Preživjeli su najluđi dan u povijesti Eura. Evo zašto neće ponoviti takav spektakl
ZBOG svega što se događalo na stadionima u Kopenhagenu i Bukureštu, protekli ponedjeljak pamtit će se kao najluđi dan u povijesti europskih prvenstava, u kojem je na dvije utakmice palo čak 14 golova. Dvije momčadi vratile su se nakon zaostatka 3:1, i dok je Hrvatska protiv Španjolske popustila u produžecima, Švicarska je na penale nokautirala Francusku i dovršila spektakularni preokret.
Dvije momčadi koje su pobjednički izašle iz tog ludog ponedjeljka danas se od 18 sati međusobno bore za mjesto u polufinalu. Španjolska od 2012. nije prošla u polufinale velikog natjecanja, a Švicarska koja je već bila otpisana prije osmine finala ima priliku ostvariti svoj najveći uspjeh u povijesti i postati najveće iznenađenje ovogodišnjeg Eura.
Na prvi pogled očekuje nas još jedan spektakl, no ako usporedimo igre Španjolske i Francuske na Euru, Švicarske šanse za prolazak u polufinale se dodatno smanjuju, a ono što su jedni i drugi pokazali u ponedjeljak nije nikakva garancija da ćemo danas u Sankt Peterburgu vidjeti i približno sličan spektakl.
Deschampsova ideja pokopala je Francusku
Didier Deschamps, izbornik francuske reprezentacije, tijekom igračke karijere bio je poznat po svome defenzivnom doprinosu, dok je s loptom u nogama bio limitiran i konzervativan. Iste kvalitete (i mane) je prenio i na trenersku karijeru, što se već godinama najbolje vidi u francuskoj reprezentaciji. Unatoč ulozi velikog favorita i gomili napadačkog talenta koji Francuska posjeduje, Deschamps je za utakmicu sa Švicarskom ponovo odlučio ostati pri onome u čemu se osjeća sigurno, odnosno koncentrirati se na branjenje svoga gola, a trojcu Griezmann-Mbappe-Benzema ostaviti da odradi posao u napadu.
Uvođenje dodatnog obrambenog igrača u odnosu na utakmice grupne faze značilo je da Francuska prvi put na turniru (ali i u posljednjih nekoliko godina) igra s tri stopera i dva krilna beka. Međutim, ova odluka umjesto donošenja sigurnosti u posjedu i dodatnog čovjeka za branjenje švicarskog centaršuta potpuno je destabilizirala francusku obranu i ostavila napad bez dovoljno rješenja.
Lengletova primarna kvaliteta je izgradnja napada. Sjajan je dodavač i vrlo dobro zna iznositi loptu driblingom iz zadnje linije, no u Barceloni je često najslabija karika u obrani. To je dokazao i kod prvog gola Švicarske kada ga se Haris Seferović jednostavno oslobodio u duelu prije postizanja pogotka. Osim što se individualnim karakteristikama Lenglet nije uklopio kao rješenje za Seferovića, odluka staviti ga u prvih 11 umjesto jednog veznjaka ili napadača dodatno je destabilizirala ostatak ekipe. Pogba je u sredini terena imao veću ulogu nego ranije kada je uz njega i Kantea igrao dodatni vezni igrač. U napadu se često spuštao prenisko kako bi pomoću njega prenijeli loptu u posljednju trećinu, dok je u obrani morao puno više raditi kako bi zatvorio Shaqirija koji se izvlačio na njegovu stranu - takva uloga mu nikako nije odgovarala.
Dodatni stoper Lengletovog tipa se donekle može opravdati ako je inicijalna ideja bila imati veću sigurnost u izgradnji napada, no odluka postaviti Pavarda i Rabiota na poziciju krilnih bekova jednostavno je neobjašnjiva. Rabiot je centralni vezni koji se prvi put u svojoj karijeri pronašao u ovoj ulozi, a Pavard je inicijalno bio stoper koji se posljednjih godina nametnuo kao desni bek, ali ne izrazito ofenzivan - obično bi u Bayernu i Francuskoj ostajao u liniji sa stoperima i sudjelovao u prvoj fazi napada. Suludo je od njih bilo očekivati da su sposobni davati ekipi širinu i konstantan ofenzivni doprinos. Obojica su protiv Švicarske odigrala svih 120 minuta, a upisali su zajedno nula uspješnih centaršuteva, tri driblinga i nula ključnih dodavanja.
Deschamps je već na poluvremenu izvadio Lengleta i uveo napadača, što je pokazalo da i sam ne vjeruje u ideju s kojom je ušao u utakmicu. Coman je ušao na krilo, bekovi su dobili manje uloge u napadu i Francuska je donekle prodisala. Imala je dodatnog igrača u završnici napada, ali na kraju se opet oslanjala na individualnu kvalitetu. Benzema je iz dvije rijetko viđene kombinacije s Mbappeom i Griezmannom okrenuo utakmicu, a Pogba je bombom s 25 metara povećao vodstvo. Dubinskih sistemskih promjena u napadu zapravo nije bilo, a problemi u obrani su i dalje postojali - Pogba i ostatak ekipe niti u nastavku utakmice nisu dovoljno pomagali Kanteu u zatvaranju prostora ispred obrane. To se odlično vidjelo kod oba pogotka Švicarske u drugom poluvremenu, a posebno kod onog Marija Gavranovića u 90. minuti. Nakon Pogbine izgubljene lopte, Švicarska je došla u četiri na tri situaciju već na francuskoj polovici. Kante se pronašao u bezizlaznoj situaciji u kojoj mora odlučiti hoće li iskočiti na igrača s loptom ili pokrivati prostor iza svojih leđa. Xhaka ga je dodavanjem uspio zaobići i gurnuo je Gavranovića u situaciju iz koje on rijetko griješi.
Cijela Deschampsova ideja o sigurnosti u obrani pala je u vodu već u prvom poluvremenu, a u drugome se pretvorila u debakl. Ovo je bio prvi put nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji i utakmice s Argentinom da je Francuska primila tri pogotka na jednoj utakmici, a mogla je i još koji da su Švicarci bili efikasniji.
Enrique ima razrađen plan, neće pružiti toliko prilika kao Deschamps
Švicarska nije odigrala savršenu utakmicu, niti se od njihovog kadra protiv reprezentacije razine Francuske to moglo očekivati. Oni nemaju igrače poput Modrića, Pogbe ili Busquetsa koji dominiraju sredinom terena, niti vrhunske napadače koji će individualnom kvalitetom izmišljati golove. No izbornik Petković je solidno pripremio utakmicu i čekao je hoće li im Francuska pružiti priliku. U napadu je postojao jasan plan da se centaršutom cilja u skoku dominantnog Seferovića, posebno dok je Lenglet bio u igri, a kaos uzrokovan brojnim izmjenama u zadnjim minutama regularnog dijela savršeno je legao Mariju Gavranoviću. Deschamps im je svojim lutanjem priliku pružio, Švicarci su je iskoristili.
Većinu problema koju je Francuska pokazala protiv Švicarske, gledajući Španjolsku nećemo imati priliku vidjeti.
Kao što je spomenuto, Deschamps je Lengletovim kvalitetama htio dobiti dodatnu sigurnost u prvoj fazi izgradnje napada. Enrique nema nikakvih problema s time, dapače, koje god igrače postavi na teren, Španjolska će u tom elementu igre biti ponajbolja reprezentacija na svijetu. Osim stopera koji su izuzetno dobri na lopti, Furija ima veznjake koji vrlo lako odolijevaju presingu i znaju kako se spustiti niže da bi se lopta jednostavno prevela u protivničku polovicu.
Drugi problem koji je Španjolska riješila u posljednje dvije utakmice je upotreba i efikasnost krilnih igrača. Ferran Torres i Sarabia čista su suprotnost od igrača poput Rabiota i Pavarda koji su Francuskoj davali širinu.
Osim što su po prirodi krila pa su i navikli sudjelovati u završnici zbog čega postižu golove i asistiraju, daleko su bolji od Francuza i u svim ostalim elementima poput driblinga, centaršuteva i ključnih dodavanja. Enrique je u njima tijekom turnira konstantno imao opasne igrače na širokim pozicijama koji su mu stvarali višak, dok se Deschamps upravo s time mučio.
Zbog ovih elemenata igre Španjolska ima puno uređeniji sustav u posjedu pa se ne mora oslanjati na individualnu inspiraciju zvijezda poput Mbappea, Pogbe ili Benzeme, kakve uostalom niti nema u svom kadru. Iako su obje reprezentacije u osmini finala oko 75. minute imale rezultat od 3:1, Španjolska je u posjedu izgledala puno konkretnije i imala je jasniju ideju.
Ipak, da nije sve idealno niti u Španjolskoj reprezentaciji pokazala je Hrvatska u posljednjih 15-ak minuta regularnog vremena. Uvođenjem Oršića, Pašalića i Budimira Dalić je stvorio kaos na polovici Španjolske koja se čuvajući pozitivan rezultat povukla. Hrvatska je odlučila koncentrirati se na centaršuteve dovodeći sve više igrača u šesnaesterac. Španjolci nemaju naviku braniti se duže periode vremena, a pogotovo ne protiv igrača kao što su Budimir i Pašalić.
Baš tu počivaju šanse Švicarske za iznenađenjem i prolaskom u polufinale. Protiv Francuske pokazala je da može stvoriti uvjete koje protivnicima ne odgovaraju te da ima Harisa Seferovića koji je moćan u skoku.
No, ako je Luis Enrique izvukao pouku o načinu kako braniti igrače poput Budimira i Seferovića te zatvarati utakmice, ne treba očekivati još jedan spektakl od šest ili više pogodaka.