HRVATSKA i Španjolska, koje se u četvrtak u 20:45 sastaju na Maksimiru u susretu Lige nacija, nakon Svjetskog prvenstva prolaze fazu lagane smjene generacija.

Hrvatska je ostala bez Marija Mandžukića, Vedrana Ćorluke i Danijela Subašića, a Španjolcima su se oprostili Gerard Pique, David Silva i Andres Iniesta. U obje momčadi ulaze neka nova lica i tek ćemo do kraja Lige nacija i u kvalifikacijama za EP vidjeti kako će se snaći bez svojih “senatora”.

Zlatko Dalić uoči ove utakmice muku muči s lijevim (a i desnim) bekovima. Nema Strinića, otpao je i Pivarić pa će na toj poziciji igrati Milić ili Jedvaj. S druge strane, Španjolci na toj poziciji imaju tri fantastična rješenja. U prošlom ciklusu tu je bio Marcos Alonso, sad ga je zamijenio Jordi Alba, a u reprezentaciji je mjesto zacementirano Joseu Manuelu Gayi.

Sjajnog lijevog beka Valencije iz prve ruke su upoznali Vrsaljko i Rog u Elcheu kad ih je strašno brzi Gaya uništavao svih 90 minuta i bio je jedan od najboljih igrača u pobjedi Španjolske 6:0. Gaya je na toj utakmici, ali i cijele ove sezone, pokazao kako bi možda već na zimu mogao biti jedan od traženijih igrača na tržištu.

Zbog treninga putovao 240 kilometara svaki dan

No, kako to obično biva u pričama nogometaša, tko zna gdje bi Gaya danas bio da se kad je imao 14 godina nisu ozlijedila oba lijeva beka za jednu utakmicu Valencijine Juvenil A selekcije. Gaya je u to vrijeme bio napadač i to jako dobar. Sezonu ranije zabio je nevjerojatnih 60 golova za mladu momčad i pred njim je, kažu, bila perspektivna napadačka karijera.

Rođen u gradiću Pedregueru, Gaya je četiri puta tjedno putovao 240 kilometara na trening i kući svaki dan, ali nije mu padalo na pamet odustajati. Igranje za Valenciju bio mu je dječački san i bio je na korak do toga da ga ispuni.

“Nisam stvarno ni o čemu drugom razmišljao nego samo o Valenciji. Davao sam sve samo da jednog dana zaigram na Mestalli”, prisjetio se Gaya prvih koraka u klubu.

“Nogomet sam počeo igrati s četiri godine s prijateljima u lokalnom klubu. Nisam previše ni igrao, češće sam sjedio na klupi i nije, iskreno, izgledalo kao da će biti bolje. No, jednog dana je trener mojim roditeljima rekao da mogu otići na probu u Valenciju. Bilo je jako teško putovati, ali roditelji su me podržavali i od malih nogu mi pomagali da ostvarim svoj san”, kaže Gaya.

Tog jutra uoči spomenute utakmice Juvenil A selekcije trener je nazvao Gayu i rekao mu da će igrati lijevog beka. Nitko drugi nije mogao pokrpati rupu na toj poziciji, a treneri su odlučili da bi zbog svoje brzine i pokretljivosti baš Gaya bio najbolji izbor.

“Počeo sam igrati kao napadač. Obožavao sam zabijati golove, baš sam osjećao da to imam u sebi. Nema boljeg osjećaja na svijetu od zabijanja golova, ali nisam se bunio kad me trener stavio na bok. Nisam mislio da će potrajati, ali sam tu utakmicu odigrao baš dobro i sve češće su me počeli koristiti na toj poziciji”, rekao je Gaya koji je uskoro preselio u Valencijin kamp i dodao kako mu je jako teško padalo što je odvojen od obitelji.

Sa 17 godina debitirao za prvu momčad

Valencijina škola, koja je proizvela sjajne lijeve bekove poput Jordija Albe i Juana Bernata, ubrzo je u Gayi vidjela veliki potencijal. Mladi Jose Luis odmah je preskočio jednu selekciju, sa 16 je bio dio U-18 momčadi koja je postala prvakom Španjolske, a sa 17 godina je debitirao za prvu momčad Valencije u Kupu kralja protiv Llagostere. Priznaje, bio je strašno nervozan prije utakmice.

“Sjećam se da mi je trener stalno govorio da se smirim i da igram kako znam. Nevjerojatno, čim sam zakoračio na travnjak Mestalle bio sam potpuno miran. Za ovaj klub navijam doslovno od malih nogu i neizmjerno sam ponosan što sam njegov član”, prisjetio se u jednom intervjuu.

Već s 22 godine upisao je 100. nastup za Valenciju, a dosad ih je skupio 161 te je upisao pet golova i 17 asistencija. Bio je dio i one momčadi koja je umalo ispala iz lige. Na utakmici protiv Seville se rasplakao kad mu je Sergio Rico skinuo udarac koji bi sigurno završio u golu za 2:2 pa ga je trener nakon utakmice morao tješiti.

Njegove sjajne igre nisu promaknule puno bogatijim klubovima. Gaya je šesti najbrži igrač Primere, a dugogodišnja uloga napadača u mladim danima omogućila mu je da sjajno razumije kretanja napadača koje sjajno nalazi točnim centaršutevima ili preciznim proigravanjima. Strašno je brz i neizmjerno žilav uz sjajan dribling koji su hrvatski igrači jako dobro imali priliku vidjeti u Elcheu.

Prošla sezona bila je najbolja u njegovoj karijeri pa su na Mestallu došle ponude Manchester Uniteda, Arsenala i Atletica. Valencia mu nije branila odlazak, ali Gaya se zahvalio svim zainteresiranima i potpisao je novi, petogodišnji ugovor s klubom svojeg djetinjstva. Uz klauzulu od 100 milijuna eura koju bi vrlo lako netko mogao uskoro aktivirati.

“Nisam razmišljao ni sekunde. Biti dio ovog kluba je najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi i uvjeren sam da ću u Valenciji napredovati jednako kao i u nekom drugom klubu. Moja budućnost je ovdje”, rekao je ljetos Gaya.