Novi dan u Apsurdistanu: Je li ova hrpa besmislica o tablicama najbolje što građani mogu dobiti?
Foto: FAH, screenshot: Saša Ilišević
A POČELO je tako obećavajuće – Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) je krajem prosinca 2014. godine raspisalo javni natječaj za dizajn novih registracijskih pločica, na kojem je početkom veljače prikupljeno ukupno 59 prijedloga. Činilo se kako je ovo nadasve pohvalna inicijativa MUP-a kojom se najširoj zainteresiranoj javnosti daje priliku da aktivnije sudjeluje u procesu.
Mjesec dana kasnije, MUP je izašao u javnost s 3 nagrađena prijedloga koji su od pristiglih odabrani po kriterijima komunikativnosti, suvremenosti, primjenjivosti i originalnosti. Javnost je na 3 nagrađena rada reagirala predvidljivo burno, dijelom navodeći objektivne razloge, a dijelom zbog subjektivnih kriterija.
I eto nam novog obrata u ovoj priči oko registracijskih pločica koja eto traje već zamalo 4 mjeseca: ne samo da neće uvažiti mnoge suvisle, objektivne i argumentirane prigovore na nagrađene radove, već je MUP objavio kako će proširiti listu registracijskih oznaka na svih 128 gradova u Hrvatskoj.
Uzmite par trenutaka pa još jednom pročitajte zadnju rečenicu. Jeste? Da.
Toplo se nadam da nas ministar Ranko Ostojić i cijeli njegov MUP trolaju za 1. travanj – kako je to običaj 1. travnja zeka-peka važi samo prijepodne, a popodne će ministar Ostojić izaći pred novinare sa šeretskim osmijehom i početi pressicu s “Aprililili… LOL jesmo vas!”. Ali nekako sumnjam.
SVIH 128 GRADOVA U HRVATSKOJ ĆE IMATI VLASTITU REGISTRACIJSKU OZNAKU?!?! Jel to nedavno bila neka zapljena marihuane koja je greškom spaljena pokraj ventilacijskog sustava zgrade MUP-a? Mrzim vikati na internetu, ali ova saga o novim registracijskim pločicama je nešto ekstra apsurdno čak i u ovom našem Apsurdistanu.
Ali hajdemo redom, kratko i jasno – korak po MUP-ovom korak u cijeloj ovoj priči.
Prvo, raspisivanje javnog natječaja i poticanje javne rasprave bili su van svake sumnje pozitivan početak. Jasno, i u MUP-u su dobro znali kako će na natječaju dobiti prijedloge is struke, ali i uratke tipa “5 minuta u krekanom Photoshopu” – ali i to je zapravo OK. Čak i oni koji nisu vješti jeziku struke ili formi u kojoj se podnose radove na ovakve dizajnerske natječaje u ovom slučaju mogu sudjelovati ako su u stanju zadovoljiti prezentacijsko-argumentacijski minimum rada. Dalje je posao na ocjenjivačkoj komisiji koja može podjednako tretirati visoko ispolirane profesionalne priloge ljudi iz dizajnerske struke, ali i radove entuzijasta koji imaju glavu i rep makar im manjkalo “sjaja”. U svakom slučaju, konačni rezultat ovog procesa je daleeeeko bolji od inicijalnog nemuštog prijedloga s kojim je Služba upravnih poslova MUP-a izašla u prosincu 2013. godine. Ako se ne sjećate o čemu je riječ, pogledajte ovdje.
Drugo, tri nagrađena rada s ovog javnog natječaja izazvala su buru komentara – MUP je trebao (a nije) ignorirati subjektivne, a uvažiti objektivne i argumentirane kritike.
Podsjetimo se koji su to radovi:
1. mjesto i nagradu od 20.000 kuna dobilo je rješenje Nikole Đureka (članovi tima: Damir Bralić, Andrija Mudnić i Luka Reicher; suradnik: Boris Ljubičić).
2. mjesto i nagrada od 15.000 kuna pripalo je tvrtki KVADRAT&KRUG d.o.o. iz Zagreba (Boris Ljubičić i Igor Ljubičić).
3. mjesto i nagrada od 10.000 kuna pripalo je Gordanu Resanu iz riječke tvrtke GORDAN RESAN ARHITEKTI PARTNERI d.o.o.
Ocjenjivački sud sastavljen sastavljen od 2 predstavnika MUP-a, 2 predstavnika Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) i predstavnika pravne osobe ovlaštene za tehničku izradu registarskih pločica ovako je rangirao radove vodeći se kriterijima komunikativnosti, suvremenosti, primjenjivosti i originalnosti.
Ne bih se miješao u dizajnersku struku niti sudio o komunikativnosti, suvremenosti ili originalnosti – fokusirao bih se isključivo na kriterij primjenjivosti. Je li ovdje MUP prvenstveno mislio na to da je takve uopće moguće proizvesti, ili općenito na primjenjivost u smislu svih funkcionalnosti koje nove pločice trebaju zadovoljavati – ne znam.
No, da sam se kojim slučajem našao u ocjenjivačkom sudu, gorljivo bih se zalagao za rad koji je na koncu nagrađen – trećim mjestom!
Istina, nije osobito originalan – konceptom i izgledom neodoljivo podsjeća na registracijske pločice država poput Njemačke i susjedne Bosne i Hercegovine (koja je pak preuzela njemačke, kao što su to učinile još 24 zemlje) – no zar je potrebno biti osobito originalan i “izmišljati toplu vodu”?
Štoviše, ovo je rješenje koje je dobro za hrvatske potrebe iz više razloga:
1. tipografija primijenjena na njemačkim reg. pločicama, tzv. FE-Schrift font je imuna na krivotvorenje brojki (npr. pretvaranje 3 u 8)
2. FE-Schrift je jako pogodan za strojno čitanje – OCR odnosno od svog uvođenja 2000. godine dobro su ga “naučili” svi mogući sustavi za ANPR/ALPR (automatsko čitanje registracijskih pločica), pa bi se troškovi implementacije raznoraznih takvih ANPR/ALPR sustava mogli smanjiti kada se za njima ukaže potreba (trenutno imamo samo ANPR/ALPR u obliku famoznih MUP-ovih kombija te komunalni sustav u Zagrebu na određenim punktovima)
3. naizmjeničnim crvenim i bijelim poljima s desne strane zadržava se dio nacionalnog identiteta na što su se vrlo često osvrtali komentatori
I možda ono najvažnije, treće – da je barem MUP ostvario stidljivo najavljivanu mogučnost kako nove registarske pločice neće nužno sadržavati oznaku registracijskog područja koja je vezana uz naziv grada, županije ili nekog drugog područja (vidi PDF poziva na natječaj).
Ajmo biti iskreni pa priznati da već dva desetljeća moramo paziti da se ne zateknemo s krivom registracijskom oznakom u krivom gradu u krivo vrijeme – najčešće za vrijeme neke nogometne utakmice. Tu smo na korak do Bosne i Hercegovine: prije uvođenja popularnih “brojke i slova” tablica tamo su se automobili razbijali po nacionalnoj pripadnosti – ali nije to tako drugačije od unutarhrvatske mržnje gradova, zar ne?
A gdje su tu još obični huligani koji će – trijezni ili pod čokom – razbiti automobil s registracijskom oznakom grada koja im se ne sviđa čak i ako nema nikakve nogometne utakmice…
Koliko god to posredno govorilo o nemoći nadležnih ministarstava i sudstva (po i ne-entuzijazmu klubova) da se riješi problem “navijača” koji razbijaju automobile gostujućim “navijačima”, MUP je trebao iskoristiti priliku i na elegantan način izvući dodatnu korist uklanjanjem registracijske oznake grada s pločica.
E ali, MUP nudi solomonsko rješenje – građani će moći uzeti registracijske pločice bez oznake grada. Ma sjajno – ne samo da su jedan od krivaca za neriješen navijački problem, još će se od građana očekivati da unaprijed misle hoće li ikada zaći u neki od problematičnih gradova i da se unaprijed opskrbe neutralnim tablicama.
Umjesto toga, dobili smo nešto što je tri puta gore – uz dosadašnje 34 žele uvesti i 94 nove oznake gradova, za svih 128 gradova Hrvatske.
Da li se itko u MUP-u zapitao kako će funkcionirati sustav s 128 registracijskih oznaka? Evo jedan banalan primjer s najmnogoljudnijeg ZG registracijskog područja. Kupac iz grada Svete Nedelje udaljenog svega desetak kilometara od Zagreba kupuje rabljeni automobil od prodavatelja koji živi u centru Zagreba – od 1. srpnja bi kupac morao odjaviti automobil s ZG tablice i uzeti (jasno, i platiti 76 ili više kuna za nove pločice) novu svetonedeljsku tablicu oznake SN.
Kako će upravni odjeli policijskih postaja ili stanice za tehnički pregled žonglirati s dovoljnom količinom registracijskih pločica ako, primjerice na zagrebačkom području u neku od njih po ustroju dolaze građani iz nekoliko gradova? Hoće li možda stanovnik Samobora koji svakodnevno radi u Zagrebu morati otići u stanicu za tehnički pregled u Samoboru koja će jedina imati tablice oznake SA, umjesto da poslije posla kao dosad ode u najbližu od desetak-dvadesetak STP u Zagrebu gdje sada ima jedinstvene tablice ZG?
A kad smo već kod toga, jednostavno nemamo dovoljno kombinacija dva slova da zadovoljimo želje svakog od 128 gradova! Malo matematike: od 30 slova abecede na registracijskim pločicama se koristi njih 27 koja se pišu jednim znakom (jednoslovi) – zbog mjesta na pločici ignorira se 3 slova koja se pišu pomoću dva znaka (dvoslovi – DŽ, LJ, NJ). Broj mogućih kombinacija 27 slova u dva znakovna mjesta iznosi 729 (27 na kvadrat). Problem je u tome što na popisu svih 128 gradova u Hrvatskoj imamo jako puno njih čije ime počinje istim početnim slovom pa realno otpada puno neiskoristivih kombinacija – još uvijek ih imamo dovoljno za 128 gradova, no nema ih dovoljno da sve dvoslovne kombinacije budu smislene. Tako su se već javili primjerice gradonačelnik grada Donje Stubice koji se žali na to što je MUP Donjostubičanima dodijelio oznaku DO – a ne puno logičniju DS, ali koja pripada Dugom Selu koje pak po MUP-u ima prednost po “dodatnom kriteriju broja registriranih vozila”. I nije Donja Stubica jedina koja se buni na dodijeljena im slova…
Ministre Ostojiću i kolege vam MUP-ovci – pa zar je sva ova nakupina besmisla, pravila, podpravila, iznimki i izvlačenja zeca iz šešira te zapravo kompliciranja života građanima zaista pravo rješenje i najbolje što se moglo izroditi iz (godine i) 4 mjeseca sage o novim registracijskim pločicama?
Zar ne može to jednostavnije – rješenje u samo 2 točke?
- zajebimo 128 registracijskih oznaka i uvedimo “brojke-i-slova” na pločicama
- pločice se proizvode i šalju tako da se iz rasporeda brojki i slova ne može niti posredno zaključiti iz kojeg grada potječe vozilo – ovo funkcionira u BiH, ma koliko tamošnje lovačke priče pričale da se ipak nekako može skužiti tko je odakle
Pa i opcionalno – promijeniti odluku i realizirati nove registracijske pločice koristeći trećenagrađeni prijedlog i tipografiju sličnu njemačkom FE-Schriftu, zbog svih gore navedenih razloga? Nije nužno, ali ima argumenata koji govore i tome u prilog.
Ili je sve ovo zaista bila brutalno okrutna prvotravanjska fora…?
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati