OKO 7,5 milijuna švedskih birača izaći će danas na opće izbore kako bi glasali za zastupnike u općinskim i regionalnim skupštinama, te izabrali 349 zastupnika u nacionalnom parlamentu.

Vjerojatno će još iste noći biti izvjesno hoće li švedsku vladu ponovno sastaviti sadašnja socijaldemokratska premijerka Magdalena Andersson ili će nakon osam godina vlast preuzeti koalicija stranaka desnog centra koje podržavaju ekstremno desničarski Švedski demokrati.

Teško je reći tko je bliže pobjedi

Trenutačno je vrlo teško odrediti koja je politička opcija bliže izbornoj pobjedi. Naime, dva suprotstavljena bloka gotovo su potpuno izjednačena. Ankete provedene posljednjih tjedana nikome ne daju više od jedan posto prednosti, a analitičari procjenjuju da bi izborni pobjednici mogli dobiti tek 20-ak tisuća glasova više od gubitnika.

Nema nikakve sumnje da će Socijaldemokrati, dominantna politička opcija u više od 100 godina švedske parlamentarne demokracije, ponovno biti najveća stranka s oko 30 posto glasova, te da će ih podržati Ljevica (reformirani komunisti), Centar i Zeleni, pod uvjetom da ovi potonji prijeđu izborni prag od četiri posto, što još uvijek nije posve sigurno.

Socijaldemokratska premijerka Magdalena Andersson preuzela stranku i vladu od svog kolege Stefana Löfvena, koji je nakon sedam godina mandata prijevremeno, ali planski odstupio u studenom 2021. Andersson je tako dobila 10 mjeseci vremena da se pripremi za izbore i konsolidira svoje vodstvo.

Desničari se pokušavaju distancirati od rasističkih ideja

Međutim, na izbornu pobjedu s podjednakim adutima računaju i takozvane građanske stranke predvođene Strankom umjerenih, čija bi pozicija na švedskom političkom spektru odgovarala našem HDZ-u. Na istoj su strani Kršćanski demokrati, te Liberali, koji također jedva prelaze izborni prag.

Najveći je problem triju stranaka desnog centra kako osigurati podršku Švedskih demokrata, a istodobno im uskratiti ministarske pozicije i distancirati se od njihovih sve manje prikrivenih populističkih, antiimigrantskih, islamofobnih i rasističkih ideja. Naime, čak i mnogi Socijaldemokratima neskloni birači zaziru od retorike i namjera Švedskih demokrata 

Ankete, pak, pokazuju da stranke desnog centra ne mogu računati na sastavljanje vlade bez parlamentarnih zastupnika Švedskih demokrata. Posljednjih tjedana Švedskim demokratima predviđa se potpora 20 posto biračkog tijela, oko dva posto više od Stranke umjerenih, što znači da su dosegnuli poziciju druge najpopularnije stranke. Događalo se to i ranije, ali nikad u danima neposredno prije izbora.

"Nećemo dignuti ruku za vladu kojom nismo zadovoljni i koja nam neće omogućiti utjecaj u skladu s brojem zastupnika. Možda Stranka umjerenih, Kršćanski demokrati i Liberali dijele neku vrstu međusobne građanske lojalnosti, ali kod nas toga nema. Ne bih rekao ni da ćemo podržati socijaldemokratsku vladu. Ne dobijemo li ni od koga ono što tražimo, idemo u opoziciju, pa neka ostale stranke rješavaju pitanje vlasti", rekao je lider Švedskih demokrata Jimmie Åkesson za Dagens Nyheter, jasno stavljajući do znanja što očekuje u slučaju pobjede desnog centra.  

Popularnost demokrata temelji se na posljedicama imigracije

Rastuća popularnost Švedskih demokrata ponajprije se temelji na negativnim posljedicama imigracije, te vrućim raspravama o integraciji gotovo 400.000 izbjeglica, ponajviše s Bliskog istoka, koje je Švedska primila od 2010. godine. Oni danas čine četiri posto švedske populacije.

Budući da se njihovim dolaskom drastično povećao broj pucnjava na švedskim ulicama i broj smrtno stradalih u obračunima kriminalnog podzemlja, političari bez obzira na stranačku pripadnost sve češće za integraciju izbjeglica kažu da je neuspješna.

Čak je i premijerka Andersson prije nekoliko dana pribjegla sličnoj retorici, govoreći o potrebi razbijanja imigrantskih geta u predgrađima velikih švedskih gradova: "Ne želimo Chinatown ili Somalitown ili Malu Italiju u Švedskoj. Naše polazište je društvo u kojem ljudi različitih porijekla,  iskustava i prihoda žive zajedno. Tako postajemo kohezivno društvo".

Zvuk vatrenog oružja postao svakodnevica

Od 2017. godine policija je zabilježila ukupno 1700 pucnjava u javnosti, što znači da je zvuk vatrenog oružja postao svakodnevica. Prije desetak godina od vatrenog oružja smrtno je stradavalo 15 do 20 osoba, a od 2018. broj ubijenih nijedne godine nije bio manji od 45. Ove godine bit će postavljen novi crni rekord, jer je 45 osoba smrtno stradalo u pucnjavama već do početka rujna.

I počinitelji i žrtve su mahom mladi ljudi imigrantskog podrijetla, otprije poznati policiji zbog drugih kaznenih djela. Međutim, podzemlje u egzekucijama sve češće koristi mlade tinejdžere, praktički djecu. Tako je u kolovozu u jednom trgovačkom centru u Malmöu likvidiran 31-godišnji vođa kriminalnog klana, a počinitelj je 15-godišnjak koji će na kraju kao maloljetnik biti osuđen na bitno blažu kaznu.

Iako je ukupan broj svih prijavljenih kaznenih djela već godinama u padu, činjenica je da Švedska ne uspijeva zastaviti ovu smrtonosnu spiralu, za razliku od drugih europskih zemalja koje su u posljednjih desetak godina prihvatile stotine tisuća izbjeglica. Švedska stopa ubojstava vatrenim oružjem posljednjih je godina najveća u Europskoj uniji.

Postoji i druga strana priče o imigraciji

S druge strane, zagovornici imigracije upozoravaju na enormne koristi koje je Švedska imala od svih pridošlica, pa tako i azilanata. Statistike pokazuju da najmanje 50 posto izbjeglica u roku od 10 godina pronalazi posao i to ponajprije u sektorima koje etnički Šveđani izbjegavaju poput transporta, uslužnih djelatnosti, čišćenja, bolničkog sustava i brige o starijima i nemoćnima. U tome je Švedska čak uspješnija od svojih susjeda Danske i Norveške.

Leif GW Persson, profesor emeritus kriminologije i popularna medijska osoba u Švedska, priznaje da među počiniteljima kaznenih djela ima više imigranata nego što bih ih trebalo biti s obzirom na zastupljenost u ukupnoj populaciji, ali ističe da se radi o vrlo malom broju pojedinaca.

"Samo 2,8 posto švedskog stanovništva izloženo je kaznenim djelima, a od tog postotka samo jedan posto su teška kaznena djela. Dakle, kad ljudi sagledaju i analiziraju svoja iskustva, shvatit će da kriminal u suštini nema nikakav utjecaj na njihove živote. Stoga me čudi kad to ističu kao glavni problem, a ne razmišljaju o kvaliteti obrazovnog sustava ili zdravstvenog sustava ili uvjetima na tržištu rada", pokušao je Persson staviti stvari u kontekst.

Korona, članstvo u NATO-u i inflacija

Ipak, švedski građani uoči ovih izbora i zdravstvo ističu kao važno političko i društveno pitanje, ravnopravno sa stopom kriminaliteta i javnim redom, što je posljedica pandemije koronavirusa. Zanimljivo je da nacionalna sigurnost, koje je bilo vodeća tema početkom ruske invazije na Ukrajinu, danas više nije toliko u fokusu javnosti koja pitanje članstva u NATO-u očito smatra riješenim. No, zato se na treće mjesto po važnosti probila inflacija, porast cijena i nadolazeća gospodarska kriza.

Iako Švedska trenutačno ima najnižu inflaciju (8%) u Europi nakon Švicarske, Malte, Francuske i Norveške, švedski potrošači, baš kao i hrvatski, osjetili su da ih posljednjih mjeseci više koštaju gotovo svi svakodnevni proizvodi, a posebice hrana i energija.

Švedska je neovisna o ruskom plinu i naftu

Pritom je zanimljivo naglasiti da Švedska uopće nije ovisna o ruskom plinu i nafti, te da je uz Francusku najveći izvoznik električne energije u Europskoj uniji. Međutim, švedski potrošači trpe posljedice decentralizirane proizvodnje struje, manjkave mreže dalekovoda između sjevera i juga zemlje, postupnog gašenja nuklearnih elektrana (u pogonu je samo šest reaktora od 12 izgrađenih do 1985. godine), te slobodnog formiranja cijena na zajedničkom tržištu električne energije s Danskom, Finskom, Litvom, Norveškom, Poljskom i Njemačkom, koje redom vape za energijom koja bi nadomjestila plin iz Rusije.

Dugoročno gledajući, švedsko biračko tijelo polako, ali sigurno naginje udesno i trenutačno se čini izvjesnim da će Švedski demokrati u nedjelju ili na sljedećim izborima doći na vlast ili barem progurati ključne točke svog programa kao politički mainstream. Iako ankete pokazuju da bi žene i umirovljenici velikom većinom izabrali socijaldemokratsku vladu, čak 47 posto muškaraca mlađih od 29 godina na vlasti želi vidjeti Åkessona i vođu Stranke umjerenih Ulfa Kristerssona.

Svih pet nordijskih zemalja (Island, Norveška, Švedska, Finska i Danska) u ovom trenutku ima socijaldemokratske ili ljevičarske premijere. Magdalena Andersson prva je u tom društvu koja na izborima traži mandat za nastavak ovog trenda na sjeveru Europe.