SVATKO ima svog kandidata za najpokvareniju lažnu frazu u Hrvatskoj zadnjih 20 godina, a moj kandidat je definitivno "uvođenje reda". Uvođenje reda u svakoj dubinski nepravednoj državi, pa tako i Hrvatskoj, je uvođenje selektivnog terora. Siguran sam da su i Hitler i ekipa, kao i njihovi brojni kopiranti po smiješnim fašistoidnim državicama Evrope i Azije, svoj selektivni teror, usmjeren na neke skupine društva, pravdali uvođenjem toliko potrebnog "reda". Red u Njemačkoj nije bio isti za Arijevce i Židove, kao što niti red u Hrvatskoj nije isti za državne službenike i radnike realnog sektora, ili za obične građane i ministrove prijatelje, ili za Fižulića i vlasnika kvartovskog dućana. Unatoč tome što su te stvari bjelodano vidljive svakom, ovaj narod puši frazu "uvođenja reda" bolje od ijedne druge bajalice koja dolazi iz HDZ-SDP koalicije. Ne postoji ta tiranija koja se Hrvatima ne može nametnuti ako je praćena bajkom o "uvođenju reda".

Kako to izgleda u komediji od zemlje poput Hrvatske?

Država namjerno donosi milijarde propisa i tereta, pod kolosalnom laži "uvođenje reda" da bi valjda jednog dana bio dosegnut ideal – da su svi ljudi i firme u nekom prekršaju ili dugu, a država bira, na temelju rođačke ili stranačke naklonosti, hoće li nekoga procesuirati za dvije kune, a nekom drugom oprostiti 30 milijuna kuna, ili obratno. I ne samo to – ti se propisi, zakoni, regule i postoci mijenjaju tako rapidno da vjerojatno ne postoji osoba ili grupa osoba u zemlji koja autoritativno može tvrditi da ih sve pozna. I ako bi neki IBM sagradio ekspertni sustav za poznavanje svih propisa to još uvijek ne bi bilo dovoljno. IBM-ovo najjače superračunalo zove se Watson, ovo "naše" izmišljeno nazovimo Vaso.

Postoji, naime, mali problem s kojim ni IBM-ov Vaso ne bi izašao na kraj, jer nije ničiji rodijak niti kum, a nema ni stranačku iskaznicu – problem TUMAČENJA sve te šume propisa, gdje stvari variraju od županije do županije, od suca do suca, od jednog odbora do drugog, od jedne komisije do pete. Predstečajna nagodba koja bi vam prošla pred odborom A, može pasti pred odborom B, i obratno. U oba se slučaja kocka milijunskim sumama, a za to vrijeme privode se bakice s pijace (purgerski: kumice s placa) i zatvaraju kafići radi 5 kuna viška u blagajni. Uvođenje reda.

Taj ideal "u šumi propisa svi ste u prekršaju" je za vrijeme ove vlasti već odavno dosegnut. A to da se neke procesuira za doslovno dvije kune, a druge ne dira niti za desetke milijuna – nadam se da ne treba objašnjavati.

Mislite da vi osobno niste u prekršaju?

Često navodim primjer DR Konga (Zaira). Legalno poslovanje tamo opterećeno je s 230% poreza u 32 razna nameta. Matematički nemoguće, ali je tako, istražio autor Jason Stearns i opisao u knjizi Dancing in the Glory of Monsters: The Collapse of the Congo and the Great War of Africa. Inače, tu knjigu bi preporučio kao "primer" (prajmer, početnica) za stanje u Hrvatskoj. Zastrašujuće je koliko ova zemlja ima sličnosti s najsurovijim i najprimitivnijim afričkim serijskim diktaturama.

Vratimo se u Kongo i njegovih 230% poreza – naravno, nijedna firma ili pojedinac ne plaćaju u cjelosti taj porez, pa država živi u sivoj zoni "nešto platim, nešto zatajim, svi žmirimo i nekako ide". To je situacija u kojoj smo od nezavisnosti i mi u Hrvatskoj – ne voljom pametnije i poštenije manjine, nego zato jer drugačije ne možemo opstati i hraniti apetite malih i velikih linića, šegona, šukera, merzelica i nadana. No ako diktator Konga poželi, on lijepo može uzeti listu "neplatiša" (tj svakoga) i krenuti sa selektivnim "uvođenjem reda" - ovog ćemo kazniti jer nije platio porez i priča ružno o mom nećaku, a ovog nećemo dirati jer isto nije platio porez, ali dolazi iz mog plemena – nazovimo ga, tek ilustracije radi, pleme Fjumani. Ako se netko pobuni protiv takve selektivne tiranije – optužit ćemo ga da je protiv "uvođenja reda".

Čujem rogoborenje skupine poštenjaka. Mislite da vi osobno niste u prekršaju? Mislite da ste čisti do jaja, da vi osobno i tvrtka u kojoj radite plaćate sve poreze i poslujete posve legalno i savršeno "u bijelom"? Mislite da ste primjer nekoga koga "uvođenje reda" ne može zakačiti jer je već u redu? Tako je mislio moj znanac vlasnik firme dok mu nije došla inspekcija za uredsko poslovanje, ili kako god da se ta tiranija zove, i našla da visina i površina radnih stolova nisu sukladni s nekim pravilnikom. Kazna – 10.000 kuna. Žalit se možeš Svetom Petru. Uplata odmah, inače ide ovrha. 10.000 je inače poštena bruto plaća, koja je taj mjesec umjesto poštenom radniku, otišla za grijane siceve stražnjice sisačke županice, novi namještaj u ministarstvu pravosuđa ili oprost poreza nekome tko je u kasti privilegiranih. Da je posve legalan mislio je i drugi moj znanac poduzetnik, a njemu je inspekcija našla da se ne pridržava bizarnog pravila o trajanju radnog vremena – naime, kod njega su zaposlenici, inače odlično plaćeni i više nego zadovoljni, radili MANJE nego zakon propisuje, a za punu plaću. Idealna situacija zar ne? Ne i za državu, koja je poduzetniku odrapila kaznu.

Neki drugi slučajevi za koje znam odnosili su se na nenazočnost zaposlenika u uredu za vrijeme službenog radnog vremena – u tvrtci u kojoj većina prihoda dolazi od terenske prodaje.

Svatko je u nekom grijehu

I privatno ste gotovo sigurno u barem pet prekršaja, ako tako netko odluči – uzmete li baš svaki put račun kod izlaska iz trgovine? I pogledajte samo cirkus s uvođenjem obaveznih energetskih certifikata – hop, jednim potezom pera stotine tisuća građana su u prekršaju – zapravo nisu, a možda i jesu, kako država već odluči. Prvog tjedna nakon uvođenja ove nove mini-tiranije iz oglasnika su nestali deseci tisuća oglasa za nekretnine, u strahu od kazni. Kad su vidjeli da su pretjerali, onda su vlastodršci iz palca isisali pravilo po kojem oglasnici nisu novine ili neku sličnu glupost, da se barem objava oglasa nastavi. Propis o kažnjivosti neposjedovanja osobne iskaznice? Paf – jednim potezom tisuće ljudi koji mrava ne bi zgazili leti s one strane zakona – ne nužno baš odmah, već kako i kada nekome paše, naravno. Kazna se mjeri tisućama kuna, što je u današnjoj Hrvatskoj iznos od kojeg obitelji preživljavaju cijeli mjesec. Zato jer je netko zaboravio obnoviti osobnu? Mogućnost kazne, ucjena, strah... na engleskom se ovo zove FUD (fear, uncertainty, doubt). Obilježje svake diktature i tiranije. Staljinova škola – svatko je u nekom grijehu a samo milost velikog vođe odlučuje oćeš li s tim grijehom živjeti ili završiti u Sibiru.

Planira se i uvođenje novog certifikata, o nekakvim emisijama ugljičnog dioksida, monoksida ili čega već, što je samo još jedan način na koji država može terorizirati svoje građane – ne nužno sve, već one koje poželi terorizirati. A što kažete na pravilo o dužnosti prijave novog zaposlenika unutar 24 sata, inače se izlažete surovoj kazni? Što mislite kako će ono utjecati na volju poduzetnika da zapošljava nove ljude? Mislite da je nekom birokratu u ministarstvu rada tih 24 sata bitno? Naravno da nije - papiri za novog radnika ionako će čučati na nečijem stolu mjesecima. Pravilo 24 sata bitno je isključivo kao novi element ucjene, pritiska i generiranja prekršaja.

Zapravo se svaki dan planira ili provodi uvođenje neke nove bespotrebne birokratske gluposti, papira, postotka, obaveze ili duga, kojim se građane može ucjenjivati ako zatreba. Ako ste pripadnik plemena Fjumani, ako ste nečiji kum ili prijatelj, ili jednostavno dovoljno bogat da ucjenjujete ovu jadnu državu mogućnošću otpuštanja 2.000 ljudi odjednom iz svog maloprodajnog lanca, onda se toga ne trebate bojati. Makar – kolo sreće se okreće, pa nije sigurno da niti tada nećete jednom doći na red za "uvođenje reda". I Sanader i Nadan bili su supermoćni predstavnici "reda", ali je netko i njima "uveo red". Međutim, kada i zašto? Kad su već pokrali opscene količine novca i zapravo savršeno dobro dokazali da u ovoj zemlji reda nikad nije bilo, niti će ga u dogledno vrijeme biti.

Ako red uvodimo prije pravednosti, dobit ćemo tiraniju reda u nepravdi

Što o tom našem uvođenju reda misli neutralni sudac, međunarodna zajednica, najbolje govori broj investitora i poslovnih ljudi koji ovdje žele nešto otvoriti ili poslovati po našim uvjetima "reda". Jednostavno – nema ih.

Na kraju, rekao bih da je za neko društvo prioritet sljedeći: prvo treba uvesti standarde pravednosti, pa tek onda red. Obratno je nemoguće – jer ako red uvodimo prije pravednosti, dobit ćemo tiraniju reda u nepravdi – kao najdrastičniji, vidi primjer nacizma, kao blaži – današnje Hrvatske. Nažalost, kod nas je i termin pravde i pravednosti zatrovan, jer je neosnovano korišten u kampanji čovjeka koji za pravednost nakon izbora nije učinio ama baš ništa, a red u vlastiti džep uvodi preko ZAMP-a, još jedne sitne tiranije koja nam je plasirana pod kapom "uvođenja reda".