STIŽE nova lista proizvoda sa zamrznutim cijenama. Na njoj će biti gotovo dvostruko više proizvoda, štitit će se cijene zdravijih namirnica, a na listu ulazi i kruh. Trgovci nisu bili zadovoljni ni prvim ograničenjima cijena, a svjedočili smo i da proizvoda kojima je cijena zamrznuta uopće nema na policama. O tome hoće li tako biti i sada, RTL je razgovarao s Mirkom Budimirom, potpredsjednikom izvršnog odbora HUP-ove Udruge trgovine.

Razgovor iz emisije RTL Danas prenosimo u nastavku. 

"Očekivali smo ukidanje, a ne proširenje liste proizvoda s ograničenom cijenom"

Na listi ograničenih cijena je 20 novih proizvoda. Jeste li očekivali tako velik broj?

Nismo to očekivali. Očekivali smo da će se lista ukinuti.

I što sad?

Čekat ćemo jer još to nije konačno, tih 20 proizvoda. Ostalo je do kraja mjeseca da se ta lista definira.

Jeste li očekivali da je na popisu i kruh?

Pa ako se proširuje lista, logično mi je da je na popisu i kruh. Kruh je već trebao biti i prije, kad se već ograničavalo.

Ministar vas optužuje za visoke marže na kruhu i pekarskim proizvodima, koje idu i do 40 posto.

Mi kruh dosta kupujemo u pekarama i pekare su te koje formiraju cijene. Ja mogu reći za kruh koji se kupuje u trgovačkim centrima, odnosno kod trgovaca u samoposlugama, da nisu takve marže na kruhu.

Ali tako kaže Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Ali nisu posebno istraživali koje su marže u dućanima, a koje u pekarama.

"Vidjet ćemo hoće li biti nestašica"

Hoće li ograničene cijene značiti i ograničenu ponudu u trgovinama?

To ćemo vidjeti. Vidjet ćemo koje će to biti cijene i hoće li se moći po tim cijenama proizvoditi proizvodi i nama trgovcima dostavljati, a mi to stavljati na police. Sve ovisi koje će to biti cijene i hoće li proizvođač moći proizvesti po tim cijenama.

Znamo da su bile nestašice. Hoće li toga biti opet?

Pa čim se cijene određuju administrativno, za očekivati je da se to ne može dogoditi. Ako se ne bude moglo proizvesti po toj cijeni, te robe neće biti na polici. Treba imati u vidu da smo mi veliki uvoznici hrane. Prošle godine smo uvezli preko 5 i pol milijardi eura hrane, cijena hrane ne ovisi samo o nama na domaćem tržištu već i tržištima na kojima se hrana proizvodi.

Ali opet, vani je ta hrana jeftinija nego kod nas?

Kako gdje. Ako proizvođač proizvodi u svojoj zemlji - znači on prodaje na svome tržištu, znači da su manji logistički troškovi, a i sama logika ekonomska kaže: Ako netko proizvodi hranu, najprije namiri svoje tržište, a višak prodaje po cijenama koje može prodati drugim tržištima.

"Neke više cijene su već stupile na snagu"

Više od 50 dobavljača poslalo vam je nove cjenike s novim cijenama. Kad te nove cijene stupaju na snagu?

Već su neke i stupile. S početkom svake godine, nažalost, dolazi do promjene cijena, a kod nekih dobavljača dolazi i u tijeku godine. To su piće, mliječni proizvodi, kemijski proizvodi, svemu će, nažalost, doći će do promjene cijena.

Koliko posto?

To je sad teško reći. Od 1, 2, 3, 4, 5 posto...

Neki vaši kolege kažu i do 10 posto?

Pa možda u nekim robama koje su deficitarne, kojih nema. Koje su možda burzovne robe. Jer one koje su na burzi, proizvođači moraju te sirovine pratiti kako se kreću na burzi i tako svoje cijene formirati.

"Nažalost, nema kraja poskupljenjima"

Pretpostavljam da mislite na čokoladu, na kakaovac. Ima li kraja tim poskupljenjima?

Nažalost, nema kraja poskupljenjima ako nema roba. Ako mi budemo više radili konkretno kod nas u Hrvatskoj, ako budemo više proizvodili, možda će se cijene i stabilizirati. Ali ako smo vezani za druge, onda smo ovisni o drugima.

Ali dokad će ovo građani moći plaćati?

Svi smo mi građani i svi mi idemo u trgovinu i mi moramo platiti onu cijenu koja je ekonomska cijena. Odnosno cijena po kojoj proizvođači mogu proizvesti. A da bi on proizveo robu po toj cijeni - a kod njega isto rade neki građani i primaju plaću. I on mora tim građanima dati plaću. On ne može proizvoditi nekakav proizvod, odnosno mi ga prodavati, ispod točke pokrića. Ako prodajemo ispod točke pokrića, znači da smo mi u gubitku i da mi ne možemo isplatiti svojim djelatnicima plaće, odnosno ne možemo svoje obaveze podmiriti.

Kako ove cijene mogu podmiriti umirovljenici?

Teško. I zato mi - trgovina, proizvodnja - svi smo mi za to da trebamo biti socijalno osjetljivi. I moramo pomoći ne samo umirovljenicima već i drugim našim građanima. Ali mislim da ovaj način da idemo ograničavati proizvode koji će biti dostupni ne samo umirovljenicima nego i onima koji to mogu platiti - nije najbolji put. Bolje da idemo u nekakve transfere prema umirovljenicima kojima je potrebno.

Ali zašto je hrvatski proizvod koji se prodaje i u Sloveniji i u Hrvatskoj u Sloveniji jeftiniji nego kod nas?

Prvi razlog vam je PDV. U Sloveniji je hrana 9 i pol posto, kod nas 25 posto plus dalje logistički troškovi, i to vam se nabere.

Guverner je danas kazao da je cijena čokolade u EU u prosincu porasla sedam posto, a u Hrvatskoj 27 posto. Kako je to moguće?

Kakaovac je na svjetskoj burzi prošle godine otišao 300 posto. Ovisi po kojoj je cijeni naš proizvođač čokolade nabavio tu sirovinu i kad je nabavio, po kojoj cijeni je nama prodao robu. Nažalost, trgovci tu ne mogu utjecati jer trgovačke marže - one se ne mijenjaju. One se nisu zadnje tri godine mijenjale u postotku.