SVAKOG jutra redovi su se počeli formirati prije zore. Grupe žena stajale su na jesenskoj hladnoći ispred zgrade suda u Avignonu. Dolazile su dan za danom. Svi su htjeli biti na mjestu kako bi zapljeskali Gisèle Pelicot dok prolazi.

Većina je htjela osigurati mjesta u prostoriji odakle su mogle pratiti suđenje. Bile su tu da svjedoče o hrabrosti jedne bake dok je tiho sjedila na sudu, okružena desecima svojih silovatelja. Presuda bi, prema najavama, trebala biti izrečena sutra.

"Vidim sebe u njoj"

"Vidim sebe u njoj. Jedan od muškaraca kojima se sudi nekoć je bio moj prijatelj. To je odvratno", rekla je 54-godišnja Isabelle Munier. "Ona je postala ikona feminizma", kaže Sadjia Djimli (20). Ali došle su i iz drugih razloga.

Prije svega, čini se, traže odgovore. Dok Francuska polako shvaća implikacije najvećeg suđenja za silovanje, koje bi trebalo završiti ovaj tjedan, jasno je da mnoge Francuskinje - i ne samo one - razmišljaju o dva temeljna pitanja, piše BBC.

Što bi moglo govoriti o francuskim muškarcima to da je njih 50 u jednoj ruralnoj zajednici očito bilo spremno prihvatiti poziv na seks s nepoznatom ženom dok je ležala bez svijesti?

Drugo pitanje proizlazi iz prvog: koliko će daleko ovo suđenje ići u borbi protiv epidemije seksualnog nasilja i silovanja uz pomoć droga te u osporavanju duboko ukorijenjenih predrasuda i neznanja o sramu i pristanku?

Hoće li njena hrabrost išta promijeniti?

Pojednostavljeno rečeno, hoće li hrabri stav Gisèle Pelicot i njezina odlučnost da "sram zamijeni strane" i prijeđe sa žrtve na silovatelja - išta promijeniti?

Dugo suđenje stvara vlastitu mikroklimu i prošlih tjedana unutar Palais de Justice u Avignonu razvila se čudna vrsta normalnosti. Usred televizijskih kamera i gomile odvjetnika, pogled na desetke navodnih silovatelja - lica koja nisu uvijek bila skrivena iza maski - više nije izazivao šok kao na početku.

Optuženi su šetali uokolo, razgovarali, uzimali kavu iz aparata i tako naglašavali temeljni argument svojih različitih obrambenih strategija: da su to samo obični ljudi iz francuskog društva koji su tražili svingersku avanturu na internetu, a upali su u nešto neočekivano.

"Najšokantnije je da se to može dogoditi svakome"

"Taj argument je najšokantnija stvar u ovom slučaju. Mučno je razmišljati o tome. Mislim da većina žena ima povjerenja u svog partnera, ali sada se pojavio osjećaj identifikacije s Gisèle Pelicot i pomisao da se to može dogoditi svakome", kaže Elsa Labouret, koja radi za francusku aktivističku skupinu Dare to be Feminist.

Francuski institut za javnu politiku objavio je podatke iz 2024. koji pokazuju da u prosjeku 86% pritužbi za seksualno zlostavljanje i 94% silovanja od 2012. do 2021. ili uopće nije procesuirano ili nikada nije došlo do suđenja.

Labouret tvrdi da se seksualno nasilje događa kada muškarci znaju da se mogu izvući nekažnjeno: "I mislim da je to veliki razlog što je tako rašireno u Francuskoj."

Većina silovatelja se - izvlačila

Sudski psihijatar Laurent Layet posvjedočio je da optuženi nisu bili ni "čudovišta" ni "obični ljudi". Neki su plakali. Nekoliko ih je priznalo. No, većina je ponudila niz isprika, a mnogi su rekli da su jednostavno udovoljavali fantazijama bračnog para te da nisu mogli znati da Gisèle Pelicot nije pristala. Neki su tvrdili da ih je Dominique Pelicot zastrašio.

Postoji vrlo malo jasnih obrazaca ili zajedničkih karakteristika među 51 muškarcem na suđenju. Ne postoji vidljivo grupiranje prema dobi, zanimanju ili društvenoj klasi. Zajedničko im je da su muškarci i da su stupili u kontakt na ilegalnom internetskom forumu pod nazivom Coco, poznatom po okupljanju swingera, pedofila i dilera droge. BBC je otkrio da su 23 optuženika ranije osuđivana. 

"Mnogi muškarci ne znaju što je pristanak"

Slučaj je pomnije od ostalih pratila Juliette Campion, francuska novinarka koja je iz sudnice izvještavala za javni servis France Info: "Moglo se ovo dogoditi i u drugim zemljama, ali mislim da slučaj puno govori o tome kako muškarci vide žene u Francuskoj. Mnogi muškarci ne znaju što je zapravo pristanak."

Slučaj Pelicot pomaže u oblikovanju stavova prema silovanju diljem Francuske. Dana 21. rujna skupina istaknutih francuskih glumaca, pjevača, glazbenika i novinara potpisala je javno pismo, tvrdeći da je slučaj Pelicot dokazao da muško nasilje "nije stvar čudovišta".

"To je stvar muškaraca. Svi muškarci, bez iznimke, imaju koristi od sustava koji dominira nad ženama. Prestanimo misliti da postoji muška priroda koja opravdava naše ponašanje", stoji u pismu.

"Ovaj slučaj je koristan za sve"

Neki stručnjaci vjeruju da bi veliki interes javnosti za slučaj Pelicot mogao donijeti koristi.

"Cijeli ovaj slučaj koristan je za sve, za sve generacije, za dječake, za djevojke, za odrasle. To je podiglo svijest kod mladih ljudi. Silovanje se ne događa uvijek u baru ili u noćnom klubu. Može se dogoditi u našem domu", kaže Karen Noblinski, pariška odvjetnica specijalizirana za seksualno nasilje.

Ali očito ima još puno posla. Louis Bonnet, načelnik Mazana, rodnog sela Pelicotovih, bio je nedvosmislen u osudi silovanja, ali je jasno naglasio kako smatra da je iskustvo Gisèle Pelicot bilo prenapuhano te da je patila manje od drugih žrtava silovanja zato što je bila bez svijesti.

"Da, minimiziram to jer mislim da je moglo biti puno gore", rekao je Bonnet na početku suđenja. Njegovi komentari izazvali su bijes diljem Francuske. Načelnik se kasnije ispričao za svoje izjave.

Na internetu su se brojne rasprave o ovom slučaju usredotočile na kontroverznu tvrdnju da su svi muškarci sposobni za silovanje. Ne postoje dokazi koji bi poduprli takvu tvrdnju. Neki su se muškarci usprotivili argumentu koristeći hashtag #NotAllMen.

"Hashtag #NotAllMen stvoren da se ušutka patnja žena"

Ali odgovor je stigao brzo. Žene su bijesno reagirale na hashtag #NotAllMen, ponekad i s detaljima vlastitog zlostavljanja. "Hashtag su stvorili muškarci i koriste ga muškarci. To je način da se ušutka patnja žena", napisala je novinarka Manon Mariani.

U svom malom uredu iza zgrade francuskog parlamenta na rijeci Seini parlamentarna zastupnica Sandrine Josso drži psovku od četiri slova na plakatu pokraj svog stola. To dočarava duh prkosa i odlučnosti koji pokreću njezinu kampanju protiv onoga što je u Francuskoj poznato kao "kemijsko pokoravanje" ili drogiranje u svrhu silovanja.

U studenom 2023. bila je na zabavi u pariškom stanu senatora Joela Guerriaua. Tvrdi da joj je stavio drogu u šampanjac s namjerom da je siluje. Guerriau je zanijekao da ju je pokušao drogirati, rekavši da se radilo o "pogrešnom rukovanju" i rekavši istražiteljima da je čaša bila kontaminirana dan ranije.

Vlada podržala važnu kampanju 

Njegov je odvjetnik rekao: "Mi smo miljama daleko od opscenog tumačenja koje bi netko mogao prihvatiti čitajući prva izvješća u medijima." Suđenje se očekuje sljedeće godine.

Josso sada vodi kampanju, kako ona kaže, da žrtvama "olakša putovanje" kroz francuski pravosudni sustav: "Vrlo malo žrtava podnosi tužbe zbog nedostatka dokaza. Nema dovoljno medicinske, psihološke ni pravne podrške."

Josso se udružila s Caroline, kćeri Gisèle Pelicot, u sastavljanju kompleta za testiranje na droge koji bi mogao biti dostupan u ljekarnama diljem Francuske. Imaju potporu vlade, čemu je pomogao publicitet koji je stvorio slučaj Pelicot.