GUSTAVE Eiffel vjerojatno je najpoznatiji francuski industrijalac i inženjer iz 19. stoljeća. Rođen je u Dijonu 1832. godine, izgradio je mnoge mostove, vijadukte i razne konstrukcije, a najpoznatiji je po gradnji Eiffelovog tornja u Parizu.

Industrijalac preko dana, otac preko noći

Gustave Eiffel potjecao je iz obitelji srednje klase. Njegovi roditelji François Alexandre Eiffel i Catherine Mélanie Eiffel upravljali su obiteljskim poslom s drvom i ugljenom. Kao mlad Eiffel je pokazivao velik interes za znanost i inženjering. Upisao je studij i preselio se u Pariz te diplomirao 1855. godine.

U privatnom životu bio je posvećen obitelji. Oženio se Marguerite Gaudelet, s kojom je imao petero djece, no njegov život ozbiljno je uzdrman 1877. godine kad mu žena naglo umire od tuberkuloze. U tom trenu postaje udovac s petero djece. Najstarija kći tada je imala 14 godina, a najmlađe dijete Valentine tek 4. Ipak, brzo se snašao i uskladio očinske i poslovne obaveze te nastavio raditi još više i neumornije.

Uz to, imao je vremena čitati o aerodinamici i postati pravi stručnjak u tom području. Do kraja života ostavio je niz radova u tom području, a njegovi dizajni inspirirali su prve francuske zrakoplove.

Karijera u gradnji mostova i željezničkih stanica

Gustave Eiffel započeo je karijeru radeći na željezničkim projektima u Francuskoj, brzo stekavši reputaciju vrhunskog inženjera za čelične konstrukcije. Njegov prvi veliki uspjeh bio je projekt mosta u Bordeauxu 1860-ih. Tijekom sljedećih desetljeća sudjelovao je u brojnim velikim projektima, uključujući vijadukt Garabit u Francuskoj i čelične dijelove Kipa slobode u New Yorku.

Najveći dio svoje karijere izgradio je na projektima pod ministarstvom prometa. Naime, u to vrijeme poticala se gradnja željeznica kako bi se ubrzao transport dobara u zemlji. Eiffel je bio uključen u mnoge takve projekte te je gradio željezničke stanice i mostove. Nakon što je u tome postao majstor, unajmljivale su ga vlade zemalja Latinske Amerike, pa tako postoje njegove željezničke stanice u današnjem Peruu i Čileu.

Toranj u centru Pariza

Njegov najveći doprinos povijesti je Eiffelov toranj, izgrađen za Svjetsku izložbu u Parizu 1889. godine. Unatoč početnim kritikama zbog njegova industrijskog izgleda, toranj je postao simbol inovacije i inženjerske izvrsnosti. Eiffel ga je smatrao svojim najvećim i najvažnijim projektom premda je njegova konstrukcija trebala biti samo privremena jer je planirano da toranj bude srušen nakon nekoliko godina.

Početkom 20. stoljeća toranj je poslužio drugim svrhama, pa je tako postao i komunikacijski toranj. Vlasti su zaključile da ga nikako ne treba srušiti, a u to vrijeme utišale su se i sve kritike o njegovom izgledu. Tada je već postao simbol Pariza, što je i danas. Vijesti o tome dočekao je i sam Eiffel, tada već kao umirovljeni inženjer.

Gustave Eiffel preminuo je 27. prosinca 1923. u svojoj rezidenciji u Parizu. Umro je prirodnom smrću u 91. godini i okružen velikom obitelji. Po njemu je nazvan građevinski institut u Francuskoj, kao i brojne tehničke škole. U Dijonu ima svoju aveniju.