OVOG ljeta se diljem Europe prosvjeduje protiv turizma. Konkretnije, protiv masovnog turizma u gradovima. Venecijom, Barcelonom, Atenom i Amsterdamom odzvanja zajednička poruka: "Turisti, idite kući!"

Zahtjev je jednostavan, ali su problemi koje turizam uzrokuje u gradovima kompleksni. Pucanje lokalne infrastrukture, zagađenje, gužve, manjak vode u ljetnim mjesecima, remećenje svakodnevnog života lokalnog stanovništva, rast cijena nekretnine i nepriuštivost stanovanja u centrima gradova. 

Turistički gradovi u Hrvatskoj dijele te probleme. Poznato je da cijene u trgovinama rastu u ljetnim mjesecima, da se smanjuje broj stambenih jedinica zbog toga što se stanovi pretvaraju u apartmane i lokalna infrastruktura se napreže do točke pucanja.

Pa ipak masovnih prosvjeda u Hrvatskoj nema, izuzev nekoliko ograničenih inicijativa. Zapravo bi Hrvatska trebala biti predvodnik u antiturističkim prosvjedima, jer prema istraživanjima ima veći problem s turističkom prezasićenosti od drugih država.

Venecija izgubila 100 tisuća stanovnika unatoč velikim prihodima od turizma

Krajem travnja ove godine počeli su veliki prosvjedi protiv turizma u Veneciji. Direktni povod je zapravo bila jedna od mjera koja je uvedena da bi se smanjio broj jednodnevnih turista, a to je naplaćivanje 5 eura za ulaz u povijesni centar.

Prosvjednici tvrde da ta naplata neće imati utjecaj na broj turista i zahtijevaju njeno ukidanje. Istodobno su prosvjedovali zbog rasta troškova života, cijena nekretnina i najma. Tražila se "vizija grada" koja u središte ne stavlja turizam, nego domove i usluge za stanovnike.

Raseljavanje iz povijesnog centra je nešto s čime se Venecija suočava već nekoliko desetljeća. Pedesetih godina prošlog stoljeća u povijesnom središtu živjelo je preko 150 tisuća stanovnika, a danas manje od 50 tisuća.

Dio stanovnika se odselio na kopno, ostavši u tzv. "komuni Venecija", ali ukupno stanovništvo već desetljećima pada unatoč prihodima koje grad ostvaruje od turizma. Današnja "komuna Venecija" ima 250 tisuća stanovnika, a 1971. je imala 350 tisuća.

Barcelona zarađuje milijarde eura godišnje od turizma, ali prosvjednici tvrde da nemaju puno koristi do toga

Skoro tri tisuće prosvjednika je prosvjedovalo u Barceloni 6. srpnja, noseći slogane na kojima je pisalo "Turisti, idite kući!", "Barcelona nije na prodaju, "Ovo nije turizam, nego invazija", "Turistički stanovi tjeraju obitelji" itd.

Neki su se okrenuli vodenom "oružju", napadajući turiste vodenim pištoljima. Hoteli i restorani su okruženi crvenom vrpcom, a ulicama je prolazila prosvjedna kolona s razglasom. Organizirala ga je skupina oko 180 građanskih udruga.

Zahtijevaju povlačenje planova za proširenje zračne luke, smanjenje broja terminala za kruzere, ukidanje apartmana u centru grada i smanjenje broja kreveta, ograničavanje velikih javnih događaja, prekid javnog financiranja turizma, naplatu javnih usluga turističkoj industriji itd.

Iako je prema informacijama Opservatorija turizma Barcelone 2023. sami grad (ne regija) imao 15.6 milijuna turista s 10.3 milijarde eura direktne potrošnje, prosvjednici smatraju da stanovnici Barcelone imaju jako malo koristi.

Prosvjedi protiv turizma od Santorinija, preko Alpa, do Amsterdama 

Iako su Venecija i Barcelona najpoznatiji primjeri, problem s turizmom postoji praktički na cijelom Mediteranu, ali i u ostatku Europe. Prošle godine je Amsterdam imao obrnutu marketinšku kampanju u Ujedinjenom Kraljevstvu, imena "Kloni se".

Stanovnici grčkog otoka Santorinija pozivaju na stavljanje ograničenja na broj dolazaka turista, kojih je prošle godine bilo 3.4 milijuna. Nekontrolirana gradnja, uništavanje okoliša i povijesnih znamenitosti, prenatrpanosti poslovnim objektima koji služe samo turiste, propadanje komunalne infrastrukture neki su od pritužbi.

Antituristički sentiment raste već godinama u Ateni, a u rujnu prošle godine je i Hallstatt u Austriji bio poprište prosvjeda protiv "pretjeranog turizma". Razlozi su uvijek slični, a svode se na to da turizam stvara puno više socioekonomskih problema nego koristi. 

Stanovnici turističkih gradova u Hrvatskoj suočavaju se s istim problemima

Osim ograničenih akcija, kao što je građanska inicijativa Stanari zajedno iz Splita, koja se zalaže za deapartmanizaciju stambenih zgrada, prosvjeda protiv masovnog turizma u Hrvatskoj nema. Hrvatska prema Indeksu razvijenosti putovanja i turizma Svjetske banke ima lošiju ocjenu u kategorijama socioekonomskog utjecaja i održivosti turizma od Španjolske, Grčke i Italije.

Negativni učinci turizma su isti kao u gradovima gdje se prosvjeduje poput masovnog turizma; rast cijena nekretnina i najma, prenapregnutost komunalne infrastrukture, prometno zagušenje, onečišćenje itd. 

Specifičnost Hrvatske koja sprječava razvijanje kritične mase za prosvjede protiv masovnog turizma je struktura smještaja. Prema podacima Eurostata u Hrvatskoj se 60 posto od ukupnog broja kreveta nalazi u apartmanima i sličnim objektima. 

U Španjolskoj je udio apartmanskih i sličnih kreveta u ukupnom smještaju 26 posto, Italiji 36 posto, Grčkoj 23 posto, Portugalu 21 posto, a Francuskoj 18 posto. U tim državama u turističkom smještaju dominiraju hoteli, a udio privatnih iznajmljivača je puno manji nego u Hrvatskoj. 

"Veselimo se prihodima od rentijerstva, a troškove ne gledamo"

"U RH imamo vicious circle, tj. spiralu na djelu. Relativno mala primanja u usporedbi s EU, pa je renta zato jako primamljiva, jer je to relativno jednostavan biznis, a u zemlji lijepoj kao Hrvatska i siguran biznis, barem u ljetnim mjesecima. Tako će i ostati sve dok ne pretjeramo i cijenama i brojem turista koji mjestimice stvaraju nesnosne gužve", komentirao je za Index prof.dr.sc Josip Mikulić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

"Ruku u ruku s time je išlo desetljeće povijesno niskih kamata, što je broj apartmana i općenito cijene nekretnina gurnulo gore, i mnogi su izvisili koji nisu uskočili na taj vlak rentanja. Iako sam žestok protivnik apartmanizacije, s individualnog ekonomskog stajališta ne mogu nikome reći da to nije dobra ideja u uvjetima koje u RH imamo", dodaje. 

"Rekao bih da se još uvijek učimo tržišnoj ekonomiji. Umjesto da smo individualnog čovjeka stavili u središte, u središte smo stavili individualnu zaradu koja se zbraja u bolje ekonomske indikatore, ali i koja ide direktno na štetu ostatku društva koji nemaju riješeno stambeno pitanje."

"Totalno je promašeno brojati svako noćenje i korespondirajuće primitke dok s druge strane ne pratimo društvene troškove koji nastaju zbog takvog nekontroliranog rentijerstva. Nijedan biznis ne može dugoročno opstati ako se ne prate troškovi. Ako gledamo Hrvatsku kao 'poduzeće', onda trenutno imamo situaciju da se veselimo prihodima od rentijerstva, a troškove koje generira ni ne gledamo", smatra prof.dr.sc. Josip Mikulić.