Foto: Srđ je naš (Facebook)

U DANAŠNJE vrijeme, kada je općeprihvaćeno da takozvanom indeksu sreće pozitivno pridonose materijalni kvantitet, elitistički društveni status, medijska eksponiranost i slični (nebitni) faktori, teško je izložiti dovoljan broj jasnih, uvjerljivih argumenata protiv izgradnje apartmanskog naselja sa golf igralištem na Srđu, piše Lupiga.com.

Inicijative koje se bore protiv navedenog projekta često će kao argumente navesti ekološke probleme, nepoštivanje zakona te apartmanizaciju pod krinkom golfa. I sve to itekako stoji. Problem je što prosječan građanin ekološke probleme doživljava:

a) kao iracionalno pretjerivanje nekakvih zelenih organizacija koje žele zaštititi nekoliko stabala te kao njihovo fantaziranje o negativnim utjecajima pesticida na cijelu dubrovačku regiju,

b) kao problem čije posljedice ne očekujemo sada nego ih ostavljamo budućim generacijama pa je kao takav skoro pa potpuno irelevantan, pogotovo ako se radi o ovako "mega bitnom projektu".

Jer, ako bolje promotrimo, kao da cijeli svijet radi pod motom 'uzmi što više i što prije' jer te nije briga što ostavljaš iza tebe.

Što se nepoštivanja zakona tiče, građani taj problem mogu komentirati kao nužno zaobilaženje trome i nelogične hrvatske birokracije koja često, nenamjerno, odbija strane investitore i beskonačno odgađa naizgled korisne projekte. Čak i činjenica da se radi o velikom biznisu trgovine nekretninama neće pokolebati građane da vjeruju u korisnost ovog projekta. Dodatni kapaciteti, reći će, znače veći broj turista, apartmani nikome ne smetaju, grade se o trošku investitora, zaposliti će mnoge lokalce... S druge strane, neupitno vjeruju argumentima koje im obećava investitor, a to su uglavnom nova radna mjesta, kojih planiraju 1.045, te bolji imidž Dubrovnika na svjetskoj turističkoj mapi što navodno znači više turista, odnosno novca. No, pogledajmo je li takav optimizam uistinu i opravdan.

Većina novozaposlenih na Srđu bili bi konobari, sobarice, čistači, održavatelji travnjaka, vozači, kuhari te pokoji recepcionar i menadžer. Menadžeri bi naravno bili stranci, a što se ostalih zanimanja tiče, za pretpostaviti je da Dubrovnik neće dati ni 20 posto radne snage. Već nekoliko godina je evidentno da u Dubrovnik dolaze radnici iz drugih dijelova regije kako bi zadovoljili deficit navedenih zanimanja. Vjerojatno zato jer je dubrovački turizam već toliko intenzivan da jedva opskrbljuje svoje trenutne kapacitete. Da se radi o vansezonskim radnim mjestima, argument bi svakako imao veću težinu. Svako radno mjesto jest dragocjeno, ali 200 ili 300 novih sezonskih radnih mjesta nije nešto zbog čega bi bezbrižno trebalo prigrliti ovako kontroverzan projekt.

Očekivanje boljeg imidža Dubrovnika na svjetskoj turističkoj mapi? Kakav je to "bolji" imidž koji Dubrovnik može dobiti? Izgradnjom golf terena možemo postati privlačniji samo i isključivo malobrojnoj golferskoj klijenteli. Krenite od sebe. Znate li ijednu turističku destinaciju koja (vam) je privlačnija zbog golf terena i njegovog popratnog kompleksa? Ne, dapače. Pogledajte Španjolsku koja je izgradila 800 golf terena i koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela pravu turističku katastrofu. Dubrovnik je već sada nadišao točku popularnosti koja bi se mogla smatrati korisnom.

To je nekada bio grad koji je imao dušu, živio je punim plućima, a usput se dobro živjelo od turizma. Sada se stječe dojam da je sve podređeno krajnje predvidljivom turizmu. Stari grad je rasprodan i od njega je ostao samo jedan veliki muzej. Nekada izuzetno srdačni ugostitelji, danas su nerijetko nervozni, pohlepni prevaranti. Sve više u ponudi imamo neinventivne suvenire, pizza cutove, preskupe restorane prosječne kvalitete te možda najskuplje taksiste i parking u Europi. Dakle, ovaj cilj - popularizacija Grada u kojem već danas policajci reguliraju pješački promet - u potpunosti je besmislen, a gradnja imidža elitne, jet-set destinacije bila bi pogubna. Dubrovnik zaslužuje biti natprosječno skup, ali orijentirati se na luksuz i skupoću do te mjere da prosječan gost ne može popiti kavu na Stradunu, okupati se bez da plati ulaznicu, pojesti nešto, a da to nije pomfrit, bilo bi tužno i nepravedno. I to sve zbog neobuzdane potrebe za maksimaliziranjem zarade. Činjenica je da velika većina dubrovačkih turističkih djelatnika već sada ima velike mogućnosti za dobru zaradu, a očigledno je da ih i dobro koriste.

Jesmo li se ikada zapitali koje grupacije podržavaju "projekt Golf" i zašto, a koje su protiv? Protiv su većinom zeleni, arhitekti, umjetnici i razni intelektualci. Za su uglavnom turistički djelatnici te političari. Što mislite, kakvog interesa može imati prva grupacija, osim javnog interesa?

Osvrnimo se na neke od činjenica koje ovaj projekt dovode u pitanje:

EKOLOŠKI PROBLEMI

Evo što o ovom pitanju kaže Hrvatski Helsinški Odbor:

"Smatramo da valja ukazati da teren na Srđu, osim, što je zbog nepristupačne lokacije vrlo nepraktičan, on, zbog aridnog terena i zbog prijetnji zagađenja podzemnih voda, prijeti cijelom dubrovačkom ekosustavu, te trajnom unazađenju naših primorskih krajeva, pogotovo u uvjetima turističkog mono-gospodarstva. Umjesto da se našem educiranom radnom stanovništvu ponude razvojni projekti koji će slijediti sve prednosti treće, znanstveno-tehnološke revolucije koja je u tijeku, (visoka tehnologija, nanotehnologija, obnovljivi izvori energije, ekološka privreda), nudi nam se kolonijalni model investiranja. Umjesto da se ulaže u znanje i sveučilišna središta koja mogu pokrenuti intelektualno-istraživački rad, ide se putem ovisničke i uslužne ekonomije".

Dodajmo samo kako je za uspješno održavanje golf terena potrebna količina vode koja može opskrbljivati 15 do 20 tisuća stanovnika, a zagađenje podzemnih voda koje se spominje, bilo bi rezultat korištenja ogromnih količina herbicida, pesticida i fungicida. S obzirom na očekivani broj gostiju, problem odlaganja i odvoza otpada također predstavlja značajan problem.

PROMETNA BLOKADA

Još uvijek nije jasno na koji se način misli osigurati transport svima onima koji sa Srđa požele sići do Dubrovnika. Premda je za pretpostaviti kako gosti Golf resorta neće puno vremena provoditi u Dubrovniku među lokalnim stanovništvom, sigurno je da će svaki od njih bar jednom poželjeti posjetiti Grad. Tko god je bio u Dubrovniku za vrijeme ljetnih mjeseci, zna koliko je muke i vremena potrebno da bi se uopće prišlo Dubrovniku, a pronalazak parkinga je uglavnom nemoguća misija. S obzirom na najavljeni smještajni kapacitet, rješenje žičarom se čini smiješno, a ako i naprave adekvatnu cestu, zagušit će promet do neizdrživosti.

SUMNJIVE I NEZAKONITE PROCEDURE

- Povjerenik Sanaderove Vlade za Dubrovačko-neretvansku županiju nezakonito je 2006. godine izmijenio Županijski prostorni plan i povećao obuhvat projekta na Srđu sa 100 ha na 310 ha. Prostorni plan županije po zakonu smije donositi samo Županijska skupština. Ustavna tužba koju je inicijativa 'Srđ je naš' podnijela 2006. godine još uvijek nije riješena.

- po Zakonu o prostornom uređenju i gradnji unutar sportsko-rekreacijske zone, nije dopušteno stanovanje

- pogodovanje investitoru pri kupnji dijela zemlje.

Prisjetimo se nekih od izjava gradonačelnika Vlahušića za jedan dnevni list, nakon što je osvojio mandat gradonačelnika:
 
”Jasne su činjenice da nijedan građanin ovoga Grada ne bi za 2,5 milijuna kuna prodao to i toliko zemljište. Ni jedna obitelj, da ima takvu zemlju u svom vlasništvu, ne bi to prodala, a kamoli Grad koji s tom zemljom može učiniti što želi. Ti novci su jednostavno sad utopljeni u rupi dugova koje sam kao gradonačelnik naslijedio u proračunu”.

”Prodana zemlja je kontaktna zona golfa, a riječ je o skandalozno niskoj cijeni. Najkorektnije što sam mogao učiniti jest dati predmet na dalje postupanje Državnom odvjetništvu”.

Kako je došlo do oštrog obrata gradonačelnika Vlahušića nedugo nakon što je postao gradonačelnik možemo samo nagađati. Osim što je spreman napraviti, sve kako bi izašao u susret izraelskom investitoru, nije ispunio obećanje koje je dao u predizbornoj kampanji - raspisivanje referenduma.

- Studija utjecaja na okoliš nezakonito je puštena u proceduru prije donošenja Urbanističkog plana uređenja. Prije nego što je smijenjena s pozicije ministrice zaštite okoliša, Mirela Holy je rekla kako smatra 'da prema zakonu sva prostorno-planska dokumentacija mora biti gotova prije početka postupka procjene utjecaja na okoliš.' Samo dva dana nakon što je preuzeo njezinu funkciju, ministar Zmajlović ipak odobrava početak spornog postupka.

NEZNATNA FINANCIJSKA KORIST

Zagovaratelji Golfa na Srđu uvjereni su da će ovakav tip turističke ponude privući elitne, bogate, "prave" turiste koji će više trošiti i time pokrenuti navodno lošu situaciju dubrovačkog turizma. 'Dosta nam je dičice i betežnih, hoćemo prave furešte' rekli bi stanovnici legendarnog Smojinog Malog Mista. Dubrovčani možda ne žele goste prosječne platežne moći, ljude slične sebi samima. Možda stvarno čeznu za elitom, svjetskim bogatunima. Međutim, veliko je pitanje koliku bi zapravo korist od takve klijentele imali. Ako znamo da će naselje na Srđu imati vrhunsku ponudu svega onog što je potrebno za zadovoljiti takav tip gostiju, zašto mislimo da će ti isti gosti (ako uopće tehnički uspiju) sići u Dubrovnik i kupiti nešto više od sladoleda?

Podsjetimo se, na Srđu bi u ponudi imali restorane, barove, konobe, slastičarnice, wellness i spa centar, konjički klub, sportsku dvoranu, biciklističke staze te vrhunsku shopping ponudu. Velika većina potrošenog novca na Srđu, ostala bi stranim investitorima. Često nam iz "projekta Golf" spominju i korist od komunalnih naknada koje bi dobivao Grad Dubrovnik, no ne spominju da po ugovoru Grad od tog novca mora izdvojiti 119 milijuna kuna za izgradnju infrastrukture na Srđu, a održavanje iste plaćali bi porezni obveznici.

ODRICANJE JAVNE POVRŠINE

Zbog svog specifičnog geografskog položaja, Dubrovnik jedva da ima ikakve mogućnosti za širenje, kako za stanovanje tako i za objekte od javnog interesa. Istina jest da se u posljednje vrijeme nisu planirale ozbiljne, kvalitetne alternative za plato na Srđu, ali to ne mora značiti da se mora prihvatiti prva ponuda samo zato jer je u kategoriji 'ozbiljne strane investicije', koja je, usput budi rečeno, odabrana bez raspisivanja javnog natječaja.

Pod neočekivanim pritiskom određenog dijela dubrovačke javnosti, investitor je napravio i radi sve kako bi se stvorila pozitivna klima oko ovog projekta. Unajmili su agenciju koja svojim bajkama širi pozitivno mišljenje među Dubrovčanima, skrivali su ključne dokumente i informacije, a smanjili su i broj apartmana i vila kako bi proširili javni sadržaj. Međutim, sada imamo informacije da i nakon tih korekcija, na javnu površinu otpada tek 19 posto od ukupnih 310 hektara površine. Žalosno je da su obećanja kod ovakvih investicija zapravo prazno slovo na papiru.

Još su svježe uspomene na planirani projekt Tomislava Horvatinčića u Varšavskoj ulici, u centru Zagreba, gdje su u sklopu shopping centra jedino kongresna dvorana i prolaz u Gundulićevu označeni kao javni interes. Zbog navedenog je navodno i odobren projekt, a dvorana i prolaz nikada nisu realizirani. Na bilo kakav upit kako je to moguće, dočekat će vas zid šutnje. Dubrovčani moraju biti svjesni da ako projekt krene, da su tek onda mogući svi oblici kršenja zakona i planova. U tom slučaju - popravka više nema. Pitanja i optužbi biti će jako puno, a odgovora neće biti nigdje.

Stavimo po strani sve argumente koje imamo i promislimo samo o činjenici da prodajemo brdo iznad Dubrovnika, koje je tri puta veće od Grada, čovjeku, individui koja će na tome zaraditi ogroman novac te usput izgraditi igralište za bogate. Nije čak ni toliko bitno da li je on stranac, trgovac oružjem ili bliski prijatelj ključnih političkih figura. Uzmimo da je nebitan i povijesni značaj Srđa i tvrđave Imperial, odnosno njezina uloga u životu Grada još od Napoleona pa do Domovinskog rata. Glasaju li Dubrovčani na referendumu za projekt, taj veliki dio Dubrovnika više im nikada neće pripadati.