U Hrvatskoj ne postoje cjelovite javno dostupne informacije o cijeni vode po pojedinim pružateljima usluga i korisnicima, a rijetke su stručne i znanstvene analize financijskog poslovanja društava. Državna revizija upozorila je da su razlike u visini cijene vodnih usluga ekonomski neopravdane, te se utvrđuju po neujednačenim kriterijima.

 

 

Kako se navodi u analizi, od 123 trgovačka društva, samo pet ispravno obračunava cijenu vode!

Postoji problem evidencije troškova za vodne usluge jer društva pored djelatnosti javne vodoopskrbe obavljaju i druge komunalne djelatnosti, poput odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada, pogrebnih djelatnosti, uređenja javnih površina, itd. Takva organizacija otežava utvrđivanje dijela troškova koji nastaju pružanjem vodnih usluga i sprječavaju pravilno formiranje cijena.

 

Gotovo sva trgovačka društva bilježe značajne gubitke vode. Europska unija prihvatljivim smatra gubitak od 15 do 18 posto. Kod pojedinih društava gubitak je drastično veći, te prelazi razinu od čak 78 posto!

 

Problem je i višestruka naplata fiksnog dijela cijene. U stambenim zgradama u kojima postoji zajednički priključak na vodovodnu mrežu u pravilu se potrošnja vode domaćinstava obračunava prema broju članova. Tako se svim domaćinstvima naplaćuje fiksni dio u punom iznosu. Imajući u vidu da fiksni dio cijene služi pokriću troškova koji ne ovise o količini isporučene vode, a nastaju kao posljedica priključenja nekretnine na komunalne vodne građevine, naknade po vodomjeru se naplaćuju svim stanarima kao da imaju vlastiti vodomjer.

 

 

Nerazborito financijsko upravljanje očituje se u činjenici da su pojedina društva obračunavala prodanu vodu drugim društvima po nižoj cijeni od najniže osnovne cijene te tako nisu bili u stanju osigurati puni povrat troškova. U Osvrtu se navodi primjer Istarskog vodovoda d.o.o. iz Buzeta, koji Rižanskom vodovodu u slovenskom Kopru prodaje vodu po cijeni koja je manja od cijene koju naplaćuje domaćinstvima i drugim korisnicima, a manja je čak i od cijene vode za navodnjavanje.

 

Drugi primjer je društvo Komunalac d.o.o. iz Vrgorca, koje prodaje vodu Javnom komunalnom poduzeću Ljubuški u Bosni i Hercegovini, po cijeni znatno nižoj od cijene za svoje potrošače. Osim toga postoje slučajevi da su cijene javne vodoopskrbe niže od ekonomski opravdanih. 

Nadalje, dio društava imao je rashode za donacije sportskim klubovima i udrugama, a prihodi bi se trebali koristiti isključivo za podmirenje troškova poslovanja, te razvoj i unaprjeđenje djelatnosti vodoopskrbe.