TOČNO prije godinu dana srušio se dron u Zagrebu, a još ne znamo tko je poslao bespilotnu letjelicu, ni zašto, ni kako. Zapravo, danas ne znamo puno više nego što smo znali neposredno nakon pada. Podsjetimo, s 10. na 11. ožujka prošle godine na zagrebačkom Jarunu srušila se bespilotna letjelica, a nakon pada velikim dijelom grada odjeknuo je snažan prasak. Jutro nakon, kada se dobro razdanilo, na Jarunu se mogao vidjeti ogroman krater.

Kronologija događa danima nakon pada drona

Zbog pada drona u dijelu Zagreba bio je zatvoren promet, nedugo nakon toga sastale su se sigurnosne službe, a vlada se o svemu oglasila tek 12 sati nakon pada.

I to s oskudnih nekoliko rečenica. Kratko su poručili da su sve nadležne službe uključene u istragu, da je letjelica bila vojnog tipa te da je došla iz zračnog prostora Mađarske brzinom 700 km/h na visini od 1300 metara.

Svjetski mediji pisali su o tome, prirodno su se nametala mnoga logična pitanja, a na većinu suvisle odgovore nismo saznali do danas, 365 dana nakon pada vojne letjelice. I onda je krenulo. MORH nije htio potvrditi niti demantirati ništa o bespilotnoj letjelici, Ukrajinci su odmah rekli da letjelica nije njihova, Tomašević je pad nazvao događajem bez presedana, a premijer Plenković je brže bolje izjavio da je dron koji je pao usred Zagreba ruske proizvodnje.

Predsjednik Milanović je kazao da je dron stigao iz Ukrajine te da je to ozbiljan incident, a o svemu se proširila teorija da je letjelica zapravo trebala sletjeti na ukrajinski Yarun umjesto na zagrebački Jarun. 

Povuklo se i pitanje zašto protuzračna obrana Hrvatske nije primijetila bespilotnu letjelicu te zašto NATO nije odmah reagirao s obzirom na činjenicu da je dron preletio Rumunjsku i Mađarsku. Stručnjaci su bili složni oko toga da je to bila sramota i nesposobnost jer je dron prešao tisuću kilometara i tri zemlje, letio je sporo, a bio dužine aviona poput Rafalea, MiG-ova i F-16 lovaca.

Snimke, prepucavanja o tome tko je poslao dron i zašto...

Na mjestu pada mjerila se i razina radijacije, a onda su počele stizati i snimke. Tijekom pada drona otvorila su se dva padobrana, a sve je snimila i nadzorna kamera.

Ministar Božinović je izjavio da po svemu sudeći Hrvatska nije bila krajnji cilj letjelice, da bi Banožić istog dana izjavio da je poznato odakle je letjelica došla. Dan nakon pada pronađena je crna kutija, a u javnom prostoru govorilo se da je dron nosio bombu, a onda je potvrđeno da je bio i sovjetske proizvodnje.

Idućeg dana, 14. ožujka, Banožićev savjetnik i premijer Plenković izašli su u javnost s informacijom da je dron nosio bombu s 40 kilograma eksploziva. Idući dan šef NATO-a držao je presicu na kojoj je spomenuo pad drona i izazvao kaos svojim izjavama o tome je li dron bio naoružan ili nije, da bi Plenković nedugo nakon toga na konferenciji za medije mahao fotografijama olupine i rekao da je letjelica bila naoružana.

Istovremeno na brifingu američke ambasadorice u NATO-u o dronu u Zagrebu nije bilo ni riječi, dok se srpski predsjednik Aleksandar Vučić naslađivao padom i skupljao političke bodove izjavom da je dron letio nad Srbijom, da bi bio srušen u pet minuta.

Kaos na presici šefa NATO-a, Plenkovićeva tri scenarija i konačno - istraga

Potom je Plenković govorio o tri scenarija o padu - pogrešci, sabotaži i slanju drona u Zagreb s namjerom. "Ne možemo ništa od toga tvrditi, ali je cilj da otkrijemo što se dogodilo", rekao je na sjednici vlade 17. ožujka. Dan kasnije na konferenciji za javnost iznio je nove detalje o padu otkrivši da su pronađeni upaljač, geleri...

A onda je krenula velika rasprava o istrazi, odnosno vještačenju. Je li vještačena cijela letjelica, ili samo njezini dijelovi, da bi se na kraju zaključilo da je dron ipak nosio bombu. DORH je istragom utvrdio da je dron bio naoružan aviobombom, ali u njemu nije bilo vojnog eksploziva poput TNT-a.

Rečeno je i ponešto o uzroku pada, odnosno da je "narušen slijed automatskog slijetanja u dijelu kod aktiviranja glavnog padobrana zbog nepostojanja kompletnog sustava veza između letjelice i glavnog padobrana". To je na presici izrekao brigadir Mario Počinok.

Bizarna presica na kojoj su se iznijeli zaključci istrage

Na istoj toj presici bilo je zaista nadrealnih trenutaka, od kojih se neki tiču izbjegavanja konkretnih odgovora na novinarska pitanja, a neki uopće nisu imali veze s temom presice. Posebno je bilo zanimljivo kako je ona završila. Naime, glasnogovornica je kratko rekla da je prekoračen termin iznajmljen u dvorani Nacionalne i sveučilišne knjižnice u kojoj se inače održavaju i sjednice vlade. 

U dva navrata upozoravala je da je termin istekao, da bi doslovno prekinula presicu uz obrazloženje da je "prekoračen vremenski rok konferencije" te da ona misli da je sve rečeno.

I tog 13. travnja priča o dronu od šest tona s eksplozivom koji je pao usred Zagreb je praktički stala. Index je osam mjeseci nakon pada podsjetio da Hrvatska i dalje ne zna tko ga je lansirao, no odgovora nije bilo. Dogodio se još jedan bizaran trenutak u kojem je ministar Banožić rekao da DORH provodi novu istragu, a isti taj DORH ga je odmah demantirao.

Godinu dana je prošlo, o dronu znamo manje nego što smo znali kad je pao

I tako javnost ni godinu dana nakon pada ne zna puno o padu drona na zagrebački Jarun, a posljedice su mogle biti stravične. Samo pukom srećom izbjegnuta je tragedija. 

Kad se kaže dron, mnogima to zvuči kao plastična igračka, ali ovdje se radi o nečemu što je teško šest tona te što je još na sebi imalo bombu. Pao je u neposrednoj blizini studentskog doma. Posljedice su mogle biti stravične, ali još uvijek se ne zna kome je letjelica u tom trenutku pripadala, na koji je način lansirana i zašto je lansirana. Plenković je rekao da je cilj utvrditi sve te činjenice, ali ovo se pretvorilo samo u još jedan u nizu neispunjenih ciljeva njegove vlade.