OTKAKO je Pavel Durov u kolovozu uhićen u Francuskoj, ruskim javnim prostorom eruptiralo je ogorčenje. Ovisno o tome koga pitate, Francuska je pokrenula napad na slobodu govora, rusofobno maltretiranje jednog od najvećih poduzetnika u zemlji ili obavještajnu operaciju pod vodstvom NATO-a s ciljem prodiranja u zapovjedništvo i kontrolu ruske vojske u Ukrajini.

Drugi su zaključili suprotno: reakcija u Moskvi dokazuje da je Durov zapravo agent Kremlja; njegovo predstavljanje kao proganjanog pobornika slobode govora samo je paravan; njegova "sigurna" aplikacija samo je špijunski alat, piše The Telegraph.

Što Durov zna?

Dakle, što to Durov zna? I hoće li NATO-u predati ključeve ruskog rata u Ukrajini? Istina je vrlo maglovita. Pitanja obavještajne službe i nacionalne sigurnosti obavijena su uobičajenim misterijem - nije jednostavno razlikovati istinsku zabrinutost od paranoje i propagande, a tu je i rat sa svim poslovičnim implikacijama koje utječu na istinu.

"Mislim da je Kremlj zabrinut zato što zna puno toga i jer zapadna obavještajna služba može dobiti dosta uvida u rusko vođenje rata", rekao je John Foreman, bivši britanski vojni izaslanik u Moskvi, na pitanje o ruskoj reakciji na njegovo uhićenje.

No je li to utemeljena zabrinutost ili samo paranoja ruskih sigurnosnih službi i trajno uvjerenje u podmuklu zavjeru Zapada da sruši Rusiju? Zavjera obavještajne službe čini se nevjerojatnom, ističe Foreman, ali situacija je mutna: "Ovdje se događa puno više nego što se sugerira. Izgleda da se Rusija boji da će Zapad dešifrirati tajne i zaustaviti dezinformacije."

Durov (39) je u Rusiji postao poznat po osnivanju Vkontaktea, društvene mreže po uzoru na Facebook. Izgubio je kontrolu nad tom tvrtkom nakon što je odbio predati podatke o ukrajinskim prosvjednicima i napustio Rusiju 2014. godine rekavši da se više nikad neće vratiti.

Onda mu je dobro krenulo s Telegramom, aplikacijom za izravnu razmjenu poruka. Pokrenuo ju je 2013., a postala je vrlo popularna u Rusiji, Ukrajini i na Bliskom istoku, i to za privatnu komunikaciju, ali i kao izvor necenzuriranih vijesti. Danas ga koriste i ruski i ukrajinski ratni propagandisti, a služi i za komunikaciju na bojnom polju.

Zabrinutost u Rusiji

To je izazvalo zabrinutost u Rusiji kad je 24. kolovoza uhićen u zračnoj luci Le Bourget, u blizini Pariza. Francuske vlasti optužile su ga da je dopustio da se aplikacija koristi za niz ilegalnih aktivnosti, uključujući širenje materijala sa seksualnim zlostavljanjem djece i trgovinu drogom. On negira optužbe, koje je njegov odvjetnik nazvao apsurdnim. Durov je pušten uz jamčevinu, ali mu je zabranjeno napuštanje zemlje. U svom prvom javnom istupu u petak rekao je da on ne bi trebao biti meta i upozorio vlasti da ne maltretiraju "inovatore" društvenih mreža.

"Nijedan inovator nikad neće izgraditi nove alate ako zna da može biti osobno odgovoran za potencijalnu zlouporabu tih alata", rekao je Durov. Ni on ni francuske vlasti nisu rekli ništa što bi sugeriralo da je riječ o uhićenju zbog špijunaže.

Ali sumnje neće nestati. A da bismo razumjeli zašto, moramo se vratiti na njegov posljednji sukob s regulatornim tijelom oko cenzure.

"Najveći misterij o Durovu ovih dana je što se zapravo dogodilo 2018. i 2020. godine, kad je Telegram blokiran u Rusiji, a zatim je iz nekih tajanstvenih razloga zabrana ukinuta", rekao je Andrej Soldatov, ruski novinar u egzilu koji se specijalizirao za ruske sigurnosne službe. Kremlj je tada od Durova tražio dvije stvari. Prvi zahtjev Roskomnadzora, državnog regulatornog tijela za medije i cenzora, bio je da bude proaktivniji u uklanjanju nezakonitog, štetnog i ekstremističkog sadržaja.

Za borce za slobodu govora to je bilo sumnjivo jer se ruski zakon o ekstremizmu može rastegnuti i na legitimnu političku kritiku vlasti. Durov se opirao.

"Ali postojao je drugi zahtjev izravno od FSB-a, a odnosio se na davanje šifriranih ključeva za pristup Telegramu", rekao je Soldatov. Federalna sigurnosna služba željela je čitati privatne poruke poslane preko aplikacije. To bi bilo u skladu s ruskom doktrinom kibernetičkog nadzora, koja kaže da vlasti trebaju imati tajni pristup svim komunikacijama na ruskom tlu.

Prešutni dogovor

Durov je odgovorio da je to nemoguće: ključevi za svaki chat su jedinstveni, generiraju se nasumično kad se chat započne i pohranjuju na mobitele korisnika, a ne na Telegramove poslužitelje. Jednostavno nije postojao "ključ" koji bi on mogao predati čak i kad bi htio. Ali službenici FSB-a nisu glupi, kaže Soldatov, oni su dobro znali da traže nešto što ne postoji: "S obzirom na ono što znam o FSB-u, vjerojatno su ovo iskoristili kao oblik pritiska da dobiju neki drugi ustupak."

Roskomnadzor je 2020. ukinuo zabranu Telegrama (koja se mogla lako zaobići i nikad nije stvarno funkcionirala) nakon što je postignut dogovor o ograničavanju nekih štetnih sadržaja. Činilo se da je pragmatizam pobijedio.

Pretpostavka među nekim ruskim aktivistima - iako to nitko nije mogao sasvim dokazati - bila je da je sklopljen još jedan prešutni dogovor da se FSB-u omogući pristup porukama. Telegram i Durov i dalje inzistiraju na tome da nisu predali ključeve. To bi moglo objasniti uznemirenost ruskih vojnih blogera.

Ako je mogao otvoriti vrata FSB-u, mogao bi i Francuzima.