ZATVOR Saydnaya, smješten oko 30 kilometara sjeverno od Damaska, postao je jedan od najpoznatijih simbola brutalnosti sirijskog režima pod vladavinom Bašara al-Asada.

Ovaj vojni zatvor, koji je ujedno jedan od najstrašnijih objekata u Siriji, igrao je ključnu ulogu u represiji i progonu tisuća Sirijaca tijekom više od četiri desetljeća vladavine Asada.

Otvoren je 1987. godine i prvo je bio vojni zatvor za sigurno smještanje vojnih i političkih zatvorenika. S vremenom je postao mjesto za sve vrste političkih protivnika režima, uključujući aktiviste, novinare, oporbene vođe i obične građane koji su se usudili kritizirati vlast. Smješten u planinskoj regiji, zatvor je izgrađen kako bi bio izoliran od vanjskog svijeta i teško pristupačan, a njegova pozicija na visokom terenu bila je i strateška te simbolična - kao "tamnica" za protivnike režima.

Saydnaya kao "klaonica"

Zatvor Saydnaya došao je na loš glas zbog strašnih uvjeta koji su uključivali nasumična pritvaranja, mučenja i pogubljenja. Zatvorenici su često bili podvrgnuti okrutnim ispitivanjima i fizičkom maltretiranju u pokušaju da se iznude priznanja ili informacije. Prema izvještajima Amnesty Internationala, između 2011. i 2015. godine, kada je sirijski građanski rat bio u punom jeku, oko 13.000 ljudi je pogubljeno u Saydnayi, a mnogi su ubijeni u javnim pogubljenjima ili strijeljanjima.

Zatvor je postao poznat kao "klaonica" zbog načina na koji su izvršavana ta pogubljenja. Zatvorenici su često odvođeni na stratište, gdje su im vezane ruke, a zatim su strijeljani ili obješeni. Mnogi od njih nisu ni znali zašto su ih osudili na smrt jer su bili podvrgnuti namještenim suđenjima ili su jednostavno nestali bez ikakvih formalnih optužbi.

Uvjeti u Saydnayi su bili izuzetno brutalni. Zatvorenici su bili smješteni u prenapučenim i nehigijenskim prostorima, bez odgovarajuće hrane ili medicinske skrbi. Mnogi su bili podvrgnuti fizičkom mučenju, uključujući udaranje, električne šokove, zlostavljanje i prisilnu iscrpljujuću fizičku aktivnost. To su bili samo neki od načina na koje su vlasti pokušavale slomiti duh političkih protivnika i prisiliti ih na priznanje.

Nakon pada Asada u vojnoj bolnici u Damasku pronađeno je 40 mrtvih ljudi na čijim tijelima su bili vidljivi tragovi mučenja, a strahuje se da takvih slučajeva ima još. U Saydnayi je navodno pronađena i sprava za prešu, odnosno gnječenje tijela ljudi, no te informacije još nisu službeno potvrđene.

Obitelji nikad nisu saznale sudbinu svojih najbližih

Osim toga, zatvorenici su često bili podvrgnuti psihološkom mučenju, uključujući prijetnje obiteljima i prijateljima te dugotrajnu samoću. Zatvor je također bio poznat po tome što su obitelji imale vrlo malo ili nikakve informacije o sudbini svojih najmilijih. Mnogi su godinama bili bez kontakta s obiteljima, informacije o njihovoj sudbini često su bile oskudne ili netočne, a mnoge obitelji nikad nisu saznale sudbinu svojih očeva, majki, braće i sestara.

U razdoblju od početka sirijskog građanskog rata 2011. godine do 2015. zatvor Saydnaya postao je središte represije prema pobunjenicima, političkim protivnicima režima i svima koji su podržavali oporbu. Prosvjedi koji su počeli kao mirni zahtjevi za demokratskim promjenama brzo su se pretvorili u brutalnu borbu, a Asadov režim odgovorio je nasiljem. Zatvor Saydnaya bio je jedno od glavnih mjesta gdje su režimske snage zatvarale političke protivnike.

Godine 2016. izvještaji Human Rights Watcha i drugih organizacija za ljudska prava potvrdili su strašne uvjete u zatvoru, uključujući velik broj slučajeva mučenja i pogubljenja. Zatvor je postao jedan od simbola sirijskog režima koji je godinama ignorirao međunarodne kritike zbog svojih postupaka.

Oslobođenje zatvorenika

Zatvor Saydnaya je bio jedno od glavnih mjesta na koje su pobunjenici usmjerili svoje napore u pokušaju da oslobode Sirijce koje je zatočio režim. Kad su 2018. godine izvještaji ukazali na povećane napore sirijskih pobunjenika u oslobađanju zatvorenika, zatvor je postao ključni cilj.

Oslobađanje zatvorenika nakon svrgavanja Asada izazvalo je ogroman val reakcija među obiteljima koje su tražile svoje nestale voljene. Mnoge obitelji su se okupile u velikom broju ispred zatvora, pokušavajući dobiti informacije o sudbini svojih rođaka. Oko 3000 ljudi oslobođeno je iz zatvora.

Iako su na početku postojale sumnje o podzemnim, "crvenim" dijelovima zatvora, iz humanitarne organizacije Bijele kacige potvrdili su da nakon bušenja i istrage nisu pronađeni nikakvi dokazi o "skrivenim ćelijama ili podrumima" te su pozvali ljude da izbjegavaju širenje dezinformacija.

"Samo želimo biti sigurni je li živ ili mrtav"

No, unatoč tim tvrdnjama, očaj obitelji koje su tragale za svojim voljenima bio je očit. Mnogi su listali dokumente i koristili mobitele u mraku, nadajući se da će pronaći tragove svojih nestalih. Jedna žena pokazivala je fotografiju svog brata, koji je nestao prije 12 godina. "Samo želimo biti sigurni je li živ ili mrtav", rekla je za CNN.

Međutim, među oslobođenima bilo je i trenutaka sreće. Suheil Hamawi, 61-godišnji muškarac koji je više od tri desetljeća proveo u raznim sirijskim zatvorima, napokon se vratio kući u svoj sjeverni libanonski grad Chekku. "To je prekrasan osjećaj", rekao je i dodao da je tek nakon povratka kući shvatio koliko je vremena prošlo. "Imam unuke, ali nisam osjetio koliko sam star dok me kći mog sina nije nazvala 'djede'."

Nakon svrgavanja režima Bašara al-Asada zatvor Saydnaya je postao simbol revolucije i borbe protiv režima, ali i simbol nade za obitelji koje su godinama tragale za svojim nestalima. Iako je oslobođeno mnogo zatvorenika, mnoge obitelji još uvijek čekaju odgovore na pitanja o sudbini svojih najmilijih.