LEWIS HAMILTON će na kraju ove sezone vjerojatno osvojiti ukupno šesti, a uzastopno treći naslov svjetskog prvaka.

Dominantni Britanac u još dominantnijem Mercedesu teško će dopustiti iznenađenje, ali prošli vikend u Spielbergu je fanovima Formule 1, barem na tri dana, vratio nadu u sport koji već godinama nema veze s onom Formulom koju su svi religiozno pratili. Već na treninzima bilo je jasno da nas čeka prava zabava. Vettel je izletio, Bottas i Verstappen su se razbili, a Charles Leclerc je u svojem Ferrariju bio strašno brz. Rasturio je i kvalifikacije pa smo nakon što je Hamilton dobio tri mjesta kazne, vidjeli najmlađi prvi red na startu u povijesti. Obojica 21-godišnjaci, Leclerc i Verstappen bili su jamstvo da će biti zanimljivo, ali ovakvu dramu je malo tko očekivao.

Nakon što je očajno startao i pao sedam pozicija, Verstappen je sumanutom vožnjom došao do drugog mjesta i prestigao inače sjajnog Leclerca tri kruga prije kraja. Nizozemac je uletio u zavoj, malo presjekao put Leclercu i onda ga izgurao sa staze te prošao. Ako se gledaju striktna pravila, Verstappen je vjerojatno trebao biti kažnjen, osobito nakon što je Vettel zbog slične stvari bio kažnjen u Kanadi. No da su suci nakon tri i pol sata vijećanja stvarno oduzeli pobjedu Verstappenu, koji je reagirao malo prljavo, ali instinktivno i vozački, Formula bi dodatno izgubila na popularnosti. Ovako smo dobili spektakularnu utrku s dramatičnom završnicom u kojoj napokon Mercedes nije bio na prva dva mjesta, nego su ih zauzela dva nevjerojatna klinca koji su možda u Austriji udarili završne temelje rivalstva kojem ćemo se diviti sljedećih desetak godina.

Bit će tu još ovakvih duela, emotivnih reakcija i ludih utrka i pretjecanja, baš kao što je bilo ono Verstappenovo. Lukavi, prljavi ili kakav god hoćete Max je jednim potezom vratio Formulu 1 na naslovnice, gdje joj je i mjesto s obzirom na nevjerojatnu povijesti koju ima taj sport.

Četerdeset godina od najluđeg duela u povijesti

Kakve će biti karijere Verstappena i Leclerca, nitko ne može znati, ali njihov sjajan duel u Spielbergu dogodio se gotovo na isti dan kao i najbolji duel u povijesti ovog sporta. Na današnji dan, 1. srpnja, prije točno 40 godina Formula 1 pružila je gledateljima i fanovima vjerojatno najspektakularnije, najčišće i jednostavno najljepše dvije minute utrkivanja. Bilo je sjajnih duela Senne i Prosta, u novije vrijeme gledali smo Schumachera, Hakkinena, Raikkonena i Alonsa, ali nitko nikad prije i poslije nije priredio ono što su izveli Rene Arnoux i nikad prežaljeni Gilles Villeneuve u Dijonu 1979. godine.

Bila je to vrlo važna utrka za Renault, koji je na domaćoj stazi svima želio pokazati da su problemi s njegovim twin-turbo motorom napokon riješeni nakon silnih odustajanja te da je vrijeme za bolja vremena i rezultate. Ferrarijevi vozači Jody Scheckter i Gilles Villeneuve imali su sjajnu sezonu s četiri pobjede u prvih sedam utrka, ali Renault je u Dijonu imao sjajan vikend te su Jabouille i Arnoux uhvatili prva dva mjesta na startu.

No čim su se popalila zelena svjetla, majstor Villeneuve progurao se na prvo mjesto između Renaulta, Arnoux je očajno startao te pao na deveto mjesto i utrka se zakuhala. Kanađanin je brzo pobjegao konkurenciji i redao najbrže krugove, a Arnoux se polako počeo probijati kroz poredak i nizati Laudu, Piqueta i Schecktera. Popravio se i Jabouille, koji je ubrzo sustigao Villeneuvea čije istrošene gume su jedva držale bolid na stazi te je Kanađanin morao predati prvo mjesto.

I dok je senzacionalni Jabouille odjurio naprijed s 15-ak sekundi prednosti i vodio Renault prema prvoj pobjedi u sezoni, i to na domaćoj stazi, baš nitko nije pratio što on radi. Jer iza njega je upravo počinjao neviđen spektakl. Deset krugova prije kraja Gilles i Rene počeli su borbu za drugo mjesto. Arnoux je imao priliku da drugim mjestom Renaultu donese dvostruku pobjedu na francuskoj stazi, s francuskim vozačima, na francuskim gumama i s francuskim gorivom (Elf). Problem je bio što je za to morao pobijediti Gillesa Villeneuvea, a on nije imao baš nikakvu namjeru da svojem velikom prijatelju prepusti drugo mjesto.

U 76. krugu, četiri kruga prije kraja, Villeneuve je zablokirao kotače u zavoju Vileroy, gume su mu već bile potpuno potrošene i Arnouxov Renault se progurao kroz zavoj na drugo mjesto. Publika je na tribinama podivljala od sreće. 

“Gilles je evidentno imao problema s kočenjem, a meni je počeo padati pritisak u turbinama. Obojica smo živjeli potpuno na rubu, ali nitko nije želio odustati”, prepričao je godinama kasnije Arnoux.

Tjerali bolide do krajnjih granica

Villeneuve se mučio da uopće održi bolid na stazi, ali je dva kruga kasnije na istom mjestu fantastičnim manevrom, uz golem oblak dima od trošenja guma, prešao Arnouxa i oduzeo mu drugo mjesto iako nikome nije jasno kako je uspio zadržati napaćeni bolid u trkaćoj putanji. Arnouxov Renault disao je na škrge, turbine su cviljele pod njegovim stiskanjem gasa, ali Francuz nije odustajao.

Zadnji krug.

Villeneuveu su kotači opet blokirali i nije mogao zadržati Arnouxa koji ga prolazi, ali Kanađanin odmah uzvraća. Kotač uz kotač… Dodiruju se… Arnouxov Renault ne može izdržati i izletava sa staze. Ili ne! Nevjerojatni Arnoux uspio je zadržati kontrolu te se preko trave i kamenja vratio na stazu, ali je Ferrari projurio kraj njega i opet izbio na drugo mjesto.

“Jako me udario i izbacio iz putanje. Ni sam ne znam kako sam se vratio, ali nisam još ni došao k sebi, a ono opet ista priča. Sljedeći zavoj - bum, tras!” prisjetio se Arnoux.

Jedva se spasio od ispadanja, ali je njegov twin-turbo u samo pedesetak metara opet uhvatio Villeneueva i činilo se da će obraniti poziciju. No Gilles, čovjek rijetko viđenog vozačkog instinkta, kasnio je na kočenju, udario Arnouxa i presjekao mu put. Pritom ga je zakačio stražnjim dijelom bolida i uzeo mu drugo mjesto.

“Osjetio sam još jedan udarac i znao sam da je bolid oštećen”, rekao je Arnoux.

Villeneuve je ipak pretjerao i mučio se da ne izleti sa staze, Arnoux je opet izbio na drugo mjesto i tu vozačima više nije bilo spasa. No Gilles Villeneuve nije bio običan vozač, nego čovjek koji je bolid uvijek tjerao do krajnjih granica pa je njegov izmučeni Ferrari puno bolje ušao u paraboliku i preko pasica još jednom, peti put u dva kruga, prestigao Arnouxa koji do kraja više nije mogao zaprijetiti Kanađaninu.

I onda se dogodilo ono po čemu je taj duel ostao zapamćen kao najčišća i baš dječačka borba za pozicije u Formuli 1. Čim su prošli ciljnom ravninom, Arnoux i Villeneuve su jedan drugom pokazali palac prema gore. Neki drugi vozači bi se po dolasku na proglašenje nakon takvog duela gledali ispod oka, ali Gilles i Rene su skinuli kacige i prasnuli u smijeh čestitajući jedan drugome.

“Dali smo si ponovno ruku na podiju i sjećam se da smo imali osmijeh od uha do uha. Bili smo mrtvi umorni. Nakon ceremonije me netko pozvao u press sobu da pogledam snimku zadnjih pet krugova. Kad sam vidio što smo radili, bilo me strah jer sam se bojao što će se dogoditi. Nisam to uopće osjećao na stazi. Sa mnom je snimku gledao Ferrarijev dizajner Mauro Forghieri. Uhvatio se za glavu i rekao: ‘Ova dvojica su potpuni idioti!’”, prijetio se Arnoux.

Međusobno povjerenje

“To mi je ostala najljepša uspomena iz karijere u Formuli 1. Bila je to borba s mojim najboljim prijateljem. Za mene Gilles nije bio vozač, on je bio umjetnik na stazi, poput akrobata u cirkusu. Takvu borbu mogao sam voditi samo s njim jer smo imali sličan temperament na stazi i glad za uspjehom. S bolidima kakvi su bili u ono vrijeme, morali ste imati maksimalno povjerenje u suparnika. Jer da smo se jače sudarili, završili bismo u zraku. Ja sam vjerovao njemu, a on je vjerovao meni i zato smo prestigli jedan drugoga ukupno sedam puta tog dana u Dijonu. Gilles je bio čovjek od maksimalnog povjerenja i na stazi i u životu. Obožavao sam ga”, prepričao je godinama kasnije Rene Arnoux.

Za to što su on i Villeneuve radili u te dvije minute obojica bi u današnjoj Formuli 1 vjerojatno dobili nekoliko kazni.

“To je velika šteta. Mislim da takav duel danas ne možete vidjeti na stazi. Pravila su stroža, vozači su puno oprezniji, a i momčadi. Mislim da se ne kažnjavaju puno veći propusti, a vozači dobivaju kazne za ono što utrkivanje jest. U naše doba bilo je puno drukčije”, rekao je Arnoux koji je otkrio i bizaran detalj iz utrke u Dijonu.

“I danas, više od 30 godina kasnije, svi me ispituju o toj utrci. Jedno od najčešćih pitanja je tko je pobijedio, ja ili Gilles. Žao mi je Jabouillea jer nitko ne zna da je on bio pobjednik te nedjelje, i to uvjerljivi pobjednik. Na njegovu žalost, priča se samo o nama”, završio je Arnoux intervju od prije nekoliko godina.

Zaista, malo tko iz Dijona 1979. godine pamti Jabouilleovu pobjedu, njegovu jedinu te sezone i jednu od dvije u cijeloj karijeri. Titulu svjetskog prvaka na kraju će osvojiti Villeneuveov momčadski kolega Jody Scheckter, a Kanađaninu će pripasti drugo mjesto. Treći je bio Alan Jones, a Rene Arnoux je do kraja sezone završio samo tri utrke i bio je osmi.

Poginuo u stravičnoj nesreći

On, ali i cijeli svijet Formule 1, tri godine kasnije ostat će bez Gillesa Villeneuvea, po mnogima jednog od najtalentiranijih vozača koji su ikad bili na stazi. Iako nije osvojio nijedno svjetsko prvenstvo, Villeneuve je oduševljavao nevjerojatnom brzinom i osjećajem za istinsko utrkivanje i bio je jedan od najomiljenijih vozača na svijetu. Sve do 1982. godine i kvalifikacija za VN Belgije u Zolderu. Pri brzini od 225 kilometara na sat Gilles je obilazio Jochena Massa koji mu se želio skloniti s puta, ali je skrenuo u njegovu putanju. Villeneuveov bolid letio je sto metara prije nego što je udario o tlo, prepolovio se i katapultirao Villeneuvea u zaštitnu ogradu. Preminuo je nekoliko sati kasnije u bolnici.

“Bio je najiskrenija osoba koju sam poznavao i najbrži vozač u povijesti našeg sporta. No on je i dalje s nama i njegovo naslijeđe nikad neće nestati”, rekao je na njegovu sprovodu Jody Scheckter.