OVOG vikenda u Gruziji su bili parlamentarni izbori koji izazivaju veliku pozornost, kako u Europskoj uniji tako i u Ruskoj Federaciji. U Gruziji je trenutno na vlasti proruska stranka Gruzijski san, koja je još jednom dobila većinu u parlamentu.

Protiv njih je nekoliko oporbenih stranaka. Prema dostupnim analizama, četiri stranke su imale šanse za ulazak u parlament: Jedinstvo - Nacionalni pokret bivšeg predsjednika Saakashvilija, Koalicija za promjene koja se odvojila od Saakashvilijeve stranke, zatim stranka Za Gruziju bivšeg premijera Gaharije i stranka Snažna Gruzija.

Slično kao u nedavnom slučaju Moldavije, jedna od glavnih tema izbora su rat u Ukrajini te odnosi s Ruskom Federacijom i Zapadom.

Geopolitički smjer

Ove je godine Gruzijski san usvojio niz zakona (najzanimljiviji europskoj javnosti je onaj o stranim agentima), koje je EU kritizirala. SAD je također dao oštre negativne izjave. Opozicija optužuje Gruzijski san da Gruziju odvlači od europskog izbora i da mu je cilj okrenuti se prema Rusiji.

Oporbu je u tome podržala i gruzijska predsjednica Salome Zurabishvili. Inicirala je potpisivanje Gruzijske povelje svih četiriju glavnih oporbenih stranaka. Potpisnici su se obvezali da će odmah nakon izbora ukinuti zakone koji koče europske integracije. Prema dokumentu, vlast će nakon izbora imati predsjednica države.

S druge strane, Gruzijski san optužuje oporbu i Zapad da Gruziju žele uvući u novi rat s Rusijom. Krilatica "Nećemo dopustiti da se Gruzija pretvori u novu Ukrajinu" postao je slogan predizborne kampanje vladajuće stranke. Gruzijski san je također optužio oporbu da priprema "puč" ako izgubi na izborima. Predsjednica Zurabishvili je negirala da je pripremala državni udar. 

Atmosfera među građanima

Što se tiče istraživanja, predizborna situacija u Gruziji prilično je napeta, a sociološki podaci su proturječni. Mediji bliski Gruzijskom snu su objavili ankete prema kojima vladajuća stranka osvaja više od 50% glasova. S druge strane, izvori bliski oporbi tvrde da Gruzijski san ima oko 35%, a četiri oporbene stranke zajedno imaju većinu. 

Istraživanja o atmosferi u narodu govore sljedeće: s jedne strane, Gruzijci ne žele rat (na tu kartu igra Gruzijski san), a s druge strane, većina Gruzijaca je za integraciju u EU i ne žele da im se ponovno uvodi vizni režim, odnosno žele slobodno putovanje unutar EU (na tu kartu igra opozicija).

CIK objavio rezultate

Centralna izborna komisija u burnoj je noći izlazila s rezultatima. Posljednji rezultati pokazuju da Gruzijski san ima 54.2% mandata, dok sve oporbene stranke zajedno imaju 37.3%. Oporba je izjavila da ne priznaje izbore. Naziva ih lažiranima i priprema prosvjede. Uz oporbu je stala i predsjednica države.

Slično kao i u slučaju izbora u Moldaviji, jasno je da u Gruziji postoji mogućnost utjecaja na izborni rezultat zbog velikog broja siromašnih građana na koje je moguće utjecati nekim oblikom novčane ili druge pomoći. Ipak, uvjerljivih dokaza o lažiranju izbora u velikim razmjerima još nema. Izvješća OESS-a o parlamentarnim izborima, iako su napisana u kritičkom tonu, ne navode lažiranje izbora.

Također, spominje se da se Gruzija "odmaknula" od demokracije, no ta ocjena se odnosi uglavnom na poteze vlasti kao što su izglasavanje spornog zakona o stranim agentima, a ne na same izbore.

Potezi oporbe

Unutar gruzijske oporbe se razmatra odbijanje mandata u novom parlamentu. Budući da se gruzijski parlament sastoji od 150 zastupnika, nešto preko 80 zastupnika bi imala vladajuća stranka Gruzijski san. Međutim, prema Ustavu Gruzije, novi parlament stječe punu ovlast kada mandat potvrdi najmanje dvije trećine novih zastupnika. Dakle, ako oporba ne preuzme mandate, parlament neće dobiti pune ovlasti. No također nije jasno je li sva oporba spremna na takav potez. 

Geopolitički aspekt

Sve u svemu, napetosti će sigurno biti puno jer su geopolitički ulozi veliki. Ako Gruzijski san ostane na vlasti, onda nisu isključene vrlo velike promjene na Kavkazu. Prema izjavama raznih visokih dužnosnika u Ruskoj Federaciji i Gruziji, Kremlj bi mogao dati zeleno svjetlo za povratak Južne Osetije i Abhazije u Gruziju s posebnim statusom i širokim pravima.

Gruzijski san bi tako najavio "obnovu teritorijalne cjelovitosti Gruzije". Moskva će također dobiti mnoge bonuse. Naime, ključna država Zakavkazja, kroz koju prolaze najvažniji logistički tokovi (primjerice ruta transporta nafte iz Kaspijskog mora u Tursku i Europu), doći će ponovno u njegovu sferu utjecaja. Ovo je također prilika za obnovu željezničke komunikacije iz Ruske Federacije u Armeniju. A odatle u Iran. Odnosno, postojat će izravan kopneni koridor između Rusije i Irana.

Također, zaokret Tbilisija neizbježno će utjecati na geopolitički kurs Armenije, koja će se tada naći u potpunom okruženju ili neprijateljskih zemalja (Azerbajdžan i Turska) ili saveznika Rusije (Iran i Gruzija). I što je najvažnije, Ruska Federacija će time nastojati pokazati da samo ona može biti jamac sigurnosti i teritorijalne cjelovitosti država na postsovjetskom prostoru.

Naravno, malo je onih na Zapadu koji Kremlju žele dati takvu mogućnost, stoga će se borba nakon izbora u Gruziji vrlo vjerojatno dalje pooštravati.