Ilustracija: AFP

TIJEKOM današnjega dana na suđenju Goranu Hadžiću Haško tužiteljstvo je izvelo svoga drugog svjedoka, Veljka Džakulu iz Pakraca, političkog predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj i predsjednika Srpskoga demokratskog foruma.

Džakula je u lipnju 1990. bio jedan od osnivača Srpske demokratske stranke u Pakracu, a zatim je postao predsjednik regionalnog odbora SDS-a za Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem. Također je bio regionalni premijera zapadne Slavonije do 26. veljače 1992. godine, kada je postao potpredsjednik vlade tzv. Republike Srpske Krajine (RSK) ili SAO Krajine. U ožujku 1993. suspendiran je i prestao je obnašati tu dužnost.

Rekao je da se kao čelnik SDS-a u zapadnoj Slavoniji zauzimao za mirno rješenje i izbjegavanje rata te da je njegova zamisao bila politička i kulturna autonomija Srba u Hrvatskoj, a ne teritorijalna, kao što je pisalo u statutu SAO Krajine.

Džakula: Prijetili su mi smrću

Ispričao je kako je u srpnju 1991. osobno primio prijetnju smrću od srpskog šefa policije u Pakracu Jove Vezmara "zbog pasiviziranja Srba u zapadnoj Slavoniji i zato što još nije došlo do rata", nakon koje se na dva tjedna sklonio u Srbiju. "Nakon povratka u Pakrac, u kolovozu 1991., donijeli smo odluku o formiranju SAO zapadne Slavonije da se distanciramo od događaja u istočnoj Slavoniji i Krajini i da pregovorima s hrvatskim vlastima izbjegnemo mogući sukob i rat koji je bio i nama već pred vratima", rekao je.

Na pitanje tužitelja kada je upoznao Gorana Hadžića, Džakula je rekao je da je to bilo u svibnju 1990. godine kada je osnovan SDS u Slavoniji. "Otkako sam upoznao Hadžića, kad smo surađivali u SDS-u, bio je jako tolerantan", rekao je Džakula te dodao da se Hadžić promijenio nakon incidenta na Plitvicama potkraj ožujka 1991., kada je bio uhićen i pretučen. "Krajem lipnja 1991. našli smo se u Beogradu i on je rekao da je odlučio ići u rat jer ne vidi više normalan suživot", rekao je Džakula.

Haški sud Hadžića tereti po 14 točaka optužnice za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, progone, istrebljenje, ubojstvo, zatvaranje, mučenje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva na Ovčari, u Veleprometu, Erdutu, Dalju i Borovu Selu, te u srbijanskim logorima Stajićevo i Begejci, u Zrenjaninu, Šidu i Sremskoj Mitrovici. Hadžić se tereti i za deportacije i prisilno premještanje stanovništva te za bezobzirno razaranje naselja i pljačku imovine nesrpskih civila u Dalju, Vukovaru, Erdutu, Lovasu i drugim mjestima u istočnoj Slavoniji.

Džakula u petak nastavlja svjedočenje.