SPORTSKI je nadati se. S tom rečenicom na umu svi hrvatski amaterski klubovi ulaze u susrete s prvoligašima u početnim fazama SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Bilogora '91 razmišljala je na identičan način prije no što je u Grubišnom Polju ugostila Hajduk (0:4).

"Ne zavaramo se, znamo da je velika razlika između prve i četvrte lige. No, i mi imamo što pokazati, pa kamo nas to odvede, odvede", rekao nam je Željko Ostrman uoči utakmice 1/16 finala Kupa. Ostrman je tek 29-godišnjak koji u Bilogori ima dvojaku ulogu - središnjeg veznjaka i trenera.

U mlađim uzrasnim kategorijama Mladosti iz Ždralova, Slaven Belupa i Hrvatskog dragovoljca odigrao je važne utakmice, a zatim i sa seniorima Ždralova i Bjelovara, s kojim je u revijalnoj utakmici nastupio protiv hrvatske reprezentacije.

U trenerskom smislu ovo mu je bio najveći ispit. Polagao ga je protiv legendarnog Gennara Gattusa, koji je sjajnu igračku karijeru izgradio žestoko se boreći u sredini veznoga reda, a zatim bio trener-igrač švicarskog Siona. Baš kao i 17 godina mlađi kineziolog Ostrman, samo što on to, uz treniranje djece i u prošlosti vođenje hrvatske socca reprezentacije, posljednje tri godine radi u Bilogori.

Amaterski nogomet počiva na entuzijastima

"Puno me ljudi pita kako sve to stignem. Kada nešto voliš i to smatraš ljubavlju, a ne poslom, ništa ti nije teško. Mnogi misle da imam puno obaveza. Ionako bih, da mi to nije posao, bio na terenu. Nogomet mi je život", priča nam Ostrman, vlasnik KIF Pro licence koju želi nadograditi do UEFA A i UEFA Pro licence.

"Lige koje mi igramo žive na entuzijastima koji vole nogomet. Klub ima podršku Grada Grubišnog Polja, čemu je, naravno, doprinio i naš kvalitetan rad. Opravdali smo sva očekivanja i ulaganja. Utakmica s Hajdukom možda je i najveći sportski događaj u povijesti Grubišnog Polja", rekao nam je Ostrman, istaknuvši da klupska škola nogometa okuplja sve veći broj djece, dok je seniorska momčad neporažena nakon pet kola te drži prvo mjesto u 3. NL Sjever, odnosno četvrtom rangu hrvatskog nogometa.

"Možemo se pohvaliti da juniori Bjelovara i Ždralova žele doći k nama. Vidjeli su kako se gradi dobra priča, što prije nije bio slučaj. Prije je bilo teže dovesti igrače, ne samo iz ovoga kraja, dok se sada nude iz cijele Hrvatske", dodao je.

Studenti, trgovački putnici, asistenti u nastavi...

Bilogorin sastav čini 20-ak igrača uglavnom iz Grubišnog, Bjelovara, Virovitice i Daruvara. Treniraju triput tjedno na stadionu naziva Bilogorac, uz gradsko jezerce Baru, glavnom okupljalištu oko 5300 stanovnika Grubišnog Polja. U Ostrmanovom sastavu ima studenata, trgovačkih putnika, asistenata u nastavi... Svima je zajedničko što su, za amatersku razinu, ozbiljni i školovani nogometaši.

Primjerice, kapetan i golman Dinko Gavranović bio je član Varaždina, Ostrman i stoper Deni Hajdarović prošli su Slavenovu školu nogometa, a napadač Bruno Kunštek Hajdukovu, dok je Karlo Majtanić osam godina igrao drugoligaški nogomet u BSK-u iz Bijelog Brda.

"Većina naših igrača prošla je škole nogometa prvoligaških klubova. Imamo automatizme na kojima inzistiram te radimo na otvaranju igre, pretvaranju formacije, build-upu... Naravno, teže je uigrati momčad s manjim brojem treninga, ali u prilog nam ide što je većina dugo na okupu. Svakodnevno smo sve bolji", siguran je Ostrman. Unatoč kvalitetnom radu, Hajdukovi naleti bili su prejaki.

"Hoće li netko nešto osim pive?"

Iako je u Splitu ostavio Marka Livaju, Ivana Rakitića, Filipa Krovinovića i Filipa Uremovića, uvijek nabrijani Gattuso na grubišnopoljski teren poslao je mješoviti sastav koji je od prve minute žestoko pritisnuo Bilogoru.

Domaći i gostujući navijači uz teren i na montažnim tribinama uživali su u hot-dogovima te se glasno nasmijali na pitanje prodavačice "hoće li netko nešto osim pive". Naravno, svi su u rukama držali čaše točenoga piva i gledali kako Stipe Biuk, Rokas Pukštas i Mate Antunović u uvodnim minutama prijete grubišnopoljskom sastavu.

U nepreglednoj gomili fanova Hajduka našla se i nekolicina domaćih pristalica, nerijetko obučenih u klupske trenirke. Uzvikivali su "Žac, Žac", misleći na Ostrmana, ili su hvalili golmanske bravure Dinka Gavranovića, pa i ljutito dobacili pomoćnom sucu "treba ti motor u guzici" kada su smatrali da je zakasnio s podizanjem zaleđa Hajduka.

Kada govorimo o nogometu, između djece i odraslih nema razlike

Prvi pogodak pao je u 24. minuti, kada je Yassine Benrahou iskoristio Biukovu povratnu loptu i pogodio za 0:1. Hajdukovci su nastavili napadati, što je urodilo plodom u drugom poluvremenu. Zvonimir Šarlija nakon gužve u 53., Antunović uz fantastično prebacivanje Gavranovića i lažni udarac u 55. te Dario Melnjak sjajnim lobom u 82. minuti donijeli su pobjedu Hajduku 0:4.

S posljednjim zviždukom uslijedila je scena koja se uvijek viđa kada klubovi poput Hajduka i Dinama dođu u manje sredine - navijači ulete u teren, okruže igrače držeći mobitele za selfieje i gotovo ih do kraja razgolite tražeći dresove, kratke hlače, kopačke... Dominirali su žustri mališani, no bilo je tu i odraslih koji su tražili barem trenutak s igračima njima omiljenog Hajduka.

Tada se vidjelo da, bez obzira na godine, između djece i odraslih u nogometu nema razlike. Svi nogometaše gledaju kao svojevrsne idole s kojima proživljavaju dobro i loše. U kontekstu ovog susreta oba su kluba doživjela nešto dobro.

"Čestitke Hajduku na pobjedi i zasluženom prolasku dalje. Mislim da smo se pokazali u sasvim dobrom svjetlu. Pokušavali smo igrati koliko smo mogli, htjeli smo se nadigravati s njima. Prekrasan ambijent, preko 2500 ljudi, ovo je stvarno prava slika nogometa. Grubišno Polje i Bilogora su ovo zaslužili", rekao nam je Ostrman odmah nakon utakmice, netom prije no što su klinci i od njega zatražili dres.