Screenshot: HRT

"ČUVAJTE zdravlje i borite se za svoja prava", poručio je prošloga tjedna Ivo Josipović očajnim radnicima koji ostaju bez posla.

Pa tko ga ne bi volio? Ovako brižnog predsjednika?

Ali nije to bez vraga. U Nedjeljom u dva vidjeli smo što se Josipoviću dogodilo uslijed nadljudskih napora koje poduzima u obnašanju svoje "odgovorne i zahtjevne dužnosti". Odmah mu se zatvorilo oko.

Zdravko Josipović

"Čujte, posla je jako puno", obrazlagao je šef države u razgovoru s Aleksandrom Stankovićem. "Državničke obaveze, strani predsjednici, ambasadori, ministri, uz sve to i vrlo raznolike dnevne aktivnosti, od prijema pojedinih ljudi koji su nezadovoljni ili žele dati informacije o svom radu, do davanje odličja, primanja i davanja vjerodajnica".

Predsjednik-neimar požalio se da ustaje u pola osam ujutro, a liježe nekad i rano ujutro. A oko? Ono mu je već puno bolje.

"Bog s neba, Josipović s nama / Hrvatska je u zdravim rukama"

"Riječ je o virozi koja je otpornija na lijekove i kapi, traje četiri-pet tjedana, a što se zdravlja tiče, bio sam na redovitoj kontroli sve je kako treba".

I dobro je stoga spjevao guslar Jakov Vržina u Primorskom Docu u čast predsjednika Republile: "Bog s neba, Josipović s nama / Hrvatska je u zdravim rukama".

Zdravlje je ipak najvažnije. Ne bi ga bilo dobro izgubiti zajedno s poslom, egzistencijom, budućnošću i nadom u bolje sutra.

Cinizam boli

Da se ovdje ne govori o zdravlju, rekli bismo da je ovo cinično do bola.

S druge strane, Zoran Milanović ima sasvim drugu poruku za radnike: poručuje im da je zauzet.
Predsjednik Sabor Boris Šprem prošlog je petka priopćio saborskim zastupnicima koji su tražili da im se netko iz izvršne vlasti očituje o sve dramatičnijem stanju s radnicima DIOKI-ja, kako je zvao premijera Milanovića da dođe u Sabor, ali dobio je odgovor kako je on zauzet.

Imao je važnija posla.

Važnija i pametnija posla

Važnija od toga da se odazive na poziv šefa parlamenta, inače drugog čovjeka države. Važnija od toga da kaže zastupnicima što se događa s radnicima i štrajkom glađu. Važnija od toga da kaže kako Vlada planira riješiti tu krizu.

Odlučio je stoga držati usta zatvorena. Što je i logično: zadnji puta kad ih je otvorio, prehladio je grlo. A kako kaže Josipović, zdravlje je najvažnije.

Pogledajmo samo što se dogodilo jadnom ministru Zlatku Komadini. Preforsirao se i završio na Rebru. Jednostavno nije čuvao zdravlje.

Uglavnom, to je način na koji je predsjednik i premijer odnose prema radnicima. Šalju im želje za što bržim ozdravljenjem. Šalju im poruke da su zauzeti, neka zovu ponovno.

To su inače dva vodeća socijaldemokrata u državi.

A kad smo već kod njih, nije u ovom trenutku zgorega podsjetiti na dvije stvari.

Prvo 300 tisuća pa onda Zoka

Prvo, Milanović je danima bio zauzet i onda kad je trebalo potpisivati peticiju za sindikalni referendum, odnosno protiv izmjena Zakona o radu.

Čekao je puna četiri dana, a kad je 350 tisuća građana stavilo potpis, onda se i on došetao jednu tramvajsku stanicu do Trga bana Jelačića (točnije, njegov PR ga je za uho dovukao do štanda) gdje je stavljanjem potpisa, kako se pohvalio, "obavio formalnost".

Da bi sada, sasvim neformalno, najavljivao izmjene tog istog zakona.

Zdravlje vaše, novac naš

I drugo, Ivo Josipović ovih je dana poslao radnicima Diokija. Rekao je kako radnici u toj tvrtki moraju imati osigurana prava. "Radi se o djelatnosti koja je privatna, o privatnoj tvrtki, ali država nema smisla ako nije socijalna. Dakle, ako je ikako moguće, država mora učiniti sve što je u njenoj moći da ta tvrtka nastavi rad", kazao je Josipović.

Nažalost, zaboravio im se ispričati što je od njihova gazde Roberta Ježića uzeo donaciju za predsjedničku kampanju, istu onu koju je obećao vratiti čim Ježić bude pravomoćno osuđen. Ali eto, Mladen Bajić pobrinut će se da se to nikad ne dogodi.

Ali za sada, radnici samo neka čuvaju zdravlje. Josipović će čuvati novac.

Ostale komentare autora pročitajte ovdje