18 i pol godina kasnije, 39-godišnji Buffon, sada vratarska svjetska legenda na golu Juventusa, u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka već do 16. minute obranit će dvije velike prilike 18 i pol godišnjeg Mbappea, golgetera Monaca i sada najboljeg, najskupljeg i najtraženijeg mladog napadača svijeta.  

 

 

Prvo je Dirar centaršutom prebacio obranu Juventusa, a Mbappe iz sjajne situacije i sam pred golom puca glavom, ali Buffon brani. Tri minute kasnije, Dirar s desne strane šalje sjajnu loptu, samo sada prizemnu, a Mbappe na prvoj vratnici puca, ali Buffon i ovo sjajno brani.

 

Ali nije Mbappe jedini kojem će Buffon skinuti velike prilike. Tri minute nakon druge prilike 18-godišnjeg čuda od djeteta, opet će Dirar odlično centrirati, samo ovaj put za Falcaa, čiji udarac glavom Buffon izbija u korner. 

 

 

Deset minuta kasnije, Higuain na sjajnu Alvesovu asistenciju petom postiže gol kojim Juventusu donosi prednost 1:0, ali da nije bilo Buffonovih obrana, ovaj gol gostiju ne bi bio vodeći, nego utješni. Buffon je svoju momčad nastavio spašavati i početkom drugog dijela. Silva je savršeno poslužio Falcaa koji izbija pred Buffona, ali golman brani prizemni udarac.

 

Higuain će deset minuta kasnije na još jedno Alvesovo odlično dodavanje, ali sada zrakom, volejom zabiti njegov i Juventusov drugi gol, ali opet, da nije bilo Buffona, to ni približno ne bi bio gol za 2:0, kao što to ne bi bio konačan rezultat za Juventus da u zadnjoj minuti, nakon što je Moutinho odlično ubacio pred gol iz slobodnjaka, a Germain pucao glavom, Buffon nije sjajnom obranom izbio u korner. 

 

 

Nakon Juventusove velike pobjede u gostima, kojom uzvrat u Torinu postaje besmislen, s pravom se priča o Daniju Alvesu koji je uz sjajne asistencije za oba gola, imao i najviše dodira s loptom od svih igrača pobjedničke momčadi (72), dok je čak deset lopti osvojio, po čemu je također bio najbolji kod Juvea. Alves je posebno oduševio time što je ovakav učinak imao na mjestu desnog krila, a ne njegovoj bekovskoj poziciji i u dobi (34) kada su njegovi najbolji dani davno prošli

 

Satisfakciju je dobio i Gonzalo Higuain. S dva gola u ovako važnom meču konačno se otresao titule golgetera koji redovno prespava velike utakmice i to nakon što ga je Juventus platio 90 milijuna eura.

 

 

Napokon, sve čestitke zaslužuje Juventusova momčad, jedna od najvećih u bogatoj povijesti ovog kluba. Organiziranost, taktička potkovanost i fleksibilnost, a najviše iskustvo, aduti su kojima je zakočila mladi, goropadni, razigrani i raspucani Monaco. Juve je od suparnika u prosjeku stariji čak pet godina i 99 dana, što je rekordna razlika u povijesti polufinala LP-a, ali to je ključni razlog zašto je zadnji gol u natjecanju primio još dok je Obama bio predsjednik Amerike, a čiste mreže je prošao dva najteža testa; obje utakmice protiv Messija, Suareza i Neymara i gostovanje kod Mbappea i Falcaa, golgeterskih perjanica momčadi koja je ove sezone zabila 150 komada.

 

Monaco koji je Manchester Cityju i Borussiji Dortmund u četirima utakmicama postigao 12 golova nije se promijenio u odnosu na te velike trijumfe, samo je sada s druge strane imao daleko jaču momčad. Juventus je ovom prilikom sačuvao mrežu devetu utakmicu od 11 ovosezonskih u LP-u te šesti meč zaredom u natjecanju. Zastrašujuće zvuči podatak da Juve u pet susreta nokaut faze LP-a nije primio nijedan gol. Seriju su nastavili na mjestu najteže kušnje, Stadionu Louisa II, gdje je Monaco zadnji put utakmicu bez postignutog gola odigrao još u studenom 2015. i od tada zabio 41 utakmicu zaredom, sve do Juventusa. 

 

 

Juventus nikako nije samo obrana, Buffon i BBC pred njim, jer i na ovom susretu pokazao je koliko je ubojit i napadu. Monaco je prosuo pet velikih prilika, a Juve je zabio iz dvije od tri. I pri tome je demonstrirao da je i napad stvar timskog rada. Krasna akcija za prvi gol počela je Chiellinijevim vraćanjem lopte Buffonu, nakon čega je Dybala petom odigrao za Alvesa koji je na centru proigrao Higuaina, a ovaj mu vraća loptu na desnoj strani Monacova kaznenog prostora. Alves od tamo odlično petom odigrava u prostor za natrčalog Higuaina koji s 15-ak metara iskosa s desne strane, prizemnim šutem buši Subašića. 

 

Ista suradnja kao kod prvog gola donosi i drugi, ali i tome prethodi prljavi posao. Kod Juvea ga obavlja njegov Messi i to tako da je Paulo Dybala oteo loptu neumornom Tiemoueu Bakayoku, nakon čega Alves i Higuain, za razliku od akcije kod prvog gola, odigravaju odličnu zračnu, a ne prizemnu koprodukciju. Prvi je centrirao s desne strane, Glik loše procjenjuje let lopte, a Higuain između poljskog braniča u padu i hrvatskog vratara koji mu izlazi u susret, s pet metara iz voleja zabija njegov i Juventusov drugi gol. 

 

 

Max Allegri, Juventusov trener, još jednom je oduševio u velikoj utakmici i protiv ofenzivno sjajnog protivnika. Barcelonu je razbio općom ofenzivom i visokim presingom, pri čemu je očitao taktičku i stratešku lekciju potpuno izgubljenom i nedoraslom Luisu Enriqueu. Nakon prve utakmice četvrtfinala napisali smo da je Allegri protiv Barce dokazao da maksimalno koristi resurse i snage tako što ih savršeno raspoređuje, a bitke i bojišta bira i nameće suparniku. Juventus je Barceloni po volji udarao manijakalni visoki presing i opću ofenzivu ili se povlačio i igrao na kontre, ali radeći to planski i po želji, nikako stihijski i panično. S jednakim žarom i vještinom se s Barcom nadigravao, ali i tukao.

 

Tri tjedna kasnije u Monacu, Allegri je kod Juventusa sve, pa tako i suparnika Jardima, iznenadio time što je u momčad uvrstio vremešnog stopera Andreu Barzaglija, koji prije uzvrata puni 36 godina. Superiskusni Barzagli trebao je držati poziciju desnog beka, na kojoj je inače još jedan rutiner, Dani Alves (34), kako bi on otišao naprijed, na mjesto desnog krila, odakle na klupu seli Juan Cuadrado. Kolumbijac je žrtvovan kako bi Juventus dobio na defenzivnoj neprobojnosti na strani gdje je nezaustavljivo Monacovo sjajno lijevo krilo Thomas Lemar (21) koji je u četiri utakmice nokaut faze LP-a protiv Cityja i Borussije namjestio čak pet golova. 

 

Ali Allegriju je to bio samo dio plana: Barzagli je u momčad vraćen kako bi Juventus zaigrao kao što je radio pod Conteom i sve do prije ove sezone pod Allegrijem, s trima stoperima. Međutim, momčad ovaj put nije složio u 3-5-2, nego u 3-4-2-1, a uigranost, sposobnost i automatizam igrača, omogućavali su mu da se taktika mijenja tijekom utakmice, pri čemu je Alves koji se inače pridodaje napadu, sada bio glavni ofenzivni adut. Bliže protivničkom golu, maksimalno je koristio što mu je suparnik Sidibe, na lijevoj strani Monacove obrane, inače desni bočni i izluđivao ga je cijelo vrijeme.

 

 

A kada je i zaškripalo u obrani, prije svega na lijevoj strani, gdje Sandro i Mandžukić nisu bili onako učinkoviti kao inače, pa čak i kada su Chiellini i Bonucci bili nemoćni pored Mbappea i Falcaa, tu je bio fantastični Juveov golman koji je u 40. godinu ušao sa svim trofejima osim onog Lige prvaka.

 

On je pored svih nabrojanih zaslužnika u momčadi pobjednika ipak najveći i glavni je razlog zašto u finalu u Cardiffu nećemo navijati ni za Real, ni za Juventus, nego za Buffona.