BRITANSKI parlamentarci su u petak dali zeleno svjetlo zakonu o dobrovoljnoj eutanaziji, no ima zemalja koje već dopuštaju smrtno bolesnim osobama da okončaju svoje živote. Čak više od 300 milijuna ljudi sada živi u zemljama koje su legalizirale pomoć pri umiranju.

Kanada, Australija, Novi Zeland, Španjolska i Austrija uvele su zakone o potpomognutom umiranju nakon 2015. godine, a neke zemlje dopuštaju potpomognutu smrt i onima koji nisu terminalno bolesni, piše BBC.

Predloženi zakon u Engleskoj i Walesu ima i zaštitne mjere, pa njegovi zagovornici kažu da će to biti najstroži skup pravila na svijetu. Pacijenti trebaju odobrenje suca Visokog suda. S druge strane, kritičari su govorili da bi promjena zakona bila opasan iskorak koji bi ranjive osobe izložio riziku. Oni tvrde da bi fokus trebao biti na poboljšanju nejednakog pristupa palijativnoj skrbi.

Evo kako je potpomognuta smrt zakonski regulirana u Sjevernoj Americi, Europi, Australiji i Novom Zelandu.

SAD

Potpomognuto umiranje - koje neki kritičari radije nazivaju potpomognutim samoubojstvom - legalno je u 10 saveznih država i Washingtonu. Oregon je 1997. bio jedan od prvih na svijetu koji je nekim pacijentima ponudilo pomoć pri umiranju tako ima više od 25 godina iskustva. To je postalo model za kasnije američke zakone o potpomognutoj smrti.

U Oregonu je potpomognuto umiranje dostupno neizlječivo bolesnim i mentalno kompetentnim odraslim osobama za koje se očekuje da će umrijeti u roku od šest mjeseci. Dopuštenje moraju potpisati dva liječnika. Od 1997. godine 4274 osobe dobile su recept za smrtonosnu dozu lijekova - a smrt je zabilježena kod njih 2847 (67%).

Dvije trećine pacijenata koji su prošle godine zatražili potpomognuto umiranje imalo je rak. Otprilike 10% patilo je od nekog neurološkog stanja, a približno isti udio imao je srčanu bolest. Od 367 pacijenata koji su prošle godine uzeli smrtonosnu dozu lijekova, velika većina (91.6%) navela je gubitak autonomije kao glavni razlog, dok su drugi istaknuli sljedeće:

1. gubitak dostojanstva - 234 pacijenta (63.8%);
2. gubitak kontrole nad tjelesnim funkcijama - 171 (46.6%);
3. zabrinutost zbog tereta obitelji i prijateljima - 159 (43.3%);
4. neadekvatna kontrola boli - 126 (34.3%);
5. financijske implikacije liječenja - 30 (8.2%).

U Oregonu, kao i u drugim američkim državama koje dopuštaju potpomognuto umiranje, smrtonosnu dozu pacijenti moraju uzeti sami - isto se predlaže u Engleskoj i Walesu. Otprilike svaki treći pacijent kojem je odobrena smrtonosna doza na kraju odustaje.

Oregon je važan za pobornike potpomognutog umiranja u Engleskoj i Walesu jer ističu da je od uvođenja ostao ograničen na neizlječivo bolesne odrasle osobe. Međutim, protivnici kažu da su neka pravila ublažena. Ukinut je zahtjev prebivališta, što znači da je otvoren i za osobe izvan Oregona. Broj potpomognutih smrti također je znatno porastao tijekom godina.

Kanada

Kanada je zemlja koju protivnici potpomognutog umiranja često navode kao negativan primjer zato što je potpomognuto umiranje prošireno i dostupno većem broju ljudi nakon inicijalnog uvođenja. Medicinska pomoć pri umiranju uvedena je 2016. godine, u početku samo za neizlječivo bolesne.

Ovo je izmijenjeno 2021. i prošireno na one koji trpe "nepodnošljivu patnju" zbog neizlječive bolesti ili invaliditeta. U roku od tri godine pomoć pri umiranju trebala bi postati dostupna i osobama s mentalnim bolestima.

Kritičari kažu da će invalidi i ranjive osobe biti više ugroženi kako se zakonska definicija bude širila. Također je došlo do dramatičnog rasta broja ljudi koji koriste medicinsku pomoć pri umiranju. Četiri od 100 umrlih u Kanadi dobiva spomenutu medicinsku pomoć uoči smrti, u usporedbi s otprilike jednim od 100 u Oregonu.

Kim Leadbeater, parlamentarni zastupnik koji je predložio zakon o potpomognutom umiranju u Westminsteru, kaže da kanadski sustav nije ono o čemu se raspravlja za Englesku i Wales, gdje bi pravo bilo ograničeno na neizlječivo bolesne.

Europa

Šest europskih zemalja omogućava neki oblik legalizirane pomoći pri umiranju: Švicarska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Španjolska i Austrija. U svima njima - za razliku od prijedloga u Engleskoj i Walesu - pomoć u smrti nije ograničena na smrtno bolesne.

Švicarska je bila prva zemlja u svijetu koja je priznala "pravo na smrt" kada je 1942. legalizirala potpomognuto samoubojstvo. Švicarska je jedna od rijetkih zemalja koje strancima dopuštaju pomoć pri umiranju, preko organizacija poput Dignitasa u Zürichu. Više od 500 Britanaca umrlo je u Dignitasu u posljednja dva desetljeća, uključujući 40 prošle godine. Smrtonosna doza mora se primijeniti samostalno.

Nizozemska je 2002. postala prva zemlja u svijetu koja je legalizirala aktivnu eutanaziju

Nizozemska i Belgija legalizirale su pomoć pri umiranju prije više od 20 godina za pacijente koji trpe nepodnošljive patnje zbog neizlječive bolesti, uključujući probleme s mentalnim zdravljem. U međuvremenu je postupak proširen na djecu. Nizozemska i Belgija su jedine europske zemlje koje to dopuštaju. Obje dopuštaju i eutanaziju ili umiranje uz pomoć liječnika.

Nizozemska je 2002. postala prva zemlja u svijetu koja je legalizirala aktivnu eutanaziju, odnosno aktivno sudjelovanje liječnika u bezbolnom prekidu života pacijenta koji pati od neizlječive bolesti. Također, legalizirala je potpomognuto samoubojstvo te pacijenti mogu dobiti medicinsku pomoć kako bi dobrovoljno okončali vlastiti život.

Prema tamošnjem zakonu, pacijent mora trpjeti "nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje" i mora zatražiti da umre na način koji je "dobrovoljan, dobro promišljen i s punim uvjerenjem".

Nizozemska je 2012. proširila zakon kako bi dozvolila eutanaziju za starije od 12 godina koji teško pate, pod uvjetom da imaju pristanak roditelja, a 2020. i za pacijente s uznapredovalom demencijom u slučaju da su zatražili postupak dok su još uvijek bili ubrojivi.

Nizozemska vlada je 2023., nakon višegodišnje rasprave, također odobrila eutanaziju za djecu mlađu od 12 godina te dozvolila smrt iz samilosti za mlađe maloljetnike koji pate "nepodnošljivo i bez nade".

U Austriji se lijekovi moraju uzeti samostalno

Nedavno su Španjolska i Austrija ozakonile pomoć pri umiranju i za neizlječive bolesti i za nepodnošljivu patnju. U Austriji se lijekovi moraju uzeti samostalno, dok ih u Španjolskoj može dati medicinski stručnjak.

Unatoč varijacijama jasno je da je podobnost za potpomognuto umiranje daleko šira diljem Europe nego što se to predlaže bilo gdje u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Prijedlog zakona kojim bi se terminalno bolesnim odraslim pacijentima olakšalo umiranje ako im je preostalo 12 mjeseci ili manje života gotovo je prošao sve faze u parlamentu Otoka Mana. Zakon će vjerojatno dobiti kraljevsku suglasnost iduće godine, a prva potpomognuta smrt na Otoku mogla bi se dogoditi 2027. godine. Osoba koja traži postupak mora imati pravo boravka na Otoku najmanje pet godina. Jersey se također obvezao na promjenu zakona kako bi se omogućila pomoć pri umiranju neizlječivo bolesnima.

Australija i Novi Zeland

U posljednjih nekoliko godina dobrovoljno potpomognuto umiranje postalo je legalno u većem dijelu Australije. U Novom Zelandu pacijenti moraju biti terminalno bolesni uz očekivanih šest mjeseci života. U nekim područjima Australije propisano je 12 mjeseci za osobe s neurodegenerativnim stanjem. U obje zemlje pacijenti mogu sami primijeniti smrtonosnu dozu, ali također je može primijeniti liječnik ili medicinska sestra, obično intravenskom injekcijom.