Foto: Hina

Vijesti iz paralelnog svemira

BLAGDANSKO je vrijeme, a u hrvatskim medijima očekivano najvažnija tema nadolazeći nebitni i meni nezanimljivi izbori za hrvatskog predsjednika. Pogledao sam dva dosadašnja sučeljavanja kandidata pokušavajući dokučiti tko je tu najgori, ali nisam došao do nekog zaključka, pošto je konkurencija po tom pitanju izuzetno jaka. Zemlja se sve više približava scenariju iz Atlas Shrugged, a predsjednički kandidati izgleda da ne razumiju dobro koji su uopće glavni gospodarski problemi. Dosadni populizam sa svake strane i ponavljanje uvijek istih otrcanih floskula. I naravno, uskrsnuće Osame bin Ladena.

Međutim, ono što je prošlo uglavnom ispod radara ovih dana jest javljanje Vilima Ribića iz paralelnog svemira. Kako Index prenosi, spomenuti šef Matice sindikata i predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti, u intervjuu besramno izjavljuje kako su javni službenici podnijeli najveći teret krize!

"Država novac može uzeti od bogatih"

Isti taj Vilim Ribić se ne tako davno proslavio izjavom kako nije točno da država nema novca, jer ga uvijek može uzeti od bogatih.

Po mišljenju druga Vilima, država je porezne obveznike od 2009. godine opljačkala za 14 milijardi kuna manje nego što bi on htio. Uzrok takvoj nepravdi on vidi u čemu drugom nego u neoliberalnoj ideologiji.

Inače, u ovom svemiru (izvor grafikona):

Još iz ovog svemira (izvor):

Za vrijeme recesije, dok su plaće u realnom sektoru konstantno padale, a nezaposlenost rasla i probila rekordne brojke, ne samo da se povećao broj “zaposlenih” u javnim i državnim firmama, već su se i njihove plaće povećale.

Pogledajmo onda što je s hrvatskim poduzetništvom:



Sve pada, a sindikatlije se bune što njihove uhljebnine nisu rasle

Dakle, za isto vrijeme dok hrvatska mala poduzeća (koja zapošljavaju preko 400 tisuća ljudi) ostvaruju kumulativni gubitak od 7 milijardi kuna, plaćaju 12 milijardi kuna poreza na dobit i tko zna koliko još parafiskaliteta i legalnih reketa, dok se broj nezaposlenih u Hrvatskoj povećao za preko 50% i njihove realne plaće su u padu, dok nam BDP pada već nekih 13 kvartala za redom, sindikatlije iz javnog sektora (koji se financiraju novcem otetim od privatnog sektora) se bune zato što njihove uhljebnine nisu rasle po zadovoljavajuće visokoj stopi!

Znao sam da su ti socijalisti pohlepni i bahati, ali ovo je već šokantno. Da bi se imao od čega financirati javni sektor, taj novac mora biti oduzet privatnom sektoru ekonomije, koji stvarno stvara vrijednost na tržištu. Gotovo svaka kuna koji neki zaposlenik u javnoj upravi ili u državnoj ustanovi primi je oduzeta nekome tko ju je zaradio na tržištu, u dobrovoljnim transakcijama slobodnih ljudi. A svaki taj porez ili novi namet za privatni sektor znači i veći trošak, što vodi gubicima, smanjenju plaća i otpuštanjima zaposlenih, te u konačnici zatvaranju poduzeća. Za svako novo zapošljavanje u javnom sektoru, netko u privatnom sektoru u Hrvatskoj mora izgubiti posao, uvjetno rečeno. Za svako povećanje plaće javnim službenicima, hrvatskim radnicima u privatnom sektoru se mora smanjiti neto plaća, uvjetno rečeno.

Suludo je i neprihvatljivo sljedeće:

Zato je potpuno nedopustivo i suludo da u vrijeme krize, dok u privatnom sektoru sve više ljudi gubi posao, istovremeno broj zaposlenih u javnom sektoru raste (pa čak i da stagnira!). Također je krajnje suludo i neprihvatljivo da, dok se sve više firmi zatvara, realne plaće padaju i bilježimo pad BDP-a, plaće u javnom sektoru rastu.

Potrebno je što prije napraviti veliku čistku u javnom sektoru, ukinuti sve nepotrebne agencije, komore i državne urede, srezati im broj zaposlenika, te privatizirati poduzeća u državnom vlasništvu, kao i javne ustanove, počevši od fakulteta. Također je potrebno, u međuvremenu, vezati visine plaća u javnom sektoru uz stopu rasta BDP-a, kao i broj zaposlenih. Jednostavno je nemoguće i apsurdno da broj zaposlenih u javnom sektoru raste, dok je broj zaposlenih u realnom sektoru u padu i na povijesno niskim razinama!

Još bih volio da me netko prosvijetli i objasni mi kako to imamo daleko najveće povećanje broja zaposlenih tijekom krize upravo u sektoru obrazovanja, dok je istovremeno broj učenika u konstantnom padu. Vjerojatno u paralelnom svemiru postoji neko logično objašnjenje i za taj fenomen.

Uglavnom, blagdansko je vrijeme, pa možda bolje da se ne živciramo sad previše. Onima koji slave nadolazeće blagdane želio bih da ih provedu u miru od socijalističkih agitatora i njihovih provokacija. Onima koji ih ne slave, također želim da što više vremena provode na sigurnoj distanci od iskompleksiranih socijalističkih mizantropa i njihovih kleptomanskih težnji.

Vilime Ribiću, sram te bilo.

tkojejohngalt.wordpress.com/

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala