TVORNICE kemikalija koje su osnovali ili su u vlasništvu bogatih Rusa opskrbljuju tvornice eksploziva koje je ruska vojska koristila tijekom rata u Ukrajini. Reuters je identificirao pet kemijskih kompanija, u kojima pet milijardera pod sankcijama Zapada ima udjele, a isporučivale su više od 75% ključnih kemikalija za najveće ruske tvornice eksploziva.

Među pet milijardera su Roman Abramovič, bivši vlasnik nogometnog kluba Chelsea, i Vagit Alekperov, kojeg je Forbes u travnju proglasio najbogatijim Rusom s imovinom od 28.6 milijardi dolara. Kompanija Evraz, u kojoj Ambramovič ima 28% udjela, kaže da isporučuje kemikalije "samo za civilnu upotrebu". Alekperovljev Lukoil je odgovorio da "ne proizvodi eksplozive niti bilo koje povezane komponente".

Anna Nagurney, profesorica sa Sveučilišta u Massachusettsu koja proučava opskrbne lance povezane s ratom u Ukrajini, kaže da je pet kompanija pomagalo Moskvi ne samo osiguravajući bitne kemijske sastojke za streljivo već i zarađujući prijeko potrebne devize kroz izvoz civilnih proizvoda poput gnojiva.

"Ove kompanije možda rade kao civilne, ali podržavaju ratne napore", rekla je Nagurney.

Kako bi utvrdio odakle su ruske tvornice streljiva dobivale sirovine, Reuters je analizirao kretanje više od 600.000 željezničkih pošiljaka koje su nosile kemikalije potrebne za izradu eksploziva od veljače 2022. do rujna 2024. Podaci su pokazali da su kompanije spomenutih milijardera opskrbljivale pet tvornica eksploziva i baruta u Rusiji koje su pod sankcijama Zapada. Tvornice su podružnice ruskog državnog proizvođača oružja i automobila Rostec.

Milijarderi pod sankcijama, ali kompanije nisu

Thomas Klapotke, profesor energetike na Sveučilištu u Münchenu, koji je pomogao Reutersu u analizi podataka, rekao je da su sirovine imale mnoge potencijalne namjene, ali i da dolazak vagona s kemikalijama potrebnih za proizvodnju eksploziva u određena postrojenja jasno ukazuje o čemu se radilo. Analiza pruža nove dokaze da zapadna strategija nametanja sankcija Rusiji nije uspjela obuzdati njezinu vojnu proizvodnju.

Dok su sami milijarderi pod zapadnim sankcijama, kemijske kompanije uglavnom su izbjegle velike financijske kazne ili zabrane uvoza kritične robe iz SAD-a ili Europske unije. Većina proizvodnje ovih kemijskih tvornica odnosi se na civilne proizvode poput gnojiva koji su ključni za poljoprivredu. Dugotrajne zapadne politike izuzimaju hranu iz sankcija kako bi se spriječila glad i diplomatska reakcija iz zemalja u razvoju.

Peter Harrell, bivši visoki dužnosnik Bijele kuće koji je radio na sankcijama Rusiji tijekom prve godine rata, a sada je znanstvenik na Carnegie Endowment for International Peace, kaže da je možda vrijeme da se te odluke iz 2022. preispitaju sada kada su nacije, koje su se nekoć oslanjale na Ukrajinu i Rusiju, za pšenicu i gnojivo imale vremena pronaći alternativne izvore.

Međutim, Manish N. Raizada, profesor poljoprivrede na Sveučilištu Guelph u Kanadi, upozorio je da bi nametanje sankcija ruskim kemijskim tvrtkama moglo ugroziti stotine milijuna malih poljoprivrednika, uz manji ekonomski učinak na Rusiju.

Odgovarajući na pitanja o kemijskim tvrtkama, glasnogovornik Europske komisije je rekao: "Aktivno istražujemo mogućnosti za dodatno pojačavanje pritiska i zatvaranje rupa u zakonu tako da bi se izbjegle negativne implikacije za sigurnost hrane."

Naglasio je da će sve mjere uslijediti tek nakon pažljive analize učinkovitosti mjera i njihovog utjecaja na europske tvrtke. Međutim napomenuo je da bi se sankcije EU već primjenjivale na tvrtke, čak i ako nisu posebno označene, ako su pod kontrolom ili u vlasništvu sankcioniranog pojedinca.

Eurochem: Ne proizvodimo za vojne svrhe

Rat u Ukrajini postao je topnički dvoboj u kojem je nedostatak visokoeksplozivnih sredstava dostupnih NATO-u i Ukrajini omogućio ruskim snagama da napreduju ove godine. Moskva mnogo ulaže u vojnu proizvodnju i nastoji obnoviti svoje zalihe streljiva. U 2024. Rusija je proizvela oko 2.4 milijuna topničkih granata i uvezla tri milijuna iz Sjeverne Koreje.

Među spomenutih pet tvornica streljiva je golemi pogon Sverdlov u Dzeržinsku. Tvornica je jedini značajan ruski proizvođač plastičnih eksploziva HMX i RDX, koji se koriste u topništvu i projektilima.

Dvije tvornice kojima upravlja Eurochem - ruskog milijardera Andreja Meljničenka - opskrbljuju Sverdlov kemikalijama. Eurochem je jedan od najvećih svjetskih proizvođača mineralnih gnojiva. Njegova tvornica dušika Nevinomiski u jugozapadnoj Rusiji poslala je najmanje 38.000 metričkih tona octene kiseline u Sverdlov tijekom ukrajinskog rata. Drugo postrojenje Eurochema, Novomoskovski Nitrogen, poslalo je gotovo 5000 metričkih tona dušične kiseline u Sverdlov u istom razdoblju. Za proizvodnju HMX-a i RDX-a koriste se i octena i dušična kiselina.

Prema izračunima Reutersa, 5000 tona dušične kiseline moglo bi se iskoristiti za proizvodnju 3000 tona RDX-a, što je dovoljno za punjenje 500.000 topničkih granata velikog kalibra.

Eurochem je odgovorio da Reutersovo izvješće sadrži "brojne materijalne činjenične pogreške". "Eurochem nije dio obrambenog sektora ruskog gospodarstva i ni jedan od naših proizvoda nije namijenjen za vojne svrhe", stoji u priopćenju tvrtke čije je sjedište u Švicarskoj.

Niz tvornica pokreće ruski ratni stroj

Eurochem je dodao kako je lažna svaka sugestija da Meljničenko kontrolira kompaniju. Milijarder za kojeg Forbes kaže da je težak 17.5 milijardi dolara, stavio je svoj kontrolni udio u Eurochemu u zakladu svoje supruge. Bilo je to nakon što su mu EU i NATO uveli sankcije nakon invazije na Ukrajinu. U priopćenju se navodi da 97% Eurochemove proizvodnje čini gnojivo te da kompanija opskrbljuje drugim industrijskim proizvodima, uključujući kemikalije, veliki broj klijenata u Rusiji i inozemstvu. 

Još jedan veliki proizvođač gnojiva Uralchem, koji je osnovao sankcionirani milijarder Dmitrij Mazepin, poslao je u Sverdlov više od 27.000 metričkih tona amonijevog nitrata. Amonijev nitrat koristi se za izradu HMX-a i RDX-a, a također se miješa s TNT-om za proizvodnju eksploziva nazvanog Amatol. Uralchem ​​je također Sverdlovu isporučio 6000 metričkih tona dušične kiseline iz svoje tvornice dušičnih gnojiva u Berezniki.

Dvije druge tvornice streljiva u državnom vlasništvu, Tambovska tvornica baruta i Kazanjska tvornica baruta, primile su pošiljke kiselina od Uralchema. Uralchem je ​​prošle godine opskrbljivao tvornice Sverdlov, Tambov i Kazanj, kao i državnu Permsku tvornicu baruta.

Čeličana u Sibiru u vlasništvu tvrtke Evraz, koja kotira na londonskoj burzi, isporučila je 5000 metričkih tona toluena - sastojka za TNT - tvornici Bijsk Oleum. Britanska vlada nametnula je 2022. sankcije Evrazu, tvrdeći da je isporučivao čelik ruskoj vojsci. Evraz je u priopćenju naveo da isporučuje toluen samo za civilnu upotrebu.

Reuters je identificirao još dvije tvrtke povezane s milijarderima koje opskrbljuju kemikalijama tvornice streljiva. Tvornica bakra Sredneuralsk (SUMZ) u uralskim planinama, koji je osnovao metalurški magnat Iskander Mahmudov, proizvodi oleum - poznat i kao disumporna kiselina - koji se koristi u tvornicama baruta Tambov, Kazanj i Perm.