Foto: Index/FAH

PRIJE 16 godina članice Europske unije prvi su put uvele diplomatske sankcije jednoj svojoj članici.

Simboličke sankcije značile su da se ambasadori ostalih zemalja više neće sastajati s ambasadorima sankcionirane zemlje, kao i da će odbiti glasati kada se njeni kandidati budu birali u tijela Europske unije. Tada je Europska unija imala samo 15 članica, gotovo upola manje nego danas, a 14 zemalja je Austriju izoliralo zbog stvaranja vladajuće koalicije s ekstremno desnom Slobodarskom strankom Joerga Haidera. Neformalne, ali politički vrlo snažne sankcije su potrajale dva mjeseca i krajem veljače Haider je odstupio s čela Slobodarske stranke.

Spriječili su da iz Austrije ponovno krene zlo

Četrnaest zemalja EU proglasilo je cordon sanitaire protiv Austrije jer je Haider deklarirao protuimigrantsku, homofobnu i rasističku politiku pomiješanu sa snažnim napadima na etablirane stranke, traženjem trećeg puta kroz neoliberalne ekonomske modele. Tom je čušpajzu dodao i povremene ispade blagonaklonosti prema Trećem Reichu i nacističkim vođama. Još od 1945. godine vrijedilo je nepisano pravilo, gospodski sporazum političara, da se takve stranke i takvi pojedinci ne puštaju u vlast. Dok se Haider držao samo svoje pokrajine s povremenim izletima u Bruxelles, nikome nije smetao, ali kada je pokušao vladati državom, više ga nitko nije želio tolerirati. I nisu sankcije Austriji nametnute samo zbog njegovih stavova, nego zbog straha da bi on s pozicije moći mogao nastaviti potpaljivati Austrijance. Nitko nije želio riskirati da iz europskog Istočnog carstva ponovno krene zlo kakvo je pobijeđeno sredinom 20. stoljeća.

Poruku poslanu Austriji shvatile su i zemlje koje su tada tek pokušavale postati članice EU. Zbog straha od diplomatskih sankcija HSP nije pušten u HDZ-ovu vladu 2003. godine, iako je predstavljao respektabilnu političku snagu, a na izborima 2007. Ivo Sanader je napravio sve da uništi pravaše. Nije pomoglo ni što je Anto Đapić 2005. godine posjetio Yad Vashem. Od grijeha iz prošlosti nije se mogao oprati.

Odjeke džentlmenskog dogovora u sprječavanju radikala u osvajanju vlasti vidjeli smo i na nedavnim francuskim izborima kada su socijalisti pozvali birače da glasaju za konzervativce u okruzima u kojima im je nedostajalo glasova da pobijede Nacionalni front Jean-Marie Le Pen.

Zašto smo baš mi blagoslovljeni?

I otkud onda u Hrvatskoj vladi ministar kulture Zlatko Hasanbegović? Kako se nitko izvana ne buni što će našom kulturom upravljati čovjek koji pokazuje tako puno razumijevanja za najcrnje razdoblje domaće povijesti? Zašto mi moramo trpjeti lika koji opravdava nekadašnjeg jeruzalemskog muftiju Amina al Husenija, islamskog klerika koji je po Bosni i Hercegovini novačio muslimansku sirotinju da ratuje za naciste? Zašto smo baš mi počašćeni ministrom kulture koji Huseinijeve pozive na klanje Židova opravdava britanskim imperijalizmom? Zašto se baš hrvatskom ministru kulture brišu tekstovi kada se otkrije kakve je sve budalaštine izgovorio? Zašto baš naš Zlatko Hasanbegović govori takve svemirske gluposti da sa stranica posvećenima Handžar diviziji (13. oružana brdska divizija SS-a) nestaje njegov intervju, a umjesto njega osvane tipično nepismeni natpis: "ŠTA TRAŽITE KOMUNJARE NA OVOJ STRANICI KAD VAM OVDJE NIJE MJESTO HAJTE VI NA VAŠE PROSVJEDE A OVO JE POVJESNI PORTAL I NEMA VEZE SA MINISTROM KULTURE HVALA NA POSJETI I POZDRAV VAM ZA DOM SPREMNI"?

Odgovor na sva ova neugodna pitanja je jednostavan – nikoga nije briga. Europska unija promijenila se od 2000. godine kada je jednoglasno izolirala Austriju. Bauk fašizma kruži Europom i zemlje koje mu se još odupiru zatvaraju se u svoje malene svjetove plašeći se pogledati preko plota i reagirati na događaje u Poljskoj, Mađarskoj i Hrvatskoj. Puno je novih zemalja u međuvremenu ušlo u Uniju. I sve one imaju jednako pravo glasa. Stolovi su preokrenuti, karte nanovo promiješane i ni jedan stari dogovor ne vrijedi. Svatko se sa svojim fašizmom mora boriti sam. Šteta, jer baš bi nam dobro došle neke blage sankcije. Bez njih ćemo morati čekati da naši Haideri, jedan po jedan, izlete s ceste.