LEGENDARNI hrvatski borac Branko Cikatić ostavio je neizbrisiv trag u svijetu borilačkih vještina. Rođen je u Splitu 4. listopada 1955., a umro je 23. ožujka 2020. godine. Bio je prvi borac i kickboksač rođen u Hrvatskoj koji je postigao međunarodni uspjeh. Smatra ga se jednim od najboljih kickboksača teške kategorije svih vremena.

Bio je prvi pobjednik K-1 World Grand Prixa, turnira koji je održan 1993. u Japanu. Tada je s 38 godina nokautima pobijedio u sve tri borbe, a u završnici je dobio slavnog Ernesta Hoosta. Turnir je osvojio s 38 godina i 208 dana te je i danas najstariji borac kojem je to uspjelo.

Njemački časopis Karate Budo Magazine 1989. mu je dodijelio nagradu Zlatna rukavica te ga proglasio najpopularnijim u svijetu borilačkih sportova, ispred Chucka Norrisa i Jean-Claudea Van Dammea.

U svoje vrijeme bio je jedan od najboljih svjetskih boraca uopće, apsolutna legenda kickboksa. posebno u Japanu, gdje je ostvario najveće uspjehe. Šokirao je borilački svijet pobjedom na prvom K1 World Grand Prixu, na kojem je kao 38-godišnjak 1993. u jednoj večeri nokautirao tri protivnika, među kojima i legendarnog Ernesta Hoosta u finalu.

Rekli su mu da je preslab za nogomet

Borilačkim sportovima počeo se baviti s 12 godina nakon što je kao pionir ondašnje Sloge izgubio od vršnjaka iz Hajduka 10:0 i shvatio da nogomet nije za njega, pogotovo jer su mu govorili da je fizički preslab.

To se promijenilo kad je počeo trenirati taekwondo, pa judo i boks, sve dok se nije potpuno pronašao u kickboksu. Uslijedile su europske i svjetske titule u tajlandskom boksu i kickboksu, u kojima je ostvario čak 87 pobjeda u 98 profesionalnih borbi. Nekoliko godina nakon osvajanja K1 prekinuo je karijeru jer ga tijelo više nije slušalo.

Tada se okušao i u Hollywoodu kao glumac u filmu Neboder s Anne Nicole Smith. Imao je ugovor da snimi još dva filma, ali je odustao jer "holivudski način života nije za sportaša".

Zatim se pokušao vratiti kao MMA borac, okušao se i u PRIDE-u, ali doživio je tri poraza i definitivno se oprostio od borbi. Nakon toga okrenuo se biznisu i osnovao zaštitarsku tvrtku Tigar Cikatić, no to mu je samo donijelo probleme, među kojima i optužbe za teške kriminalne radnje, poput naručivanja likvidacije Mirka Filipovića.

Iako je Cro Copu otvorio vrata Japana i pomogao mu da se probije u svijet velikana borilačkog sporta, godinama su bili u vrlo lošim odnosima. Prije nego što se razbolio u svibnju 2018., radio je s tvrtkom koja se bavi alarmima i videonadzorom te je pomagao mladim borcima poput Antonija Plazibata, koji je 2017. osvojio K1 Grand Prix, baš kao Cikatić 24 godine ranije.

Cikatićeva profesionalna karijera

1998. svjetski prvak po organizaciji WMTA u Zagrebu

1995. 3. mjesto na K-1 Grand Prix u Tokiju

1993. K-1 World Grand Prix prvak u Tokiju

1991. svjetski prvak u tajlandskom boksu u Berlinu

1990. svjetski prvak po organizaciji IKBF u kickboksu

1989. prvak po WKA u kickboksu

1987. svjetski prvak u tajlandskom boksu o 82,5 kg u Amsterdamu

1986. europski prvak u tajlandskom boksu u Parizu

1985. europski prvak u tajlandskom boksu u Amsterdamu