IZMEĐU kraja siječnja, kada je Vili Beroš, voljom svoje partije i njezina lidera Andreja Plenkovića, postao ministar zdravstva i ovog dana kada slušamo njegov telefonski razgovor sa zagrebačkom liječnicom u kojem se demaskira kao puki partijski egzekutor dogodilo se mnogo toga. Na primjer, ono kad je krajem travnja i početkom svibnja sam i u društvu bivše ministrice Vesne Bedeković, prije ozbiljne istrage i detaljnog utvrđivanja činjenica, hitro odlučio sprati svaku odgovornost sa sustava koji vodi za širenje covida-19 po splitskom Domu za starije i nemoćne osobe u Vukovarskoj ulici pa je krivicu za oboljele i umrle starce svalio na virus.

Ili ono nekidan, kad se u jeku apeliranja na fizičku distancu fotografirao nimalo fizički distancirano s prijateljima i Popularnom Pjevačicom a pritom je prijateljici cjelivao ruku. Beroš jednostavno može, možda ne sve što hoće, ali dosta toga, jer ste vi tako odlučili.

Rekordan broj glasova

Dva mjeseca nakon što je virus proglasio jedinim krivcem za mrtve i oboljele starce u Splitu održani su izbori na kojima je Beroš, upravo u splitskoj i dalmatinskoj izbornoj jedinici, dobio rekordan broj preferencijskih glasova - ravno 35.678. Čak se nije morao ni puno truditi da bi se opravdao zbog olakog otpisivanja mogućnosti da je itko odgovoran za 19 preminulih: čovjek je efektno kapitalizirao sliku o sebi kao sjajnom ministru kreiranu u brojnim provladinim medijima prije nego što smo uopće mogli znati kakav je ministar.

Sada bi, valjda, svatko mogao vidjeti da na to mjesto nije postavljen kao utjelovljenje nekakve struke, imune na politički utjecaj, nego kao provoditelj partijske volje. Vrh stranke je, veli Beroš sugovornici, poslao jasnu poruku i tu nema dalje. "Nemrem više od toga", kazat će Beroš skidajući u razgovoru masku nadpolitičkog stručnjaka koju su mu navukli profesionalni i dragovoljni PR-ovci. Čovjek je politička figura, kao i svaki drugi član svake vlade. Bilo bi lijepo i korisno kad bi se to zapamtilo u ovom svakojakom, pa i politički, zapuštenom komadu svijeta.

Partijska volja je vrhovni zakon

Ne ulazimo u intrige oko same snimke, kako je nastala, tko je i zašto Berošev razgovor s Dijanom Zadravec učinio javnim. Možemo sumnjati, ne i dokazati. Ovo pišemo da bismo podsjetili kako Beroš može štošta - na primjer, tražiti da se distancirate od drugih i istodobno se gurati u kadar s jaranima, ili se u razgovorima s kandidatima za bolničke ravnatelje pozivati na partijsku volju kao vrhunaravni zakon - jer ste vi tako htjeli.

Dali ste mu veliki broj glasova nakon splitskog doma, lik pretpostavili djelu, a PR-ovske dosjetke zbilji. Sada gledajte kako čovjek konzumira slatki višak moći uz dojmljiv manjak odgovornosti. Zna on, ako je zaboravljeno onih 19 mrtvih, a jest, zaboravit će se nekakvi telefonski razgovori, ljubakanja ručica i zanemarivanje mrkih epidemioloških imperativa.

Kao u onoj ofucanoj pitalici - zašto pas liže što već liže.

Zato što može.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala