ZNANSTVENICI uz pomoć novih tehnologija sve uspješnije uspijevaju izdvojiti tragove DNA iz uzoraka u okolišu - iz vode, tla i zraka.

Ova tehnika dostupna je već neko vrijeme i koristi se u brojne svrhe.

Tijekom posljednjeg desetljeća istraživači divljih životinja usavršili su tehnike za prikupljanje okolišne DNA (eDNA) - malih količina genetskog materijala u tragovima koje sva živa bića ostavljaju za sobom. Ova je tehnika postala snažan i jeftin alat za ekologe jer se eDNA može pronaći posvuda - ona lebdi u zraku ili se zadržava u vodi, snijegu ili u šalici kave. Istraživači ovu metodu koriste za otkrivanje invazivnih vrsta, za praćenje ranjivih ili tajnovitih populacija divljih životinja, pa čak i za otkrivanje vrsta za koje se smatra da su izumrle. eDNA tehnologija također se koristi u sustavima nadzora otpadnih voda za praćenje virusa covida-19 i drugih patogena.

Kako je eDNA ljudi izdvojena iz zraka?

U novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Ecology & Evolution, znanstvenici su pokazali da mogu prikupiti eDNA ljudi iz zraka koristeći postojeće tehnike koje se obično koriste za uzorkovanje eDNA iz vode. Za tu svrhu upotrijebili su komercijalno dostupne filtre za zrak koji mogu uhvatiti čestice DNA koje lebde u zraku. Zatim su izolirali i sekvencirali DNA s filtara i usporedili je s referentnim genomima različitih vrsta. Na taj način uspjeli su identificirati ljudsku DNA u zraku iz prostorija te DNA životinja kao što su miševi i štakori.

Ova metoda slična je onoj koju koriste istraživači za otkrivanje prisutnosti riba i drugih organizama u rijekama ili jezerima.

U novoj studiji istraživači su prikupili uzorke zraka iz 4 različita grada u SAD-u i uspješno izdvojili DNA ljudi iz njih. Ova tehnika može se koristiti za praćenje prisutnosti ljudi u određenom području, kao i za praćenje širenja zaraznih bolesti.

Moguće opasne zloupotrebe

No stručnjaci se slažu da se ova tehnologija može zloupotrijebiti. Na primjer, uzorci eDNA iz zraka mogu se koristiti za otkrivanje prisutnosti ljudi u određenom području, što se može iskoristiti za praćenje ljudi bez njihovog znanja ili pristanka.

eDNA može sadržavati osjetljive informacije

Okolišna DNA (eDNA) je trag genetskog materijala koji sva živa bića ostavljaju za sobom u svojoj okolini. Njezino prikupljanje i analiziranje moćan je i jeftin alat za ekologe i biologe.

Međutim, istraživanje eDNK također može dovesti do neželjenog otkrivanja ljudske DNA, koja može sadržavati osjetljive informacije o zdravlju, podrijetlu te identitetu pojedinaca ili populacija kao što su rasna i etnička pripadnost.

To nameće etička i pravna pitanja o zaštiti privatnosti i pravima ljudi čija je DNA slučajno ili namjerno prikupljena iz okoliša.

U novoj studiji, Whitmore i suradnici pokazali su da je moguće izvući i sekvencirati ljudsku DNA iz različitih uzoraka eDNA, kao što su voda, pijesak i zrak.

Također su pokazali da je moguće dobiti informacije o medicinskom stanju i porijeklu ljudi na temelju njihovih haplotipova (genetskih varijacija koje se zajedno nasljeđuju).

Autori su sami upozorili da bi ovu metodu mogli zloupotrebiti kriminalci, policija, tajne službe, osiguravajuća društva i druge zainteresirane strane. Također su istaknuli potrebu za regulacijom i nadzorom korištenja eDNA u istraživanju i forenzici.

Etička pitanja

Etička pitanja koja proizlaze iz otkrića Whitmorea i suradnika, među ostalim, uključuju sljedeće:

Tko ima pravo na pristup i korištenje ljudske eDNA?

Treba li tražiti pristanak od ljudi čija je DNA prikupljena iz okoliša?

Kako zaštititi privatnost i identitet ljudi čija je DNA otkrivena?

Kako spriječiti diskriminaciju ili stigmatizaciju na temelju genetskih informacija?

Kako osigurati točnost i pouzdanost analize eDNA?

Kako uravnotežiti interese različitih dionika, kao što su istraživači, javnost, vlade i industrije?

Pravna pitanja

Iz otkrića Whitmorea i suradnika proizlaze i brojna pravna pitanja, primjerice:

Koji su zakonski okviri koji se primjenjuju na prikupljanje, pohranu, obradu i dijeljenje ljudske eDNK?

Kako uskladiti nacionalne i međunarodne propise o genetskoj privatnosti?

Kako definirati vlasništvo i odgovornost nad ljudskom eDNK?

Kako riješiti potencijalne sukobe ili sporove koji proizlaze iz korištenja eDNK?

Kako osigurati transparentnost i odgovornost u korištenju eDNK?

Potrebno je regulirati primjenu tehnologije

Ovi etički i pravni izazovi zahtijevaju multidisciplinaran pristup koji bi uključivao znanstvenike, etičare, pravnike, političare, građane i druge dionike u društvu.

Potrebno je uspostaviti jasne smjernice, standarde i protokole za korištenje eDNA u istraživanju i forenzici.

Također je potrebno educirati javnost o prednostima i rizicima eDNA te poticati dijalog i suradnju među različitim interesnim skupinama.

Na taj način bi se eDNA mogla koristiti za očuvanje biološke raznolikosti i javnog zdravlja uz istovremeno poštovanje prava i dostojanstva ljudi čija je DNA dio okoliša.