Prvi intervju Bojana Ivoševića nakon incidenta: Bilo bi suludo da budem osuđen
SA ZAMJENIKOM splitskog gradonačelnika Bojanom Ivoševićem razgovarali smo usred cirkusa s krizom vlasti u Splitu, a koji sat prije nego što će biti objavljeno da se njemu i gradonačelniku Ivici Puljku u ostavkama pridružuje i drugi dogradonačelnik Antonio Kuzmanić. Pričali smo o političkim planovima, rezultatima, ali i potezima koji su doveli do rušenja aktualne vlasti.
Vlast se raspada niti godinu dana nakon izbora jer je splitsko Općinsko državno odvjetništvo optužilo Ivoševića zbog prijetnje Nikolini Lulić, urednici gradske rubrike splitskog dnevnog lista. Ivošević je nazvao iritiran tekstom koji je problematizirao odluku aktualne gradske vlasti da sadi stabla na Marjanu, ali i napisima o njegovu ocu, glumcu splitskog Hrvatskog narodnog kazališta pa je, uz ostalo, rekao i "napit ću vam se krvi".
Nakon optužnice, stranke koje su podržavale gradsku upravu zatražile su Ivoševićev odlazak, no Puljak je odabrao drugi put: odlučio je i sam dati ostavku te krenuti na izbore. Trenutno u Splitu traje drama kad će ostavke biti podnesene, tko će ih sve podnijeti, tko će upravljati gradom do okončanja izbora...
Ivošević tjednima nije davao izjave, ovo mu je prvi veći intervju nakon dužeg vremena. Za početak, zanimalo nas je u kojoj su fazi s podnošenjem ostavki.
"Kao što vidite, na stolu nema pretjerano papira, trudimo se odraditi sve što je već u pripremi bilo naslovljeno na moje ime, na ime gradonačelnika Ivice Puljka, da sve ispotpišemo kako ne bismo vraćali svu tu papirologiju da mijenjaju potpisnika. Kad to zaključimo, vjerujem krajem ovoga tjedna, potpisujemo ostavku. I to je to. To je jedini razlog zašto je nismo dali odmah."
Postoji li teoretska mogućnost da odustanete od podnošenja ostavki?
Čovika se drži za rič. Kad smo to rekli, to smo i mislili. To nije reverzibilna akcija, za razliku od nekih koji su najavljivali svoje ostavke ako ih mi damo, ali, evo, izgleda da su njihove riječi reverzibilne pa se to zna promijeniti.
Dakle, do kraja tjedna podnosite ostavke?
Naravno. Najvjerojatnije će to biti u petak, ali to je stvar tehničke prirode.
Jeste li nakon dizanja optužnice razgovarali o tome da samo vi podnesete ostavku?
Ne, nismo nikad o tome diskutirali. Ja sam primijetio u medijima mnoge teze raznih političkih aktera. Ja mogu samo reći da mi je gradonačelnik bio podrška u cijeloj ovoj situaciji i to ljudska, prije svega. Nije mi okrenuo leđa ni u jednom trenutku, nije me ostavio na cjedilu...
Jeste li pomislili da date ostavku?
Ja sam pomislio više puta u mandatu što mi ovo treba, općenito. Ali isto tako sam odmalena prosvjedovao i uvijek sam mislio - zašto baš ja ne bih napravio ono što govorim da drugi trebaju raditi. I sad sam u prilici da radim, da kao tim napravimo neke odluke za koje možda drugi nisu imali hrabrosti i ako ćemo tako lako odustajati, doći ćemo opet do toga da ljudi koji se bore za javni interes lako odustaju, a oni koji rade protivno javnom interesu isplivaju.
Pojavila se priča da je Puljak tražio vašu ostavku kad je podignuta optužnica i da ste, navodno, odbili.
Ne, nije ni u jednom trenutku jer se cijeli taj sporni razgovor s novinarkom odvio baš za ovim stolom. Ja sam sjedio gdje vi sjedite, četiri osobe bile su za ovim stolom i čule su cijeli razgovor. Od početka do kraja. Od njih, samo Srđana Marinića znam više godina. Ostale tri osobe - jednu znam onako, dvije sam vidio dva puta u životu. Znači, ljudi koji nemaju razloga lagati u moju korist i kod kojih se gradonačelnik također informirao o razgovoru. I zbog toga nije imao potrebu đonom ići na mene i tražiti ostavku jer zna da stvarno nekad znam u komunikaciji pretjerati, znam biti neprimjeren i zato sam se ispričao, ali nisam prijetio. Nije problem ispričati se kad pogriješiš, ali stvarno mi nije bila namjera bilo kome prijetiti i naglasio sam u tom razgovoru da ne prijetim i u samom razgovoru četiri ili pet puta se ispričao.
Kad ste odlučili ići na ostavke i izbore? Prvih nekoliko dana po objavi informacije o optužnici Puljak je odugovlačio s jasnom izjavom. Je li ovo bilo odmah glavna opcija?
Nismo razmišljali o tome jer i dan-danas ne razumijem kako je došlo do optužnice. Neću je komentirati, to je stvar pravnog procesa bude li potvrđena. Meni ova opcija nije bila u glavi kao mogućnost i tek kad se dogodila, počeli smo pričati o tome. Tada se potrefilo da gradonačelnik nije bio u gradu. I nije odugovlačio: kad se vratio, izašao je pred medije.
Dobro, kad se vratio, sazvao je onu presicu na kojoj nije ništa rekao.
Jer ni ja ni on nismo mogli doći do materijala unatoč tome što smo pokušali. Ja uvid nisam ni dobio, a već su detalji izašli u medijima.
Jeste li tada već odlučili ići na izbore? Kojom se dinamikom razvijala ta ideja?
Mislim da je to bilo kroz nekih 48 sati. Pokušavali smo prvo doznati što se događa, to je jedna vrlo neuobičajena situacija bila. Javnost je već komentirala da je brzina i ekspeditivnost hrvatskog pravosuđa u ovom slučaju nadišla sve granice sporosti hrvatske birokracije. Volio bih i da u svim drugim slučajevima ubuduće tako postupaju i da pravosuđe bude što efikasnije. Da smo imali neki konkretan plan, nismo. Prvo smo htjeli vidjeti što će se dogoditi. Partneri su i prije nego što se gradonačelnik vratio i stigao s njima sastati donijeli svoj sud bez da su vidjeli o čemu je riječ. Tad nam je postalo jasno da više u vijeću ne možemo surađivati jer su svoj stav donijeli bez da su se s materijom uopće upoznali i da su novi izbori jedina opcija. Ne našom krivnjom.
Kako se dogodilo da ste se vi i Puljak tako čvrsto povezali? Prije samo malo više od godine dana, još je na vašem fejsu, objavili ste status u kojem ste ga uvrstili u skupinu gradonačelničkih kandidata iz HDZ-HGS-SDP kvote... Tada ste na izbore išli sa svojom listom, tek ste se u kampanji udružili s Puljkom.
Ne, ne, ne, to sam govorio više u kontekstu tko su ljudi koji su spremni surađivati sa SDP-om....
I on je bio u toj shemi?
Bio je i on i Branka Ramljak, to je bilo u kontekstu da nisu zatvorili vrata prema nekom iz starih politika. Tu smo se razlikovali. Danas, vjerujem, nakon što je i on iskusio što je SDP, uopće se ne razlikujemo po tom pitanju. Ja i Ivica se nismo poznavali otprije, upoznali smo se jer sam ga kontaktirao kad sam shvatio da sam problem - imam određenu populaciju građana spremnih da za mene glasaju, ali s tim rezultatom nisam ozbiljan kandidat za postati gradonačelnik čime radim ozbiljnu štetu najsličnijem sebi. Udruživanje s Ivicom bio je prirodni put i nisam uvjetovao ni poziciju zamjenika gradonačelnika ni poziciju gradskog vijećnika, ali realno, dogovorili smo se za dva sata. Niti je on što tražio od mene niti ja od njega, osim da se pošteno i po zakonu radi.
Kako surađujete?
Ja sam imao veliku skepsu po pitanju naše suradnje iz razloga što Ivicu tada nisam poznavao, a kada nekog ne poznaješ, uvijek imaš upitnike kako će se postaviti u nekoj situaciji. S odmakom mogu reći da se većina mojih predrasuda o njemu pokazala pogrešnima. Mi nekih sukoba nismo imali, zapravo zalažemo se za iste stvari - svakome po zakonu, pravedno, ništa nezakonito raditi, što je nezakonito ukloniti u skladu sa zakonima. I, doslovno, naša najveća rasprava, to se uvijek nasmijem, bila je o Institutu za oceanografiju - hoće li biti 50 vinjeta za vozila po tablici ili rotirajućih 50. To je naša najveća rasprava u mandatu.
Jeste li član njegove stranke?
Ne, nisam član nijedne. U mladosti sam bio član Foruma mladih SDP-a, imao sam izrazito negativno iskustvo sa strankama i, onako, bolje se osjećam u toj nezavisnoj ulozi. Da se razumijemo, imam više nego korektan odnos s njegovom strankom, članovima njegove stranke, sudjelujem na određenim tematskim sastancima, tako da suradnja se ne bi razlikovala ni da se učlanim.
Pričalo se da ste bili i u HSP-u?
Nisam. To je pogrešna informacija koja se stalno vrti. Istina je da je pokojni susjed, mene i drugog susjeda, bez našeg pristanka i znanja, stavio na listu za kotarske izbore. To je bilo 2010. godine, kada je gradska vlast radila propuste u organizaciji izbora i davala bjanko dokumentaciju za pristanak za sudjelovanje na izborima. Ja u Banovinu nikad nisam ušao niti šta potpisao, a našao sam se na listi. U to vrijeme, bio sam član Foruma mladih SDP-a. Mislim da bi bilo potpuno suludo da član FM-a SDP-a ide na neku kvartovsku listu HSP-a. Mislim da je to nemoguće. Tako da se radi o susjedu koji je zloupotrijebio moje podatke i popunio svoju listu da može izaći na izbore.
Puljak se kod Stankovića izjasnio kao liberal. Vidite li se i vi tu?
Ja kao mlad nisam imao uopće poimanje politike osim lijevo i desno. I to je to. I tako sam prirodno došao u Forum mladih SDP-a iako, s nekakvih odmakom, što više promišljam i o ekonomskim politikama na nacionalnoj razini, mislim da sam bliže liberalima nego socijaldemokratima, ali da imam neko čvrsto mišljenje po pitanju ekonomskih politika, moram priznati da nemam. Ne bavim se toliko nacionalnom politikom, više se bavim našom jedinicom lokalne samouprave, Gradom Splitom i onim što se u njemu odvija. Nemam neka čvrsta stajališta koja bi me stavila u okvir liberala, socijaldemokrata, libertarijanca ili ne znam koga već. Tu nisam striktno određen, osim po pitanju ljudskih prava. Tu sam liberalan do kraja.
Kako ćete financirati kampanju, koliki budžet predviđate?
Iskreno, nismo o tome niti pričali niti kad smo išli prvi put zajedno. Preko njegove stranke su išli donatori, što je objavljeno u financijskoj izvješću. I to je to. Ali evo, sad građani, kad smo najavili ostavke, počeli su nazivati naše urede i njegovu stranku i tražiti da doniraju, da se uključe, što mi je bilo toplo od srca kad sam to čuo.
Kako planirate živjeti?
Iduća tri mjeseca?
Da.
Ja živim skromno. Ja sam iz jedne prosječne splitske familije koja nikad nije živjela u luksuzu. Zapravo, stari mi ne vozi, mater mi ne vozi, ja sam vozio jedno staro auto koje na kraju više ni tehnički nije moglo proći pa je završilo u starom željezu, tako da moj život nije skup. Do sljedećih izbora ne planiram se zapošljavati iako određenih poslovnih ponuda imam. Ljudi te znaju, pa čim čuju da ćeš biti slobodan, odmah ti daju angažman. Rekao sam da bi bilo neozbiljno da se idem zapošljavati na novo radno mjesto. I onda dolazimo do ovoga da bih se morao javljati na neki natječaj, razgovarati za posao, uhodati se u posao i paralelno sudjelovati u kampanji, izaći na izbore, potencijalno postati zamjenik gradonačelnika i otići iz firme. Mislim da bi to bilo dosta neodgovorno. Ja ću biti nezaposlen, ali neću koristiti onu mjeru koja mi omogućuje da šest mjeseci primam punu plaću. Ako se ne varam, odrekao sam se nekih 85 tisuća kuna.
Pa od čega onda planirate živjeti?
Primit ću plaću za ovaj mjesec i možda za ovih tjedan dana i s mojim skromnim načinom života mislim da to može pokriti tri mjeseca bez problema, čak i četiri. Znači, 14.300, otprilike, moja plaća i još koja tisuća za ovih tjedan dana i kad ja kao pojedinac ne bih mogao preživjeti sa 16-17-18 tisuća kuna četiri mjeseca, onda ne bih imao dodira s hrvatskom stvarnošću. Brojni naši građani s manjim primanjima prežive tri-četiri mjeseca tako da bilo bi bezobrazno reći da ne mogu preživjeti s tim.
A ako izgubite na izborima?
Naći ću posao. Ja sam u životu imao sreću ili nesreću, kako će tko tumačit, da sam na prvom natječaju na koji sam se javio u informatičkoj firmi odmah dobio posao. U životu sam bio na dva natječaja - u firmi u kojoj sam bio zaposlen, gdje je sav moj staž od četiri godine, do ove funkcije i natječaj u vidu izbora pred građanima. Na oba natječaja sam izabran.
Sve ovo se događa zbog vašeg razgovora s Nikolinom Lulić, urednicom gradske rubrike Slobodne Dalmacije. Je li taj potez bio glup?
Apsolutno, apsolutno i to je neka stara navika, jer su novinari i mene znali zvati u ponoć i pol-jedan i ja njih. Imali smo nekakav odnos, ne bih rekao prijateljski jer nismo prijatelji da pijemo kave zajedno, ali bili smo neke vrste kolega, mogli smo se zivkati. Očito se sada to drugačije tumači i žao mi je što je to ispalo tako jer taj razgovor je većinu vremena bio privatne prirode, ne poslovne. Bila su tri razgovora, preko 15-18 minuta, gdje se ona meni jadala i ja sam se njoj jadao. Mi smo pričali, zadnja dva razgovora su bila potpuno normalna, čak pomalo šaljiva, gdje se ona meni jadala o svojoj kući i kako je njoj raditi tamo s urednicima, jer sam se ja njoj jadao na tretman tih urednika prema meni, gradskoj upravi i mojoj obitelji i neke riječi koje su rečene onako kao da mi sad sjedimo za stolom na kavi u četiri oka i žargonski komentiramo potpuno su izvučene iz konteksta. Ja sam i u samom razgovoru napomenuo da nikad neću, kao neki drugi političari, novinarima prijetiti i vrijeđati ih na osobnoj razini, kako što su neki drugi znali, niti sam rekao da ikome prenese moje riječi. Ja da zaprijetim novinaru, ja bih momentalno dao ostavku.
Jeste se vi i Lulić znali prije toga?
Samo kroz profesionalni kontakt, imali smo dva-tri kontakta.
Je li sporni razgovor odudarao od ranijih?
Ovdje je bio kontakt u smislu da sam ja stvarno bio uzrujan, ja sam se osjećao kao osoba nad kojom se upravo provodi kazneno djelo. Znači, da me netko na legalan način pritišće zato što mu nismo dali novce. Moram birati riječi kada govorim o tome. I u toj uzrujanosti ja razgovaram s njom doslovno - zašto to radite? Nije ljudski.
Zašto niste ranije izašli s informacijom da je medijska kuća u kojoj radi tražila novac od gradske vlasti?
Oni su to tražili već na ljeto. Odbili smo ih, tada su oni nastavili raditi kako su nastavili raditi. I onda su opet nakon Nove godine došli s istom ponudom koja je opet odbijena. Što se promijenilo od prve ponude da su očekivali da ćemo promijeniti mišljenje, to je najbolje da pitate njih.
Zašto niste ranije objavili da su vam tražili novac, da ste ih odbili i da nakon toga...
A zato jer ući u rat s medijskom kućom, nisam siguran da bi se zaustavilo samo na tome. Ja razumijem i novinare koji rade u poprilično teškim uvjetima po pitanju pritisaka političkih i raznih struktura kada pišu o njima i vidljiva je ta jedna kohezija unutar struke. Procijenili smo da bismo, zapravo, uzrokovali previše problema gdje bi se onda samo zakotrljalo još gore.
A na koncu ste opet ušli u rat?
Ne, ja sam do zadnjeg trenutka pokušao štititi gospođu Lulić ne izlazeći s onom njenom, po meni najspornijom izjavom te večeri, jer ona se meni jadala kad mi je to rekla. Ja sam mogao biti zločest, završiti razgovor i pustiti to vani, ali onda sam se ja krenuo jadati njoj. Trudio sam se ne izložiti je, ali u trenutku kad je došlo do iskaza DORH-a, bio sam prisiljen početi o tome govoriti. Jadala mi se da gradska rubrika ne može kvalitetno raditi svoj posao zbog blokade Grada gdje sam ja rekao da to nije istina, da smo mi spremni surađivati na nepristranoj obradi svih tema, bez da to plaćamo. Dapače, nemamo ništa protiv. Obrađivanje tih tema stopiralo je uredništvo Slobodne Dalmacije. Nije ih htjelo obrađivati ako se za to ne plati.
Što ste uopće mislili kad ste rekli "napit ću vam se krvi"?
To je bila metafora koja je dodatno opisivala radnje kojima ću se suprotstaviti neistinama koje se plasiraju. A to je bila prijava Hrvatskom novinarskom društvu. To je bila metafora koja opisuje da ću biti dosadan, naporan, da im neću dopustiti plasiranje laži, već da ću do kraja istjerati tko je govorio neistine i iz kojih razloga. I to je bilo to. Bilo je vrlo jasno naznačeno da ne prijetim, niti bih ikada prijetio novinarki, već sam splitskim žargonom dodatno pojačao da ne mislim tek tako odustati od obrane od neistina.
Dobro, ali ipak je podignuta optužnica?
Istina, ali to morate pitati DORH.
Jeste li nakon toga zvali ikog od novinara ili novinarki?
Ne, samo profesionalno. Kad nazovu ili nešto pitaju, ali općenito sam se povukao iz medija, tako da je jedini kontakt moj s novinarima bio kad bi me zamolili za davanje konteksta kad im nešto nije jasno. Izjave više uopće nisam davao.
Je li vas promijenila politička moć?
Nije. Znam da je percepcija takva. Percepcija je vjerojatno da sam neki bahati političar koji misli da je nedodirljiv. Ne, mislim da je veći problem što sam ja smatrao, a sada vidim da je pogrešno i zbog toga sam promijenio način na koji komuniciram prema javnosti, što sam smatrao da je potrebno pokazati građanima, ali i onima koji stvaraju nered u Gradu Splitu, da se pojavila vlast koja se ne skriva, koja se ne povlači pred agresijom, pred galamdžijama. U toj kombinaciji, vjerojatno sam ispao i arogantan i čovjek koji misli da ima sav sustav za sebe. Mogu shvatiti ako je takva percepcija, na meni je da to promijenim.
Dobro, bilo je i prije agresije. Udarac šakom u zid na izlazu iz vijećnice pa snimka iz Javne ustanove Park-šuma Marjan u kojoj nastupate s pozicije vlasti, dosta autoritarno o pravu ravnatelja ustanova da voze službene automobile...
Da, zato jer mi jesmo osnivač i Upravno vijeće predstavlja izvršnu vlast u ustanovi...
Oko banalnog pitanja tko vozi automobil ustanove...
Nije banalno pitanje, sad ću vam reći zašto. Svatko ima svoje ovlasti. Po Zakonu o ustanovama i Zakonu o zaštiti prirode upravlja se Javnom ustanovom Park-šuma Marjan. Kada predsjednik Upravnog vijeća počne glumiti ravnatelja, počne se petljati u operativne odluke, onda imate kaos unutar ustanove jer je netko izašao iz svojih ovlasti i počeo izigravati odgovornu osobu u ustanovi iako to nije. To nije normalno i zakon to jasno kaže.
Da, ali vi na snimci govorite tko će voziti službeni auto, odnosno da ne postoji gradska ustanova u kojoj ravnatelj može ostati bez automobila.
Žao mi je što u medijima nikad nije izašla ta sporna odluka. Nije bila odluka da se oduzme ravnatelju auto. Odluka je bila da se jedno auto prebaci s ravnatelja na čuvare prirode, a auto čuvara prirode da se da osobi koja je tri puta pravomoćno osuđena za nezakonit rad unutar Javne ustanove Park-šuma Marjan.
Dobro, zastupate li generalno stav da svaki direktor mora imati službeni automobil?
Ako tvrtka ili ustanova ima vozilo, ravnatelj ili direktor je onaj u čijoj je domeni da kao odgovorna osoba odluči kako će imovinom tvrtke ili ustanove raspolagati. Ne nadzorni odbor ili upravno vijeće, to zakon kaže, ne ja.
Mene ta priča o automobilu podsjeća na stari obrazac ponašanja gradskih vlasti. Svakoj vlasti kada dođe najbitnije je dobiti službeni automobil.
Ovdje je bila stvar protuzakonitog miješanja u operativni rad ustanove. To bi bilo kao da novinar određuje uređivačku politiku portala mimo urednika. Ili kao da nadzorni odbor neke medijske kuće počne pisati tekstove. Postoje zakoni, samo se držimo zakona.
U redu, spomenuli smo razgovor s Nikolinom Lulić, tu snimku iz Javne ustanove Park-šuma Marjan, udarac šakom u zid pri izlasku s Gradskog vijeća. Imate li problem s kontrolom agresije?
Nije bio udarac šakom, nego sam pri odmahivanju rukom, na izlasku iz vijećnice, "zakačio" zid. Nije stvar agresije. Ja sam mlad. Ivica i Antonio su to puno brže prihvatili i mogu probaviti, ja tek vježbam probaviti. Znate, morate imati želudac čuti lopova kako vas optužuje za lopovluk, osobu zaposlenu bez natječaja kako vas optužuje za pogodovanje, kriminalca koji aludira da ste kriminalac. Stvarno treba imati želudac, a ja to moram gledati otprilike jednom mjesečno: kako ljudi koji predstavljaju osuđenu kriminalnu stranku ili ljudi zapošljavani preko stranačke linije bez natječaja u gradske firme glume moralne vertikale. Ja to stvarno teško ljudski podnosim, ali sve bolje i bolje se nosim s tim i mislim da takvih situacija više neće biti.
Koristite li službeni automobil?
Koristimo službeni automobil potpuno normalno, možemo na području grada Splita, do Slatina, Žrnovnice, dalje ne možemo. Kad idemo vidjeti neko gradilište, neki komunalni problem, posjetiti neku socijalnu ustanovu, to je dio našeg posla, za doći na posao, vratiti se s posla, u takvim prilikama ih imamo pravo koristiti. Ako idemo van Splita potrebno je imati putni nalog. Ako se ne varam, imao sam ga dva i pol puta: dva sastanka s Hrvatskim željeznicama u Zagrebu, isti dan tamo i nazad. I jednom me Ivica skupio jer smo imali sastanke u Zagrebu i Sloveniji, a ja sam bio za vikend, o svom trošku u Zagrebu, pa me doslovno pokupio putem.
Imate li 24 sata automobil na raspolaganju? Idete li s njim doma?
Možemo ga koristiti, ali ja mislim da je od početka mandata u to auto gorivo natankano pet puta, uključujući službena putovanja za Zagreb i nazad, što najbolje govori koliko ga koristim. Imam uvijek ključ sa sobom, na meni je kad ću ga uzeti. Ako dogovorim neki zbor građana, imam pravo s njim otići tamo. Ako nam je rečeno da će naša firma koja je izvođač riješiti rotore, mediji nas stišću, a ti nemaš informaciju, onda znaš otići u popodnevnim satima, na primjer na Sirobuju.
Rekli smo da su primanja dobra, moglo bi se to i sa svojim automobilom.
Da, do kraja mandata planirao sam uštedjeti nešto novca i kupiti polovni auto.
Puljak i Kuzmanić su koristili isto službeni?
Nismo kupovali nijedno auto, naslijedili smo stanje: ima jedna Škoda 2016. godište za potrebe gradonačelnika i dva Passata, 2011. godište, namijenjena za potrebe zamjenika gradonačelnika. Tu su i neka gradska auta za komunalne redare, službenike koji eventualno trebaju ići na neke sastanke, ali najčešće stoje dolje ispred Banovine.
Jeste li vi zapošljavali bez natječaja?
Ne.
Dobro, angažirali ste ljude bez natječaja.
Mi nećemo raditi što je radila prošla vlast - da su uzimali savjetnike koji su radili operativni dnevni posao četiri godine i izrugivali se sa sustavom, jer su davali radno mjesto ugovorom o djelu. Ugovor o djelu se zna za što se koristi - za projekte. Neki projekt koji poveća obujam posla koji služba ne može sama odraditi i onda angažiraš nekog stručnjaka da je kadrovski ojača tri-šest-devet mjeseci ili godinu dok projekt ne završi. Gospođa Maja Đerek nije tu za cijeli mandat, nego za projekt.
U Javnoj ustanovi Športski objekti angažirali ste čovjeka koji je prije toga otišao uz otpremninu.
Tako je, Javna ustanova Športski objekti angažirala je tog gospodina. I tu vam se pokazuje da niti ravnatelji niti upravna vijeća nisu nama na lancu, niti znamo šta rade u svakoj situaciji. Oni su dobili okvir da trebaju raditi u skladu sa zakonom i racionalizirati poslovanje, oni su dobili okvir da nema nikome pogodovanja i puštamo ljude da rade u interesu grada i građana.
Ravnatelj koji je angažirao čovjeka koji je otišao uz otpremninu nije smijenjen?
Nije smijenjen jer je poprilično dobro argumentirao Upravnom vijeću zašto je angažirao navedenog gospodina kojeg nije taj ravnatelj poslao u mirovinu, već prethodni, Kerumov kadar gospodin Borozan. Očito se nisu voljeli politički, čovjeka je poslao u penziju bez da mu je omogućio da nastavi raditi još godinu dana i završi projekte. Nastao je kadrovski deficit za završiti projekt sanacije bazena na Jadranu, promijenio se ravnatelj koji to s postojećim kadrom nije mogao dovršiti i Upravno vijeće donijelo je odluku da taj gospodin obavi taj posao na tom projektu. Meni se to nije svidjelo zbog političke pozadine gospodina i načina na koji je došao, ali mi dajemo tu vrstu autonomije dok se ne izađe iz zakonskih okvira.
Pričalo se da idete na nekakvu radionicu za poboljšanje komunikacije. Šta je bilo s tim?
Stvar je da sam ja nov u politici. I, evo, najosnovnije šta ti prvo u politici kažu - na Vijeću ne kažeš "ne laži", nego "ne govoriš istinu". Karikiram malo, ali shvaćate što želim reći. I ja sam shvatio da je meni to stvarno potrebno u kontekstu savjetovanja za odnose s javnošću, odnosno javnih nastupa općenito. Na koji način da i dalje radim ovo što smatram da kvalitetno radim i što čak i oporba priznaje da kvalitetno radim jer nitko se nije žalio na moj rad u smislu sadržaja, materije, nego isključivo na celofan, način komunikacije prema javnosti. Pa, eto, da i taj celofan bude malo šareniji, ljepši.
Gdje ste išli na radionicu?
S obzirom da to osobno financiram, ja bih to zadržao za sebe. Nije u redu da poslovne ponude tih agencija izdajem javno, radi se o hrvatskoj agenciji, da ne ispadne da je reklamiram.
Može ta agencija biti sutra u poslovnom odnosu s Gradom.
Neće. Ne bih si to dozvolio. Ako ikad angažiramo takvu tvrtku, vi pitajte je li to ta, a ja vam garantiram da neće biti i da će odgovor biti "nije".
Dobro, s obzirom da ne želite reći...
Gledajte, ja ne mogu reći cijene koje oni nude.
Hoćete li barem reći koja je agencija?
Suzdržao bih se toga.
Zašto?
Ispast će da je reklamiram.
Koliko ste puta išli?
Bio sam nekoliko puta i opet ću ići.
Vodi li je Ivica Relković?
Nije, nema veze s njim... To je potpuno druga tvrtka koja niti vodi Ivici kampanju, niti ga savjetuje...
Šta ste dosad naučili?
Prolazimo određene scenarije, analiziraš vlastite mane, kako ih popraviti, nisam znao da postoji onih legendarnih 8 C novinarstva. Kad sam došao na ovu funkciju, cijeli taj svijet komuniciranja sam gledao na jedan način, sad gledam na drugi.
Koliko ste sati dosad odradili?
Četiri. I vjerujem da će ih biti još, ovisno kako mi dozvole vrijeme i financije.
Je li agencija iz Splita?
Iz Hrvatske.
Radite li to uživo ili online?
Uživo.
Dakle, idete negdje...
Ili ta osoba dođe ovdje. Kako kad.
Idete li onda službenim automobilom?
Ne, to je moja privatna stvar, a iz Splita se nisam maknuo službenim automobilom osim dva puta na sastanak s Hrvatskim željeznicama. Kad sam išao u Supetar, sam sam platio kartu.
Od dolaska u Banovinu imali ste nekoliko poteza koji su bitni na prvu loptu. Međutim, nisu dovedeni do kraja. Sporili ste se na Gripama oko korištenja parkinga s jednom privatnom tvrtkom, pa je to zastalo, parking se i dalje koristi, onda ste krenuli uređivati pazar, pa sad to, izgleda, kasni, onda ste krenuli uređivati istočnu obalu koja je već mjesecima raskopana. Jeste li možda bili žrtve želje da u prvih nekoliko mjeseci odradite bitne stvari pa ste uletjeli u to bez razrađenog plana?
Razumijem da to tako izgleda, ali ne mogu se složiti da je točno. Počnimo od parkirališta: to je problem koji smo naslijedili gdje je baš dan prije izbora potpisan ugovor na pet godina i u bescjenje je dan jedan javni resurs protuzakonito i gdje se nastavio rasipati javni novac. Mi kao Grad smo postupili tamo gdje možemo. To je sud i prvostupanjski i drugostupanjski potvrdio da smo bili u pravu. Znači, ja sam svoj dio posla odradio tip-top zajedno s našim komunalnim redarima i službama. Sada je na javnoj ustanovi da pravnom bitkom riješi navedeni spor i vrati taj parking građanima i da profit od tog parkinga ide u Javnu ustanovu, u taj parking, u infrastrukturu oko dvorane Gripe, a ne u privatne džepove. Što se tiče pazara, sve ide svojim tokom. Istina, od zakupaca smo tražili da izađu 1.12., mjesec dana ranije, nisu htjeli, pa su izašli 1.1., pa su neki odužili do 15-20.1.
To je uzrokovalo kašnjenje početka radova, pa onda nabava željeza, nekakvih rolo-vrata koja su se naknadno ubacivala po zahtjevu tih prodavača s pazara. Jednostavno su produžili malo rok. Za feštu Svetog Duje pazar će biti otvoren. Istočna obala je jedan višeslojni problem. Imala je preko 30 ilegalnih štekata, kioska, štandova, pokretnih naprava koji su tu bili bez ikakvog pravnog temelja i u jednoj nigdjezemskoj po pitanju pravne države, s upisom u katastar iz još davne 1951., nedefiniranom granicom Lučke uprave Split koja se tek nedavno upisala, dan-danas neupisanom državnom cestom... i pravno je bilo gotovo nemoguće tu postupati.
To je razlog zašto se dosad nije postupalo. Ja sam ušao puno dublje nego što bi jedan zamjenik trebao u materiju po pitanju tog problema da bi zajedno s našim stručnim službama i komunalnim redarstvom našli način kako ćemo postupiti. Kad smo postupili, Županija nas je blokirala, rekla da ne možemo tako postupiti, vratila na ponovno postupanje i zatražila da izmijenimo Odluku o komunalnom redu. To smo napravili i nakon toga su se svi oni, dijelom sami, dijelom na temelju naših rješenja o uklanjanju uklonili. I ostao je još jedan: taj jedan je ostao sad mislim već preko šest mjeseci u ladici Županije. I nije se vraćao. Kako se nije vraćao, naš redar je čekao da postupi.
Kad su prošli svi rokovi pristojnosti, krenuli smo gnjaviti Županiju, zivkali smo je da bi, ako se ne varam, prošli tjedan, u četvrtak, konačno stiglo rješenje da možemo. Znači, 30 i nešto njih, kad smo krenuli, srušili su i vratili, a jednom su pustili. Sad vas ja pitam: jesam li cijelo ovo vrijeme bio u pravu kad sam govorio da se na temelju onih naših rješenja moglo postupati i da smo opstruirani ili Županija sad ide protiv sebe i krivo radi? Vjerujem da kroz tjedan dana i posljednja naprava ide i onda se može pristupiti radovima. Dosta smo ih požurili jer smo već iskopali i sad smo došli do jedne dileme. Mislim da smo je danas riješili, ali čekamo još potvrdu stručnih službi.
Da bi se kamen postavio tamo, potrebno je kopati do dubine 35 centimetara. Nigdje nema podataka da tamo na dubini od 35 centimetara išta postoji. Naravno, sreća da smo mi na vrijeme krenuli s kopanjem pa smo saznali za problem: postoje instalacije, nekakve cijevi, kabeli i nitko ne zna čiji su. Zatražili smo posebne uvjete javno-pravnih tijela, e sad bi oni te cijevi micali, postavljali nove, postavljali kabele, što bi radove odužilo da ne znam bi li bili gotovi do druge polovice ljeta. Sezona dolazi i onda smo odlučili da nećemo ići u kamen, ali ni u asfalt, nego najvjerojatnije u neku vrstu pigmentiranog betona, nešto slično što možete vidjeti u centru Pule. Da smo prvo nabavili kamen, pa tek onda raskopali, to ne bi bilo gotovo do devetog mjeseca. Ovako ćemo to, moguće, za tri-četiri tjedna riješiti.
Opstruira li vas Županija?
Kako tko. Ima različitih ljudi. U ovom slučaju mislim da su tražili dlaku u jajetu da ne možemo postupati. A onda opet imamo neke druge primjere kad se radi o pomorskom dobru kad imamo sasvim korektnu suradnju.
S kim imate korektnu suradnju, a s kim ne?
Ne bih to imenovao, samo će stvoriti dodane tenzije. Ovisi od osobe do osobe. Nekad imamo dobru suradnju s pročelnikom ili pročelnicom nekog upravnog odjela, a zapne na nižem službeniku. Tako da teško je reći da imamo problem s nekim resorom. Imamo s pojedincima, ne toliko sa sustavom.
Smatrate li da ste bili lojalni partneri u Gradskom vijeću?
Imali smo više nego korektnu suradnju za prvi put poštivati demokraciju u Hrvatskoj jer demokracija u Hrvatskoj dosad nije postojala.
Ma dobro, bilo je raznih koalicija...
Ne, ne, ne, bilo je koalicija, ali ne i demokracije. Koalicija je nešto što mimo vijeća dogovoriš, na Vijeću samo digneš ruke i ćao đaci. Ovdje imamo operativne sastanke gdje raspravljamo. U većini slučajeva smo se složili, u rijetkima nismo, a i u tim slučajevima kad se nismo složili, raspravljali smo na vijeću, davali su se amandmani, uzimale stanke, raspravljalo na hodnicima, pokušalo se naći zajednički jezik i na kraju se usvojilo ono s čime smo se svi složili. Mislim da bi demokracija tako trebala izgledati. Demokracija se ne bi trebala voditi po konobama, demokracija ne bi trebala biti - ja tebi proračun i meni dva direktorska mjesta.
Oni su vas podržali gotovo u svemu. Je li vam išta palo na vijeću?
Ustroj. Ustroj gradske uprave rađen po modernim principima smanjenja resora, smanjenja broja zaposlenih. SDP je, kako da to kažem, više čisto da pokaže da može, tražio drugo čitanje, ali su svi vijećnici iz programske suradnje stali iza toga da više nećemo udovoljavati njihovim ucjenama i prohtjevima i rekli da ćemo staviti na glasanje.
Što ako budete ovisili nakon izbora o SDP-u?
Ja to ne mogu prejudicirati, ali mislim da gradonačelnik mora reći što bi on u tom slučaju.
Što biste vi?
Ja osobno nemam ugodna iskustva sa SDP-om, znam ih iznutra.
Na kraju ste, zapravo, mimo svih partnera u Gradskom vijeću odlučili ići na izbore. Koliko sam shvatio, i njih je to zateklo.
Ne. Oni su tražili moju ostavku. To je bila situacija u kojoj bi, što god napraviš, netko protumačio da nije dobro. Mislim da je najmoralnije bilo izaći pred građane i reći - ovo smo mi, vidjeli ste nas devet-deset mjeseci, procijenite naš rad. Slažete li se ili ne? Mi ne želimo sjediti ovdje ako nas građani više ne žele ovdje.
Je li bilo poštenije da ste to rekli partnerima, da ste ih pozvali na sastanak?
Mi svi neformalno komuniciramo i van službenih sastanaka.
Ja sam imao dojam da za ostavke nisu znali.
Za ostavke nisu, ali u konačnici, oni su je tražili, oni su je dobili. Nismo napravili ništa što oni nisu tražili. Oni moraju razumjeti da smo mi tim. Što god oni mislili o meni ili Ivici, mi smo u ovu priču ušli zajedno i ja mu stvarno još jednom mogu zahvaliti što je uz mene i taj njegov čin mi je zapravo najveća pohvala u ovo kratko vrijeme da se moj radi valorizira i cijeni.
Šta ako budete osuđeni?
Onda je to stvar zakona, svaka osoba koja je osuđena na šest mjeseci i više uvjetno povlači se s funkcije, Ali, kažem, s obzirom da sam živi svjedok tog razgovora, s obzirom da su tu bila još četiri živa svjedoka tog razgovora, s obzirom da je gospodin Ante Tomić, novinar Hanza Medije, u subotu u kolumni napisao da idemo na nove izbore samo zato što se prijetnjom nazvalo nešto što prijetnje nije vidjelo, mislim da bi bilo suludo da budem osuđen.
Kad krećete u kampanju?
Naša kampanja je bila prethodnih devet-deset mjeseci što smo ovdje radili. Suludo bi bilo sad ići u nekakvu kampanju i obećavati brda i doline. Svi znaju tko što zastupa, tko se s kim slaže, tko se s kim ne slaže, ajmo dati građanima mogućnost potvrde svog izbora.
Hoćete li ići u predizbornu koaliciju s nekim?
Zbilja neću donositi tu odluku. Tu sam s Ivicom kao tim za izvršnu vlast, to morate pitati njega. Osobno nemam problem ni sa kim od programskih partnera unatoč tome što su tražili moju ostavku bez da su vidjeli materiju.
Dobro, vidjeli materiju, Puljak je rekao da ćete odlučiti kad vidite optužnicu. Šta imate gledati optužnicu? Ona je činjenica, šta sad? Šta kad je vidite?
Zato jer je u javnosti percepcija da je optužnica podignuta jer sam prijetio da ću se napiti krvi. Sve novinarke koje su svjedoci su rekle da to nisu shvatile kao prijetnju za život i zdravlje.
Za koje kazneno djelo ste optuženi?
To ćemo ostaviti za sudski postupak.
Onda manipulirate...
Mogu samo reći da se one nisu zabrinule za život i zdravlje, nego su se zabrinule za mogućnost obavljanja posla, a takva konstrukcija mi uopće nije jasna. Što to znači?
Koje kazneno djelo?
139. stavak 1. i stavak 3. To je prijetnja, ali ne na temelju tih riječi, tako da mi apsolutno nije jasan slučaj. Meni ni dan-danas ništa nije jasno oko podizanja ove optužnice.
Jeste li zapošljavali u gradskoj upravi?
Jesmo. Ivica je rekao jednu nepreciznost u Nedjeljom u 2, a ne zna da je rekao. Rekao je da smo zaposlili samo dvoje ljudi za dozvole. Nismo znali ni tko su ti ljudi niti da su počeli raditi jer se u proces zapošljavanja ljudi izvršna vlast ne miješa, već to provode stručne službe. Ono što Ivica nije znao, a ja sam saznao doslovno dan prije i nisam mu stigao reći - zaposlili smo još troje ljudi za legalizaciju. Ni ja ni Ivica ih još nismo upoznali. U navedenom odjelu od početka mandata nam je troje ljudi suspendirano zbog USKOK-ove istrage, a pročelnica je nakon porodiljnog sama dala otkaz.
Bi li vam bilo žao izgubiti izbore?
Kako da vam to kažem: ja ne želim biti ovdje ako građani ne žele da smo tu. Ne želim. Mi smo imali sigurnost. Takva je procedura za srušiti gradonačelnika, mi smo mogli ovdje sjediti lagodnih godinu i pol dana. I više. Nikad se ne treba žaliti na rezultat demokracije.
Znači, bilo bi vam svejedno?
Drago mi je da sam na ovoj poziciji gdje mogu napraviti promjenu. Sretan sam s tim i stvarno se trudim svakog dana nešto promijeniti. Vjerujem u naše građane, vjerujem da smo radili dobro.
Znate li za gradske firme u kojima su hadezeovci uhljebljivani?
Mislim da je u svim gradskim firmama bilo takvih situacija. Brojne gradske firme nisu provodile natječaje, a ti ljudi nisu pali s Marsa.
Ali neke direktore niste smjenjivali, neke jeste.
Zato jer to nismo uzimali za krimen direktoru jer je iznad njega nadzorni odbor i skupština. Gledali smo njihov rad kad im se daju slobodne ruke.
Neki su imali priliku, a neki ne.
Ovisi što su radili, kakve su ugovore sklapali, a ovisi i o kapacitetu takvih osoba. Nije svatko kapacitet za direktora.
I onda istjerate čistačicu u Javnoj ustanovi Športski objekti, a angažirate neke ljude na ugovor o djelu.
U toj ustanovi angažiran je čovjek do završetka projekta. I stvar ravnatelja je kako će upravljati tvrtkom. Svaki put kad dođemo do teme o čistačici kažem novinarima da sjednu u auto i odu na Pricviće. Nitko više nije doveden tamo kao čistačica jer tamo za taj mali centar imate tri domara koji uređuju okoliš i održavaju centar. Stvarno mislite da je za taj mali centar bila potrebna četvrta osoba? Tu se radilo o fiktivnim radnim mjestima.
Maloprije ste rekli da ima gradskih firmi u kojima su hadezeovci uhljebljivani, a to niste uzimali kao krimen direktorima. Ravnatelje koji su uhljebljivali ostavili ste na njihovim mjestima, a onda ste potjerali čistačicu koja je primala neku sitnu lovu.
Oni su iskoristili taj slučaj za medijsku prezentaciju. Desecima ljudi ugovor nije produžen kad je istekao. I zašto bi bio produžen ako je nepotrebno radno mjesto. Za onog koji je na neodređeno zaposlen, vjerujem da znate da se ne može tek tako. Svi direktori su dobili nalog da racionaliziraju poslovanje svojih tvrtki.
Mislite li da je pravično ostaviti direktore koji su zapošljavali mimo svih kriterija, a otjerati neku čistačicu?
Moje mišljenje je da unazad 15-20 godina nikoga nisu zapošljavali ravnatelji, direktori...
Nebitno, sjedili su tu.
Po Zakonu o trgovačkim društvima, iznad direktora je skupština, a to je gradonačelnik, njihova je zadnja. Mi smo im skinuli te okove, oni sada mogu birati najbolje.
Na koncu, je li istina da postoji nekakva anketa po kojoj vi pobjeđujete na izborima?
Mi je nismo provodili. Ne želim lagati, do mene nije došao neki konkretni rezultat. Kad smo išli na ostavke, nisam imao nikakav ulazni parametar. Ja se u životu najčešće vodim srcem, a ne brojkama.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati