.

U prve tri službene utakmice Hrvatska je na Poljudu remizirala protiv Italije (1:1), Danske (1:1) i Slovenije (3:3), da bi 2011. protiv Gruzije (2:1) napokon upisala prvu pobjedu. U posljednjem službenom susretu, u lipnju 2015., ponovo je remizirala protiv Italije (1:1). Bilo je to 12. lipnja 2015., igrale su se kvalifikacije za Euro 2016., a cijeli je događaj obilježio skandal s iscrtanom svastikom na travi Poljuda.

Prokleti Poljud

Hrvatska je ponovno kažnjena, a Split više nije dobio priliku ugostiti reprezentaciju. Sukob između nogometnog sjevera i juga, HNS-a i Hajduka, tih je dana bio na vrhuncu, a svastiku na Poljudu mnogi će okarakterizirati kao znak sabotaže prema čelništvu Saveza.

No, fraza o ''prokletom Poljudu'' seže puno dublje u prošlost. U vrijeme kad se Hrvatska tek probijala na nogometnoj sceni, kad je na klupi reprezentacije sjedio Ćiro Blažević.

Čovjek koji je zbog ''prokletstva'' splitskog stadiona trebao dobiti otkaz smatra da je ignoriranje Poljuda od strane vladajućih elita hrvatskog nogometa pogrešan potez.

"Ti mladići imaju svoje dostojanstvo i svoj ponos, a onda ih se zapostavlja"

''Velika je pogreška to što je prošlo toliko godina, a da reprezentacija nije igrala na najljepšem stadionu u Hrvatskoj. Razne okolnosti su uvjetovale da je opasno igrati na Poljudu. Zamisli, opasno je igrati na Poljudu, to mi zvuči vrlo primitivno'', kaže nam Ćiro pa objašnjava koje su to okolnosti i tko je krivac:

''Cijeli svijet zna koje su to okolnosti i tko je donio takvu glupu odluku. Znam to ja, znate to vi, zna to cijela Hrvatska. Tamo ima ljudi koji izmišljaju neprijatelje i prave scene koje nisu dolične hrvatskoj kulturi. Plašim se i dalje, iako se nadam da su mediji utjecali na to da ne smije biti nereda. Treba tražiti razlog takvog ponašanja, ja ga znam, ali neću ga kazati. Ti mladići imaju svoje dostojanstvo i svoj ponos, a onda ih se zapostavlja. Hajduk i njegova publika su najvažniji, malo tko na svijetu to ima. Vidjet ćete u budućnosti da će Hajduk napokon biti uvažavan onako kako i zaslužuje, ali moraju se ukloniti svi incidenti i antisportsko ponašanje'', kaže nam Blažević

Prvu utakmicu na Poljudu Hrvatska je odigrala s Italijom 8. listopada 1995. Na krcatom Poljudu u prekrasnoj atmosferi završilo je 1:1. Svi su bili zadovoljni podjelom bodova. Hrvatska je bila u svečarskom raspoloženju nakon Oluje, briljirala je u kvalifikacijama za Euro u Engleskoj i taj bod samo je donio potvrdu prvog mjesta u skupini. Talijani su nakon poraza od Hrvatske u Palermu bili sretni što nisu još jednom izgubili od nadolazeće sile, a posebno jer su gotovo cijelu utakmicu igrali s igračem manje. Taj remi nitko nije shvaćao negativno.

Bura, Laudrup i Primož Gliha

Međutim, sljedeća dva susreta na Poljudu donijela su dramu i tada je iskovan termin ''prokleti Poljud''.

Kvalifikacije za SP 1998. Hrvatska nije počela najbolje i pobjede protiv Danske i Slovenije bile su imperativ. Dogodila su se dva nesretna remija. Najprije je Brian Laudrup šokirao Hrvatsku kad je njegovu loptu nalet bure skrenuo u gol i prevario Dražena Ladića za 1:1, a samo par dana kasnije slabašna Slovenija se hat-trickom Primoža Glihe vratila s 1:3 do 3:3. Plasman u Francusku bio je kompromitiran, a najveći ceh je platio Poljud koji je sve do 2011. i Gruzije dobivao samo mrvice u obliku prijateljskih utakmica.

Statistika i povijest govore da Poljud nije ležao reprezentaciji i prije nego što su nastali sukobi na relaciji HNS - Hajduk. Ćiro ne misli tako.

''Poljud nam nije ležao? Kako će nam ležati kad nismo jedinstveni. Ni sad nam neće ležati ako se nađe neki nadobudni i baci petardu ili vikne 'za dom spremni'. Znam i zašto su to ti mladići radili. Nepravde su postojale, a nitko nepravdu ne podnosi. Svatko na svijetu ima svoj ponos i dostojanstvo. Neki nemaju drugi izlaz nego napraviti incident da bi svoje nezadovoljstvo negdje očitovali'', rekao je bivši izbornik Hrvatske.

Slomljena noga Marija Stanića

Bura protiv Danske i Laudrupov gol obilježili su Ćirinu karijeru. Otkrio nam je da je ozbiljno pogriješio u pripremi utakmice što je odlučio odigrati pripremnu utakmicu protiv selekcije Brača. Mario Stanić je tad stradao, puknula mu je noga.

''I danas sanjam buru. Bura mi je bila u glavi. Trebao sam tamo glavu izgubiti i poziciju izbornika. Imao sam nesreću jer udovoljavam svakom. Na Braču su me zamolili da dođemo igrati utakmicu i slome mi najjačeg čovjeka u to vrijeme - Stanića. Sve sam to ja kriv i duševno sam se napatio zbog svega, ali nije to razlog da se igramo vještica i da kažemo da nam Poljud nije sklon. Vidjet ćete kad Mađari fasuju tri komada, a tad će nam Poljud biti najpoželjniji. Bit će 3:0 za Hrvatsku'', zaključio je Ćiro.