Foto: Index

MARKO RAKAR, savjetnik koji se bavi informatičkom tehnologijom i istraživačkom analitikom komentirao je za N1 najveće curenje dokumenata u povijesti, tzv. "Panama papers".

> Marko Rakar o aferi "Panama papers": O ovome će se pričati još godinama

"Radi se o 11,5 milijuna dokumenata i o ovoj priči ćemo slušati još godinama jer toliko količinu informacija neće biti lako apsorbirati brzo. Trenutno su se novinari koncentrirali na najveća imena, ali na nekim nižim razinama, nama nepoznati ljudi i tvrtke isto će doći na red. Ovo je vršak vrha sante leda, a pune konzekvence ćemo vidjeti tek za par godina", kazao je Rakar.

"Ljudi u pravilu ne znaju što je offshore. Riječ je o tvrtki koja je osnovana u nekoj zemlji za koju vlasnici, direktori i poslovanje nisu vezani. Većina kompanija svijeta nudi neki oblik offshore kompanije. Kad netko spomene offshore mi najčešće mislimo na porezne oaze kao što su Sejšeli, Makao, Hong Kong, Djevičanski otoci, no najveći proizvođači offshore kompanija su SAD, Velika Britanija, Nizozemska, Švicarska, Lihtenšajn... Ima jako puno mjesta gdje ju možete osnovati. One se u pravilu osnivaju jer možda želite sakriti neko vlasništvo što može biti legitimno ili nelegitimno. Za offshore kompanije je teško saznati tko su pravi vlasnici. One uglavnom nemju nikakvu aktivnost, ne posluju aktivno nego najčešće samo čuvaju imovinu. Većina ovih situacija u Panama dokumentima su uglavnom taj tip komapnija", objašnjava Rakar.

Dodaje kako ljudi su ljudi koji drže novac u offshore tvrtkama ljudi koji žele upravljati svojom i imovinom i učiniti je manje dostupnom i transparentnom, ali ima i onih legtimnih. "Offshore možete vrlo brzo osnovati, za dan, dva i to može biti korisno Drugi razlozi su mešetarenje dionicama i imovinama bez ih prijavljujete", dodaje.

Komentirao je i informacije da se u Panama dokumentima navodno nalaze i tri hrvatske tvrtke i neki Hrvati. Na upit hoćemo li saznati o kome je riječ, kaže:

"Vjerojatno ćemo otrkiti dio, ali ne nužno i sve. Kod offshore kompanije postoje mogućnosti da drugi budu navedeni kao direktori i vlasnici, dok su pravi vlasnici skriveni na nekom dokumentu u nekom sefu. Broj hrvatskih građana i tvrtki je sigurno puno veći. Otkrit ćemo vjerojatno neke koje su lijeniji i kojima nije bilo toliko bitno sakriti identitet", zaključuje Rakar.