LEIPZIG je sinoć u Lisabonu pobijedio Atletico 2:1 i ušao u finale Lige prvaka.

Sjajna momčad Juliana Nagelsmanna povela je u 51. minuti golom Danija Olma, ali je Joao Felix u 70. zabio iz penala za 1:1. Svi su očekivali produžetak, a onda je u 88. minuti jedan Leipzigov veznjak opalio s ruba kaznenog prostora, a lopta se na putu prema golu odbila od Savića, prevarila Oblaka i završila u mreži.

Od svih ljudi na terenu za koje bi bilo normalno da riješe četvrtfinale Lige prvaka strijelac je bio onaj od kojega se to najmanje očekivalo. Ni najskuplje pojačanje u klupskoj povijesti Dani Olmo, ni iskusni Kevin Kampl, ni Marcel Sabitzer. Leipzigov junak bio je 21-godišnji Tyler Adams, kojemu je to bio prvi gol za klub u prvoj utakmici u Ligi prvaka u karijeri.

"Potpuno nestvarno. Znam da je bio odbijanac, ali uopće me nije briga, prihvaćam i takav gol. Moj život i život Leipziga u posljednje vrijeme je kao ubrzani film, a sad nas čekaju Neymar i Mbappe. Golem izazov, ali mi smo spremni", rekao je mladi Amerikanac rođen 1999. koji je u karijeri i u životu imao puno izazova, ali ih je sve preskočio.

Rođen u malom mjestu u saveznoj državi New York, Adams je odrastao bez oca. Majka Melissa rodila ga je sa samo 22 godine, a otac za malog Tylera nije imao nikakvog interesa. Iako su imali sve što im je trebalo, Melissa nije imala lagan posao odgajati Tylera.

Život kao lunapark

"Bili smo samo nas dvoje, ali još od malih nogu pomagao mi je u svemu. Ako je trebalo očistiti snijeg ispred kuće da možemo ići u školu, on bi od mene tražio svoju lopatu. Uvijek je nudio pomoć i uvijek mi je pokušao olakšati sve što sam radila", rekla je Melissa.

"Naš život često je izgledao kao vožnja u lunaparku. Nikad ne znaš hoćeš li ostati u tračnicama. No uvijek smo imali jedno drugo i sve smo zajedno proživljavali. Mama je užasno puno radila, a nakon posla bi satima bila u knjižnici i učila za studij. Ja bih satima sjedio pokraj nje i uz nju sam naučio koliko predanosti je potrebno da se ostvari ono što si zacrtao", napisao je Adams prije dvije godine za The Player's Tribune.

Kao svaki američki klinac, Adams se počeo baviti jednim od "američkih" sportova. Bio je solidan playmaker u školskoj košarkaškoj momčadi, ali mu je najveća strast uvijek bio nogomet. Postao je sve bolji, a vrhunska mreža New York Red Bullsa imala ga je na radaru još dok je bio dijete. Kad je navršio 13 godina dobio je poziv da se pridruži njihovoj akademiji. Trening-centar bio je udaljen stotinjak kilometara od njihovog doma pa je Melissa nekoliko puta tjedno vozila Tylera na trening.

"Mama je osjetila da se prilika da treniram u Red Bullsima ne smije propustiti. Napravila je sve da mi to omogući iako joj nije bilo lako. Na putu za trening sam pisao domaću zadaću, a u autu bismo na povratku večerali. Nije bilo puno vremena jer bi bilo već 11 sati navečer kad bismo se vratili kući, a morao sam ustati u 7 za školu. Tako smo živjeli dvije godine", prisjetio se Adams.

U to vrijeme njegov i majčin život se počeo mijenjati. Ne samo zbog toga što je Tyler bio sve bolji nego i zato što je mama nekoga upoznala.

Školski kolega postao mu brat

"Jedan dan u razredu mi se obratio Darryl, s kojim se inače nisam previše družio. Rekao mi je da mu je tata rekao da sam ja dosta dobar nogometaš te da i on počinje igrati nogomet. Rekao je da misli da moja mama i njegov tata često razgovaraju", rekao je Adams, koji u tom trenutku nije imao pojma da će mu Darryl uskoro postati brat.

Njihovi roditelji uskoro su se vjenčali i Tyler i Melissa više nisu bili sami, nego dio prave obitelji. Preselili su se kod obitelji Sullivan i Tyler je najednom živio s troje braće. Nije znao da je njegova nova obitelj puno luđa za nogometom nego što je on bio. Njegov novi otac je rođen u Škotskoj i u New York se doselio kad je imao 17 godina.

"Svi su golemi navijači Rangersa, a to je ljubav kakvu mi Amerikanci ne poznajemo. Budući da im je Celtic najveći rival, a rival je preslaba riječ za to, na obiteljskim ručkovima ne smijem nositi zelenu majicu. Jednom sam to napravio i rekli su mi da se moram preodjenuti. Mislio sam da se šale, ali zaista je bilo tako. Moj ujak je i psa nazvao Ranger, a kad kažeš 'Celtic', pas reži", rekao je Adams i dodao:

"Bilo je čudnih trenutaka kad bi netko od moje braće rekao da sam im ja brat. Mama mi je bijela, moj novi tata je bijel, a ja tamnoput. Znalo je biti smiješno, ali navikao sam se."

Paralelno s promjenama u privatnom životu počele su se događati promjene i na terenu. Tyler se sve više počeo isticati u mlađim uzrastima Red Bullsa i u njihov trening-kamp sve češće su počeli dolaziti i ljudi iz nogometnog saveza. A onda se sve zakotrljalo vratolomnom brzinom. Godine 2014. dobio je poziv da se pridruži U-17 programu na Floridi i nakon što je oduševio apsolutno sve trenere pozvan je u U-17 reprezentaciju za prvenstvo Srednje Amerike te je bio jedan od ključnih igrača. U međuvremenu je potpisao i prvi profesionalni ugovor s klubom NY Red Bulls II te je od prve plaće mami kupio novi automobil - novu Hondu Accord.

"Mogao je kupiti i puno bolji automobil od toga, ali nisam mu dala. U današnje vrijeme bitno je da klinci ostanu na zemlji i da se ne zanesu", rekla je Melissa, koja je u međuvremenu diplomirala.

Tog ljeta, 2015. godine, Adams je bio stožerni igrač druge momčadi Red Bulla, a u New York je na američku turneju stigao Chelsea. Tyler se veselio utakmici jer je njegov brat Donnie golemi navijač Chelseaja. Znao je da nema šanse da zaigra, ali je bio sretan što će barem gledati uživo s tribina. Kad se vratio s treninga dan prije te utakmice, zazvonio mu je mobitel. Zvao ga je trener.

Iznenada upao u momčad

"Pitao me kako sam i kako se osjećam. Rekao sam mu da sam dobro, a on mi je rekao da mu je drago to čuti jer ću sutra igrati protiv Chelseaja", prisjetio se Adams.

Naime, dva dana nakon utakmice s Chelseajem Red Bullsima je uletjela važna utakmica u MLS Cupu. Trener je želio sačuvati momčad za taj susret pa je prvi sastav protiv Mourinhova Chelseaja popunio igračima iz druge momčadi.

"Obitelj me dovezla na utakmicu, a ondje je već bio autobus s Chelseajevim igračima, koji su izlazili. Eden Hazard. Cesc Fabregas. Thibaut Courtois. Nekoliko metara od nas. Donnieju je ispala ladica od šoka jer ih je sve imao u svojoj momčadi na Fifi. To je bio trenutak kad sam shvatio da oni više nisu moji junaci i idoli, nego moji konkurenti. Shvatio sam da postajem profesionalac", rekao je Tyler.

Chelsea je brzo poveo i mirisalo je na 6:0, koje je Donnie prognozirao. No New York je izjednačio u drugom poluvremenu, a onda se dogodilo nezamislivo. Adams je odlično pratio akciju svoje momčadi i u pravo vrijeme utrčao na centaršut te glavom zabio za vodstvo Red Bullsa, koji su na kraju slavili 4:2.

"To je trenutak u kojem se osjećate kao da ste pod vodom. Tišina. I onda erupcija oduševljenja na tribinama. Nemam pojma kako sam se tamo uopće našao i nisam znao kako da slavim. Radio sam neke gluposti. Pogledao sam prema tribini i vidio mamu kako plače. Ona je diplomirala, a ja sam postao profesionalni nogometaš. Uspjeli smo. MI smo uspjeli", napisao je Adams na Player's Tribuneu.

Kasnije te godine briljirao je na Svjetskom prvenstvu do 17 godina u Čileu, a u 2016. bio je standardni član prve momčadi New Yorka i prvi koji je do tog statusa došao kroz klupsku akademiju. Bio je glavni igrač u pohodu na finale MLS Cupa, a krajem 2017. godine dobio je poziv u reprezentaciju Sjedinjenih Država za prijateljsku utakmicu protiv europskog prvaka Portugala.

U njega se ugledaju i stariji igrači

"Inače nemam tremu prije utakmica, ali prije te sam imao. Tresle su mi se noge i prolazili su me trnci. Čovječe, prvi nastup za reprezentaciju pa protiv europskog prvaka! Nikad to neću zaboraviti", prisjetio se Adams, koji je uskoro s Red Bullsima stigao do polufinala Concacaf Lige prvaka.

"Nikad ne biste rekli da je on najmlađi igrač u momčadi. On je muškarac na terenu u kojega se ugledaju i puno stariji igrači. Neustrašiv je, ništa ga ne može skrenuti s puta i nema te utakmice ili tog protivnika kojeg se on danas boji. On je igrač koji potiče momčadski duh, koji spaja ljude i siguran sam da će biti stup reprezentacije u budućnosti", rekao je Jesse Marsch, tadašnji trener New Yorka, a danas Salzburga.

Mreža koju je Red Bull uspostavio po svijetu uskoro je omogućila Marschu da ode u Austriju, a Adamsu da se u zimu 2019. preseli u Leipzig za tri milijuna dolara. Iako je tad imao samo 18 godina, stilom igre i pristupom prerastao je MLS i bio je spreman za Bundesligu i europski nogomet. Odmah je upao u prvu momčad i postao je standardni član ekipe prije nego što je u lipnju ozlijedio aduktor, koji će ga mučiti sve do prosinca. Nakon pauze s koronavirusom Nagelsmann je počeo dozirati njegovu minutažu kako bi ga vratio u natjecateljski ritam, a Adams mu se odužio najvažnijim golom u povijesti Leipziga.

Može igrati na tri pozicije

Njegova najveća kvaliteta je činjenica da može igrati na tri pozicije u momčadi. Nagelsmann ga najviše koristi kao zadnjeg veznog, ali zbog iznimnih trkačkih sposobnosti jednako dobro igra desnog beka, pa čak i desno krilo. To su kvalitete koje u današnjem nogometu znače strašno puno jer se od igrača sve više traži polivalentnost i mogućnost krpanja momčadi na raznim pozicijama.

Nagelsmann je postao najmlađi trener u povijesti koji je ušao u polufinale Lige prvaka. Adams, koji je u međuvremen završio srednju školu, a sad studira, je prvi Amerikanac koji je zabio gol u četvrtfinalu Lige prvaka. Za obojicu je budućnost svijetla, baš kao i za američku reprezentaciju. Imaju Pulisica, imaju odličnog Westona McKennieja iz Schalkea, a tu su i Josh Sargent iz Werdera i još niz mladih dobrih igrača od kojih se jako puno očekuje, baš kao i od Adamsa.