Diktatori i slinavci
Foto: Goran Mehkek / Cropix
ZBOG čega bi Dragutin Lesar bio bolji od drugih?
Morao je i on suspendirati svog predsjednika ogranka, i to splitskog, navodno zato što se usprotivio njegovu naređenju da za stranačkog kandidata na lokalnim izborima prihvati Ozrena Matijaševića. A splitski Laburisti su baš mislili da će oni dobiti priliku sami odlučiti o svom kandidatu.
Kako naivno.
Ali opet, tako uobičajeno za hrvatsku stranačku scenu.
Na terenu sve se praši
Jer, eto, upravo ovih dana Zoran Milanović nagovara, prisiljava i ucjenjuje Davora Bernardića, legalno i legitimno izabranog kandidata zagrebačkog SDP-a, da odustane od kandidature za gradonačelnika metropole. A prije koji mjesec raspustio je pulski ogranak koji je dogovorio koaliciju s IDS-om.
I to navodno zbog pasivnosti.
Ni Tomislav Karamarko ne želi ostati dužan. Odmah po dolasku na čelo HDZ-a krenuo je u čistku po ograncima, od Varaždina do Osječko-baranjske županije, a posebno je napeto bilo u Zagrebu gdje je nakon kraćeg natezanja skinuo legalno i legitimno izabranog predsjednika, Antu Zvonimira Golema.
Prvo zbog "loše komunikacije", a onda zbog "izostanka podrške stranačke baze". A zapravo zato što se Golem protivio suradnji s Milanom Bandićem, starim pajdašom Milijana Brkića Vase.
I to nije sve.
I Jadranka Kosor dala je svoj obol prelamanju demokracije preko koljena.
Demokratska aklamacija
Nakon što je za šeficu HDZ-a izabrana aklamacijom delegata na stranačkom Saboru, u svom mandatu uspjela je raspustiti županijske odbore Primorsko-goranske i Splitsko-dalmatinske županije, smijeniti riječkog šefa Garija Capellija nakon prisluškivanja stranačkog sastanka, a isključila je i Jerka Rošina zbog novinskog intervjua.
Time je samo krenula stopama svog prethodnika Ive Sanadera za kojeg je ovom prilikom dovoljno podsjetiti da je pobijedio na lažiranim izborima za predsjednika HDZ-a.
Ratko i Vesna
A nije zaostajao ni Radimir Čačić koji se odmah po sjedanju na čelo HNS-a obračunao sa svojim protukandidatom Antunom Kapraljevićem, kao i s Dragutinom Lesarom i Nikolom Vuljanićem. A nedavno je ugasio tinjajući puč Vesne Pusić, nakon prve presude u Mađarskoj.
Pa ako su svi ovi politički giganti bili takvi, zašto bi onda Dragutin Lesar bio drugačiji?
I kome onda može pasti na pamet da se iščuđava nad stupnjem razvoja hrvatske demokracije? Točnije, njezine zakržljalosti.
Šeksov sabor
Onome što je krivo izraslo 1989. godine, na prevarantskom saboru HDZ-a na kojem je Vladimir Šeks izabrao Franju Tuđmana za predsjednika stranke, uporno se ne dozvoljava da se osovi i sazrije.
Šefovi glavnih političkih stranaka ponašaju se kao diktatori koji nameću svoju volju stranačkim podanicima, samovoljno smjenjuju neposlušnike, okružuju se klimavcima (ili slinavcima), a jedina politika u koju doista vjeruju svodi se isključivo na kadrovsku politiku.
I kad se jednom dočepaju vlasti, samo nastavljaju s takvim ponašanjem.
Fino hoblanje
O Dragutinu Lesaru već dugo kruži priča da strankom vlada kao vlastitom prćijom, da nameće svoju volju, imenuje i smjenjuje po osobnom nahođenju, ne trpi protivljenje, zbog čega ljudi vraćaju stranačke iskaznice.
Sve to može se, naravno, pripisati i uobičajenom stranačkom "hoblanju", finom brušenju i uštimavanju friško utemeljene stranke. Kad se zapravo ne bi svodilo na cementiranje pozicije njezina lidera i osnivača.
I dok je za HDZ to sasvim normalno, dapače i očekivano, naročito kad su u pitanju dvojica policajaca Karamarko i Brkić, šokantno je da ni SDP ne preza od takvih metoda.
Razmaženi kraljević
Milanoviću su često puna usta političkog morala i pristojnosti, nastupi protkani zgražanjem nad "lošim ljudima", kategoričke tvrdnje oplemenjene najsitnijim demokratskim finesama, a onda u stranci vlada poput razmaženog kraljevića.
Tjera članove Predsjedništva sa sastanaka, urla na suradnike, raspušta ogranke, krši demokratsku proceduru na terenu, okružuje se slinavcima...
Ponaša se baš kao pravi predsjednik stranke.
Slinavci i klimavci
I kad se to sve ima na umu, kad se vidi tko i kako vlada HDZ-om, SDP-om, Laburistima i nekim drugim strankama, nemamo pravo iščuđavati se nad rezultatima negativne selekcije temeljene na strahu i prisili.
Tako dobivamo ministre koji šutke provode kriminalne naloge svog premijera, beskičmenjake koji čuvaju fotelje i svoje ničim stečene statuse, slinavce koji lažu i podmeću... Ali i premijere koji urlaju i prijete, prve potpredsjednike koji se bahate, prve potpredsjednice koje omalovažavaju...
A time i sprdnju umjesto demokracije.