KAD JE PRIJE nešto više od dvije godine Rusija pokrenula ničim izazvanu agresiju na Ukrajinu, Europa je ostala u čudu. Kako su mjeseci prolazili, postalo je jasno da se ovog puta ne radi tek o pokušaju otkidanja dijela Ukrajine, već o razrađenom planu agresije s ciljem okupacije cijele Ukrajine, gašenja njene državnosti i pripojenja Rusiji. Svi ratni zločini koji su se dogodili od veljače 2022. do danas (uključujući masovna i neselektivna bombardiranja gradova) ukazuju da bi s Ukrajinom nestali i Ukrajinci.

I dok su se europski političari zgražali, najviši vojni zapovjednici počeli su pozivati na jačanje obrambenih sposobnosti. S vremenom su tu potrebu shvatili i prihvatili i europski vlastodršci. Jedan od prvih visokopozicioniranih političara koji je počeo snažno zagovarati jačanje oružanih snaga bio je njemački ministar Boris Pistorius.

Nije mu tada, a bome ni sada, bilo nimalo lako. Njemačka javnost je prije prihvatila njegove ideje i pozive na djelovanje nego Bundeskanzler Olaf Scholz. Pistoriusu veću potporu daju opozicijski demokršćani nego njegova "semafor" koalicija (socijaldemokrati-liberali-zeleni). No, Pistorius ne posustaje. A Scholz nema "petlje" smijeniti ga.

Tektonska prekretnica

U intervjuu za ZDF danom 29. listopada prošle godine Pistorius je ustvrdio da Bundeswehr (njemačke oružane snage) mora postati spreman za rat u što skorije vrijeme. A to skoro vrijeme je, po Pistoriusu, samo 19 mjeseci. Otkrio je i da je dvije trećine od 100 milijardi eura teškog specijalnog fonda za opremanje Bundeswehra pretvoreno u ugovore, no da je problem s ugovorima što treba proći puno vremena dok se pretvore u isporučenu robu.

Ministar Pistorius ustrajno se zalagao da se izdvajanja za Bundeswehr povećaju na 2% BDP-a. Taj cilj nije ostvaren i u proračunu za 2024. godinu. Da bi izdvajanja za oružane snage dosegla 2%, iz proračuna bi trebalo izdvojiti 85 milijardi eura. Međutim, za tu namjenu je izdvojeno tek 78 milijardi. Ako se iz tih sredstava izdvoji 19.2 milijardi eura iz specijalnog fonda, onda je zaostajanje još puno veće.

I dok se njegova vlada još uvijek bori s dosezanjem željenih 2%, ministar Pistorius je otišao ogroman korak naprijed. Tijekom nedavnog posjeta Washingtonu zalagao se da Njemačka za potrebe obrane dosegne razinu izdvajanja od čak 3%. Najjači argument Pistoriusa je da se "Zeitenwende" (tektonska prekretnica) ne može provesti bez novca, jako puno novca. Neke procjene govore o čak 300 milijardi eura. 

Odmetnuti ministar

Bundeskanzleru Scholzu te se izjave nisu nimalo svidjele, ponajviše jer su dane usred SAD-a, no ne može ništa jer ministra obrane podržava rekordnih 70 posto javnosti. U okolnostima kad je u anketama ultranacionalistička stranka AfD za dva posto jača od vladajućeg SPD-a (17 naprama 15 posto), a zeleni su na 15%, dok liberali ne prelaze prag od 5%, smjena najomiljenijeg ministra nije opcija. Stoga ne čudi da je Scholz, nakon nekoliko javnih rasprava, pa čak i zabrana da Pistorius otvara neke teme (povratak vojne obveze), odlučio šutke prelaziti preko svega što dolazi iz usta "odmetnutog" ministra.

Zašto je ministar Pistorius toliko radikalan? Zato što je Bundeswehr u totalnom rasulu. Kad je u siječnju 2023. Boris Pistorius naslijedio vjerojatno najgoru ministricu obrane Christine Lambrecht (što nije bilo lako ostvariti jer su prije nje tu dužnost skoro jednako loše obnašale Ursula von der Leyen i Annegret Kramp-Karrenbauer), i Bundesministerium der Verteidigung (ministarstvo obrane) i Bundeswehr bili su u jako lošem stanju. Prije svega kao posljedica šesnaest godina teškog zanemarivanja bivše kancelarke Angele Merkel koja je oružane snage smatrala nepotrebnim, a opet nužnim troškom. 

U očekivanju isporuka novougovorenih oružja i opreme ministar Pistorius je pokrenuo preustroj Bundeswehra kako bi ga uskladio s novim zadaćama, što se nije svidjelo vojnom vrhu koji je, naravno, smatrao da je dosadašnji ustroj skoro pa optimalan. Bild je u veljači ove godine objavio kako je tijekom sastanka došlo do svađe između Pistoriusa i načelnika Glavnog stožera generala Alfonsa Maisa. Potonji nije bio sretan novim ustrojem u kojem su četiri grane: kopnena vojska, zrakoplovstvo, mornarica i kibernetička obrana. Logistika zajedno sa sanitetom, postrojbama ABK obrane i vojnom policijom gube status grane.

Predloženo je i pripajanje operacionalnog zapovjedništva (upravlja operacijama njemačkih snaga izvan Njemačke) u Potsdamu sadašnjem teritorijalnom zapovjedništvu smještenom u Berlin-Tegelu. Time bi teritorijalno zapovjedništvo zapravo preuzelo ulogu glavnog stožera. Takav preustroj značio bi i puno manje generalskih pozicija pa se nije svima svidio. Kako je Njemačka demokratska država u kojoj je ministarstvo obrane nadređeno oružanim snagama, a ne njihov servis, novi je ustroj na kraju prihvaćen. 

Nedostatak ljudstva

Međutim, ni novo oružje ni novi ustroj neće riješiti najveći problem Bundeswehra – nedostatak ljudstva. Po ustroju trebao bi imati 181.383 vojnika, dočasnika i časnika. Neki tvrde da zapravo ima tek 130 tisuća. Zadnji put kad je Bundeswehr bio spreman za rat, a to znači tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, izdvajanja su bila 4% BDP-a, obvezni vojni rok je osiguravao 400 tisuća vojnika pod oružjem, a za borbu je bilo spremno 2500 Leoparda. No onda su u Njemačkoj Demokratskoj Republici, Čehoslovačkoj i Poljskoj bile stotine tisuća sovjetskih vojnika s desecima tisuća tenkova spremnih svakog trenutka krenuti prema La Manchu.

Ni ministar Pistorius ne usudi se zazivati povratak u to vrijeme pa za početak predlaže povećanje broja vojnika na tek 203 tisuće. Po sadašnjem sustavu dragovoljnog služenja, to neće biti ostvarivo jer se svake godine javi sve manje novaka. Druga opcija je povratak obveze služenja vojnog roka za sve Nijemce koji navrše 18 godina. Iako velika većina Nijemaca podržava tu opciju, ona je (za sada) malo izgledna zbog snažnog otpora Scholza i SPD-a koji se boje da bi na taj način izgubili podršku mladih birača. Pa se Pistorius odlučio na treću opciju, nazvanu skandinavska.

Tri skandinavske države (Finska, Švedska i Norveška) nikad nisu ukinule obvezu služenja vojnog roka. Umjesto toga razvile su hibridna rješenja koja objedinjuju obvezu i dragovoljno služenje. 

Finski, švedski i norveški model

Zbog specifičnosti da ima više od tisuću kilometara dugu granicu s Rusijom, Finski model je najrigidniji. Osnovu vojske čine profesionalci, dok se kvantiteta postiže velikim pričuvnim sastavom. On se popunjava kroz obuku novaka. Za najveći broj novaka vojni rok traje 165 dana, što s redovnim odsustvima zapravo traje 6 mjeseci. Nešto duže, odnosno 247 dana, traje za određene specijalnosti, ali i za obveznike s prigovorom savjesti koji služe vojsku bez oružja. Najduži vojni rok od 347 dana, što je s odsustvima godinu dana, imaju pričuvni časnici i dočasnici, padobranci ili pripadnici specijalnih postrojbi.

Švedska obveza služenja vojnog roka drukčije je formirana. Vojna obaveza je ukinuta 2010., ali je zbog zaoštravanja odnosa s Rusijom vraćena 2018. godine. Osnovu oružanih snaga čine profesionalci, a vojna obveza služi tek za popunu pričuvnog sastava. Svi mladići i djevojke dužni su popuniti upitnik dostupan na internetskim stranicama Agencije za novačenje.

Na osnovu ankete i podataka o zdravstvenom stanju i stručnoj spremi, vojska bira ljude koji im odgovaraju. Priznaje se pravo na prigovor savjesti, no zbog modela novačenja to je samo "pro forma". Od 90 tisuća mladića i djevojaka koji svake godine postaju punoljetni, oko 13 tisuća se poziva na testiranje u agenciju za novačenje, koja bira 4000 fizički i psihički najsposobnijih. Ostali, koji nisu pozvani ili prošli test, nemaju nikakve obveze. Vojni rok traje od 4 do 12 mjeseci ovisno od grane i roda vojske.

Norveški model je još liberalniji. Iako formalno postoji zakonska obveza služenja vojske, ona se isključivo popunjava dragovoljcima. Rodna ravnopravnost je apsolutna, tako da svi mladići i djevojke kada napune 18 godina na internetu popunjavaju upitnik novačke komisije za prijavu u dobrovoljno služenje vojnog roka. Novačka komisija sprovodi testiranje fizičkih i psihičkih sposobnosti mladića i djevojaka te vojsku služe samo oni koji zadovoljavaju kriterije. Od ukupnog broja mladih ljudi u Norveškoj, svake godine oko 15 posto odsluži vojsku.

Ostalih 85 posto nema nikakve formalne obaveze prema državi i obrani. Služenje vojske traje 6, 12 ili 18 mjeseci ovisno o rodu vojske i značaja postrojbe. Najveći broj služi 12 ili 18 mjeseci. Osnovne odlike norveškog sistema jesu privilegije za mlade ljude koji odsluže vojsku, muškarci i žene su ravnopravni u pravima i obavezama i sistem selekcije regruta je veoma zahtjevan. Norveške oružane snage redovito imaju više kandidata nego mjesta jer svi koji odsluže vojni rok imaju brojne pogodnosti. Jedna od njih je prednost pri zapošljavanju u državnim službama.

Kraj Pistoriusa?

Ministru Pistoriusu se najviše sviđa švedski model koji bi Bundeswehru svake godine osigurao najmanje 40 tisuća novaka. S nadom da bi velika većina njih potpisala profesionalni ugovor (jer bi se radilo o dragovoljcima) tako bi se riješio problem povećanja snaga na 203 tisuće.

I pored svega navedenog, najveći problem ministra Pistoriusa su parlamentarni izbori u listopadu 2025. Ako se ne dogodi čudo, "semafor" koalicija će biti poražena. Jedino je pitanje koliku će podršku dobiti ekstremno desni AfD. U svakom slučaju nova njemačka vlada će biti desna, a kako je Boris Pistorius socijaldemokrat...