ISTOČNI front u Drugom svjetskom ratu vidio je neke od najkrvavijih bitaka ikad zabilježenih u povijesti. Preko tri milijuna vojnika prešlo je granicu Sovjetskog Saveza 22. lipnja 1941., a sovjetska je vojska izbacila Nijemce sa svog teritorija tek 1944. godine. Na današnji dan Hitler je u svom ukrajinskom stožeru Werwolf naredio napad na Staljingrad i Lenjingrad, time započevši najvažnije sukobe na istočnom bojištu.

Inicijalni planovi

Plan njemačkog Führera bio je protjerati Sovjete barem iza Urala i natjerati ih na kapitulaciju. Potom bi prostor istočne Europe pretvorio u arijevsku utopiju. Svo inferiorno slavensko stanovništvo prisilit će na rad, a njemački arijevci naselit će teritorij kojim će upravljati. Njegovi planovi za istočnu Europu skrojeni su u periodu prije Drugog svjetskog rata, a sada je bilo vrijeme za njihovu realizaciju.

Međutim, rat nije išao egzaktno po planu. Invazija na Sovjetski Savez inicijalno je odgođena radi problema s Grčkom koja se malo predobro držala protiv Mussolinijevih snaga na jugu. Hitler je odlučio intervenirati premda ga je vojni vrh od toga pokušao odgovoriti.

Ta je odluka zakomplicirala osvajanje istoka. Kada je stigla zima 1941. godine, Hitler je dobivao vrlo ružne izvještaje o tome kako se njegovi vojnici smrzavaju usred ruskih sela, oklopna vozila postajala su beskorisna radi goriva koje se počelo zamrzavati, a konji su umirali gotovo svakodnevno. Da bi stvar bila gora, počele su stizati Staljinove posebne jedinice iz Sibira; elitna vojska koja je specijalizirala rat u hladnim uvjetima.

Napad u tri smjera

U ljeto 1942. godine Hitler boravi u svom stožeru u Ukrajini te donosi odluku koja će podijeliti njegovu vojsku u tri velike jedinice. Prva je trebala napredovati prema Lenjingradu te u konačnici osvojiti grad na Nevi. Druga jedinica dobila je naređenje da krene prema Staljingradu, a treća je krenula prema Kavkazu kako bi osvojila vrlo vrijedna naftna polja.

Opsada Lenjingrada trajala je oko 900 dana. Nijemcima su se pridružile finske snage u zajedničkoj opsadi od koje je umrlo milijun ljudi, uglavnom civila. Ključni trenutak dogodio se tijekom 1943. godine kada su sovjetske snage uspjele razbiti blokadu te izgraditi privremenu željeznicu preko koje su transportirali tone hrane i resursa za izgladnjeli grad na Nevi.

Vojska koja je krenula prema Staljingradu pridružila se inicijalnim jedinicama Wehrmachta koji su već započeli poznatu bitku 17. srpnja 1942. godine. Bitka za grad na Volgi trajala je preko šest mjeseci, a umrlo je preko 750.000 njemačkih vojnika. Nakon što su njemačke snage shvatile da ruska pojačanja dolaze u sve većem broju obustavljen je plan osvajanja Kavkaza te je vojska prebačena u Staljingrad.

Invazija na Sovjetski Savez u konačnici nije uspjela. Sovjeti su razbili opsadu Lenjingrada i pobijedili u bitci kod Staljingrada. Njemačka vojska počela se povlačiti, a stanje se pogoršalo u trenu kad su se Saveznici iskrcali u Francuskoj. Rat u Europi ušao je u zadnju fazu koja je završila 8. srpnja 1945.