UNATOČ izjavama izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa tijekom izborne kampanje da bi u roku od 24 sata nakon stupanja na dužnost mogao okončati rat u Ukrajini, do danas praktički nitko točno ne zna što su modaliteti njegovog plana te na koji način misli privoljeti zaraćene strane na pregovore.

Postoji šala među promatračima na Zapadu da ni sam Trump "nema ideju kako realizirati vlastite ideje". Ipak, situacija u Ukrajini je previše komplicirana i ozbiljna da bi bilo prostora za bilo kakve duhovitosti.

U trenutku dok Rusija, djelomično ili potpuno, kontrolira značajan dio ukrajinskog teritorija uključujući Krim, Donjeck, Lugansk, dijelove Hersona i Zaporožja, što približno iznosi 18 posto Ukrajine, a ukrajinska vojska - nakon operacije u Kurskoj oblasti od kolovoza prošle godine - kontrolira manje od 1 posto teritorija Rusije, postavlja se pitanje u kojem obujmu obje strane mogu postići svoje ciljeve za pregovaračkim stolom.

Na koncu, što bi uopće bile njihove početne pregovaračke pozicije imajući u vidu dijametralno suprotne stavove u vezi, prije svega, temeljnih principa koji determiniraju međunarodne odnose i međunarodni pravni poredak?

Špekulacije o Trumpovom mirovnom planu

Iako je, dakle, Trumpov plan za okončanje rata u Ukrajini i dalje nejasan, promatrači vjeruju da bi njegova intencija mogla ići u pravcu definiranja određenih teritorijalnih ustupaka s potencijalnom demilitariziranom zonom, sigurnosnim garancijama te mogućim prisustvom "vojne čizme na terenu". Usporedno bi se implementirala i politika ublažavanja sankcija Rusiji s namjerom "efekta daljnjeg poticaja".

Ako bi se pravila usporedba Trumpove mirovne agende u vezi Ukrajine o kojoj se špekulira s onim što su dosadašnji dometi na planu mirovnih medijacija, prominentni analitičari smatraju da bi takav mirovni sporazum najviše mogao sličiti modificiranom Korejskom sporazumu o primirju s potencijalnom promatračkom misijom UN-a u demilitariziranoj zoni te komponentom vojnog odvraćanja u korist Ukrajine.

Legalitet europske stalne vojne nazočnosti u Ukrajini

Premda bilo kakva NATO vojna prisutnost u Ukrajini u smislu vojnog odvraćanja (sigurnosnih garancija) ne dolazi u obzir, što je izgleda čvrst stav i Trumpovog tima, koji je prema nekim izvorima predložio dvadesetogodišnji moratorij na članstvo Ukrajine u NATO-u, europska stalna vojna nazočnost nacionalnog kapaciteta u neokupiranim dijelovima zemlje - uključujući čak i vojnu potporu SAD-a kao u slučaju Južne Koreje - u pravnoj je teoriji poznata i bila bi moguća.

Podvlačim, pod uvjetom, dakle, da se radi o nacionalnom, a ne nadnacionalnom vojnom kapacitetu, kakav primjerice ima NATO savez.

Ovu ideju je već iznio prošle godine francuski predsjednik Macron i mogla bi biti, uz suglasnost Vijeća sigurnosti UN-a - dakle, uz pristanak Rusije, koja na temelju prethodno postignutog dogovora ne bi uložila veto na odluku - potencijalno sigurnosna mjera za Ukrajinu.

Poput mnogih drugih kolega uvjeren sam da je upravo nedostatak elementa vojnog odvraćanja (sigurnosne garancije) bio glavni razlog nefunkcioniranja sporazuma Minsk II iz 2015. godine.

Što kaže Trumpov čovjek za Ukrajinu?

I pored popriličnog broja otvorenih pitanja u vezi načina na koji želi utjecati da se okonča rat u Ukrajini, izabrani američki predsjednik je, bez sumnje, ulogu medijatora u sukobu shvatio krajnje ozbiljno, a uspjeh misije učinio jednim od svojih predizbornih obećanja spram izložene vanjsko-političke agende.

Razlozi su višeznačni i kreću se od financijskog rasterećenja američkih poreznih obveznika, koji su zapravo glavni "donatori" dosadašnje ogromne vojne pomoć Ukrajini od strane Zapada, globalnih poremećaja u energetskoj stabilnosti, čije su posljedice pogodile i gospodarstvo SAD-a, do alokacije resursa te determiniranja taktičkih i strateških alata u pozicioniranju prema Kini, koju Trump smatra najvećim rivalom na geopolitičkoj sceni.

Zbog toga ne iznenađuju izjave i ton umirovljenog generala Keitha Kellogga, kojeg je Trump imenovao svojim posebnim izaslanikom za Ukrajinu i Rusiju. Naime, gospodin Kellogg tvrdi da će se obje strane pojaviti na mirovnim pregovorima te tamo dogovoriti kompromisna rješenja i to iz najmanje dva razloga: prvi je obustava isporuke oružja Ukrajini ako ona odbije sudjelovati u pregovorima, a drugi drastično povećanje isporuke oružja Kijevu ako kojim slučajem Kremlj odluči bojkotirati pregovore.

Putinu treba predah

Moguće da ton izjava umirovljenog američkog generala ne sijeda najbolje u uho ruskog predsjednika, ali se u ovom trenutku većina promatrača slaže da je Rusija oslabljena te da joj je potrebna stanka u borbi. Izazovi zbog kojih bi Putin mogao poslušati američki mirovni plan, kada mu ga konačno predoče, uključuju pogoršanje financijske i gospodarske situacije u zemlji uvjetovane sankcijama Zapada bez presedana, eroziju vojne moći nakon gotovo tri godine ratovanja u Ukrajini te neuspjeh ruskog "rubnog monitoringa" regije Bliskog istoka preko posrednika Irana i Sirije.

Naime, nakon pada režima u Damasku, bliskog Kremlju, te cijele dinamike dešavanja na Bliskom istoku tijekom posljednjih nešto više od dvije godine, očito je da je utjecaj Rusije, ali i Irana kao njenog ključnog saveznika u regiji, značajno degradiran. Putinov imidž lidera sposobnog pomoći saveznicima unatoč "volji" cijelog Zapada, koji je stekao nakon uspješne vojne intervencije u Siriji 2015. godine, polako se raspada.

Oslabljeni Putin i nejaka Rusija nisu ono što je kineskom predsjedniku Xi Jinpingu potrebno u nastojanjima osporiti zapadni sustav vrijednosti. Ruski predsjednik je, bez sumnje, svjestan ovih strateških izazova i vjerojatno željan "stisnuti" ruku Donaldu Trumpu. Zauzvrat bi mogao dobiti "zamrznuti" sukob uz zadržavanje trenutačno okupiranih dijelova Ukrajine, garancije da Ukrajina neće u skorije vrijeme u NATO te prijeko potrebno ublažavanje sankcija. Krasna prilika da gnusnu agresiju na susjeda Rusima predstavi kao svoje veliko postignuće.

Pozicija Zelenskog

S druge strane i ukrajinski je predsjednik poput ruskog kolege u poziciji da pozorno sluša izjave umirovljenog generala Kellogga. Prije svega, iz trenutačne perspektive pobjeda Kijeva u ratu protiv Rusije djeluje potpuno nerealno.

Tu činjenicu determiniraju različiti čimbenici, od ukrajinskih ograničenja u pogledu ukupne vojne moći, slabljenja podrške Zapada spram osiguranja dovoljnih vojnih resursa koji bi omogućili pozitivne ishode u strateškim operacijama, do straha saveznika - iracionalnog ili ne - od daljnje eskalacije sukoba.

Uz to, recentno provedene ankete sugeriraju kako većina ukrajinskih građana podupire održavanje mirovnih pregovora s Rusijom uz izraženi oprez prema obećanjima Zapada o daljnjoj vojnoj podršci.

Na koncu, čini se da gospodin Trump, ipak, ima ključ za rješavanje sukoba u Ukrajini. To još ne znači da će otvoriti prava vrata.

Jer oba pregovarača već razmišljaju o tome kako za pregovaračkim stolom dobiti ono što nisu na bojnom polju.