Foto: Hina

PODUZETNIK Stanko Cerin na svom je Facebook profilu objavio otvoreno pismo ministru poduzetništva i obrta Gordanu Marasu u kojem upozorava na probleme s kojima se malo poduzetništvo susreće, te nudi i neka rješenja koja bi pomogla u razvoju i time pozitivno utjecala na cijelo gospodarstvo.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Otvoreno pismo ministru Marasu: Želite pomoći? Evo prilike.

Na ovaj ili onaj način već petnaestak godina se redovito susrećem s tvrđom stranom batine javne nabave – onom okrenutom tvrtkama koje svoje usluge nude obveznicima javne nabave, odnosno tijelima državne uprave, lokalnim upravama i poduzećima u državnom vlasništvu. U svakom postupku pripreme ponude ova me batina redovito opali bar jednom, a često i po nekoliko puta. Zakon koji je relativno dobro sročen pregazilo je vrijeme. Bilo je to tako prije 15 godina, a tako je i danas. U doba kad službene delegacije promoviraju Hrvatski IT po SAD-u, hrvatske se tvrtke bore s nepotrebnim administrativnim preprekama koje je postavila neka tamo vlada ili vlade, koje su se kreirajući prijedloge zakona fokusirali na zaštitu od pronicljivih poduzetnika i njihovih manipulacija. Nitko tada nije razmišljao o tome da upravo ti poduzetnici protiv kojih se pišu zakoni pune budžet iz kojeg se financiraju projekti obveznika javne nabave i da bi možda u interesu cijele Hrvatske postupak javne nabave trebalo ubrzati i pojednostaviti, a trošenje javnog novca optimizirati odabirom kvalitetnijih a ne isključivo jeftinijih dobavljača. Možda bi tada i „jedna ruka“ kvalitetne boje dobro pokrila tunel, možda bi se sustav e-građani masovno koristio i možda bi nam svima život bio ljepši.

Kompleksni postupci javne nabave

Povećanjem kompleksnosti postupka, poslovi koji se ugovaraju prema Zakonu o javnoj nabavi se gotovo automatski dodjeljuju velikim tvrtkama jer čak i ako firma od 500 djelatnika posebno zaposli osobu koja samo po državnim institucijama prikuplja dokumentaciju potrebnu za prijavu na javni natječaj, ona na to troši 0,2% resursa (1/500). Ako isto čini djelatnik male firme sa 4 zaposlena, tada je utrošak resursa 25% (1/4). Velika će firma zbog svog tehnološkog, kadrovskog i financijskog kapaciteta nuditi velike poslove, dok će se male firme morati zadovoljiti njihovim ostacima – i to samo ako im veliki dozvole. Obzirom da je kompleksnost postupka javne nabave ista za poslove od 5.000.000 eura i one od 50.000 eura, ispada je velika firma uz 0,2% utroška resursa ponudila i potencijalno ugovorila posao od 5.000.000 eur, dok je mala uz 25% resursa ponudila samo 50.000, čime se male firme stavljaju u još nepovoljniji položaj.

Banke skupo naplaćuju jamstva

Da ne ispadne da je država kriva za sve, mali se često ugnjetavaju i nepotrebnim zahtjevima za bankarskim jamstvima. Cijena jamstava za male iznose neproporcionalno je visoka u odnosu na cijenu jamstva za veliki iznos, a nepotrebna kompleksnost postupka njegovog izdavanja još je gora nego u državnoj upravi. Odnos banaka prema malim tvrtkama je u odnosu na velike, gotovo redovito podcjenjujući i diskriminirajući. Razloge za ovu kompleksnost često ne temelje na procjeni rizika klijenta već na besmislenim, često potpuno nepotrebnim administrativnim procedurama. Odnos poslovnih banaka prema malim tvrtkama teško se može regulirati zakonom, no može ga regulirati tržište što će se neminovno i dogoditi. Pitanje je trenutka kad će prva poslovna banka shvatiti značaj malih tvrtki i uvesti usluge poput npr. „Bankovno jamstvo na klik miša“ i sl.

Male tvrtke temelj su gospodarstva: agilnije su, snalažljivije i prilagodljivije od velikih

Značaj malih tvrtki prepoznali su svi koji su ikada iskusili krizu. Male tvrtke čine preko 90% ukupnog broja tvrtki u razvijenim zemljama, udio u zapošljavanju im je oko 50% i zaslužne su za otprilike toliki dio poreznih prihoda. Amerika koju sada hodočastimo kao gospodarske idole u sedamdesetim se godinama prošlog stoljeća iz krize izvukla upravo fokusiranjem na malo poduzetništvo jer male su tvrtke agilnije, snalažljivije i prilagodljivije od velikih. Kad voda dođe do grla i lažni osjećaj sigurnosti velike korporacije kroz masovna otpuštanja pokaže svoje pravo lice, upravo su male tvrtke te koje pokreću gospodarstvo. U takvim okolnostima nastaju potpuno novi i inovativni proizvodi što su male hrvatske tvrtke okrenute izvozu, poput Farmerona, Rimac automobila, Pet Minuta i drugih već dokazale.

Zato upravo malim tvrtkama moramo olakšati život. Administrativni postupci moraju biti brzi, jednostavni i jeftini. To će pomoći više od raznih novčanih poticaja jer kad bi izračunali koliko je ukupno vremena hrvatskih poduzetnika utrošeno na pripremu dokumentacije za dobijanje poticaja i tu brojku usporedili sa ukupnim dodjeljenim iznosima, došli bi do poražavajućih rezultata. Pojednostavljivanje postupka javne nabave zahtijeva i izmjenu ograničavajućeg zakonodavnog okvira, ali ne na izborima. Zakonodavni se okvir mijenja konkretnim prijedlozima postojećoj vlasti, a na njoj je da ih prihvati ako su dobri. U hrvatskom me javnom prostoru najviše rastužuje beskonačno nezadovljstvo i ocrnjivanje svega što imamo bez davanja konkretnog boljeg prijedloga. Stav „idemo srušiti ovu Vladu zato što ne valja“ bez konkretne ideje kako slijedeću učiniti boljom duboko je ukorijenjen u hrvatsko glasačko tijelo koje na izborima redovito glasa „protiv“ nečega. Zato ovdje dajem vrlo konkretan prijedlog ministru Marasu za koji sam uvjeren da će ga podržati sve hrvatske tvrtke.

Potrebno je izraditi IT servis za javnu nabavu

Predlažem dakle da se izradi IT servis kojem će se pristupati preko interentskih stranica npr. javne nabave, a na kojem će svatko tko to poželi moći na temelju unesenog OIB-a i datuma, dobiti informaciju o tome radi li se o tvrtci koja na taj dan udovoljava kriterijama javne nabave definiranim Zakonom, odnosno da nema poreznog duga, nije u stečaju i sl. Obzirom da se, iako granično ove informacije mogu u smislu Općeg poreznog zakona smatrati tajnom, u članak 8. spomenutog zakona treba dodati „Obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena ako se javno dostupnim učini popis poreznih obveznika bez poreznog duga“. Vjerujem da nitko ne bi trebao imati ništa protiv toga, posebno nakon što je objavljena lista poreznih dužnika koja baš i nema neke konkretne svrhe a za potrebe njenog objavljivanja spomenuti je članak Zakona prilično ažuriran. Podaci koji se nalaze u Izvodu iz sudskog registra a potrebni su u postupku javne nabave su praktički javni i već dostupni na sudreg.pavosudje.hr.

Kako bi se podaci sa predloženog IT servisa smatrali vjerodostojnim dokazom, potrebno je učiniti dvije stvari: osigurati točnost objavljenih podataka sigurnim dizajnom servisa i izmjeniti Zakon o javnoj nabavi na način da se u članku 63 ukine doda tekst prema kojem samo su samo tvrtke koje nisu registrirane u RH dužne dostaviti dokaze o nepostojanju okolnosti iz stavka 1. točke 2. članka 67. (da nema poreznog duga i tvrtka nije u ili pred stečajem). U članku 95. „Provjera ponuditelja“ način provjere treba izmjeniti tako da se ista obavlja uvidom na službene web stranice javne nabave, odnosno predloženog IT servisa, te ispisom tamo dostupne potvrde o podobnosti za javnu nabavu Ponuditelja na dan pregleda ponude.

"Spremni smo servis izraditi potpuno besplatno i donirati ga državi"

I na kraju, potrebno je izraditi spomenuti IT servis i osigurati infrastrukturu za njegov rad. Sasvim sam siguran da bi za to potrebna sredstva RH vrlo jednostavno dobila od EU, no kako ne bi bespotrebno čekali, ili (vidi apsurda) optimizaciju postupka javne nabave provodili kroz beskonačni postupak javne nabave moja je tvrtka (a vjerujem i mnoge druge) spremna ovaj servis izraditi i potpuno besplatno donirati poreznim obveznicima ove države. Ministre Maras, samo recite "da"!

Ovakvim malim potezima život u Hrvatskoj se može brzo, jednostavno i jeftino učiniti boljim. Uvjeren sam da postoje mnoge dobre ideje i konkretna rješenja svakodnevnih problema za koje nije potrebno pokretati megalomanske projekte. Prihvaćanjem ove, potaknut će se i mnogi drugi stručnjaci u svojim područjima da ponude praktično i jednostavno rješenje. Ne Vladi, nego samim sebi, nama, Hrvatskoj.