Jedan od najsmrtonosnijih ratova u ovom stoljeću odvija se nadomak SAD-a, u Meksiku
MEĐU nekoliko desetaka vojnih sukoba koji se trenutno odvijaju u svijetu je i narkorat u Meksiku, u kojem se narkokarteli sukobljavaju sa službenom vladom Meksika. Taj oružani sukob se klasificira kao asimetrični rat zbog intenziteta, s procijenjenih nekoliko desetaka tisuća smrti u sukobima koji traju već 17 godina.
Iako se smatra ratom između kartela i države, stvarnost je puno kompliciranija. Meksiko je jako korumpirana država, pa su granice između kriminalaca i službenih vlasti dosta fluidne i maglovite. Često su političari, suci, javni tužitelji, policajci i drugi državni službenici u službi kartela.
Na neki način se može čak govoriti i o građanskom ratu jer velike dijelove Meksika kontroliraju narkokarteli, koji se i sami često sukobljavaju. Granica između službene državne vlasti i kartela je toliko tanka da stanovništvo ne zna kome vjerovati. Dapače, često se na kartele gleda kao na "dobre momke".
Država poslala tisuće vojnika u borbu protiv kartela, rat još traje
Službenim početkom rata se smatra 11. prosinca 2006., kada je tadašnji predsjednik Felipe Calderón naredio državnoj vojsci i policiji da vrate kontrolu nad saveznom državom Michoacánom. Plan je bio da se unište djelatnosti kartela te prekinu trgovina drogom i organizirani kriminal.
Inicijalno je poslano preko 4 tisuće vojnika i policajaca, koji su imali zadaću provoditi racije, uhititi što više članova narkokartela te uspostaviti kontrolu nad gradovima, selima, autocestama i sporednim cestama.
Brzo su izbili oružani sukobi, kao u gradu Apatzingánu, gdje se odigrala jedna od prvih bitki između kartela i vojske, u kojoj je poginulo nekoliko osoba na obje strane. Koliko je uspjeha cijela operacija imala, govori podatak da se u istom gradu 2014. odigrala nova bitka između kartela Vitezi Templari i neformalne skupine osvetnika, običnih stanovnika koji su se vojno organizirali protiv kartela nakon što državna vojska i policija nisu uspjele uspostaviti kontrolu.
"Ne ubijamo nevine, naša predanost jest i nastavit će biti njihova dobrobit"
Početak vojnog djelovanja Meksika u vlastitoj saveznoj državi Michoacánu je imao određene uspjehe. Tadašnji glavni kartel u pokrajini La Familia Michoacana je krajem 2010. ponudio povlačenje, pa čak i raspuštanje ako država obeća da će se brinuti za sigurnost stanovništva.
Prijedlog je ispisan na lecima koji su se ostavljali ispod vrata domova, kompanija, u telefonskim govornicama, a objavljivani su u novinama, na internetu i poslani brojnim novinskim agencijama. Sadržaj otkriva kompleksnu pozadinu problema s kojim se Meksiko suočava do današnjih dana.
"La Familia Michoacana je nastala 2005. godine zbog neuspjeha vlasti da omogući sigurnost našim građanima", počinje otvoreno pismo državnim vlastima.
"Nažalost, federalna vlast je nastavila razotkrivati svoje nesposobnosti i započela je vrstu lova na vještice protiv nedužnih građana Michoacana... Želimo podsjetiti društvo da ne ubijamo nevine i da naša predanost jest i nastavit će biti njihova dobrobit."
Karteli su stvorili države unutar države
Riječi u pozivu kartela La Familia Michoacana otkrivaju kompleksnost problema s kojim se suočava Meksiko. Stanovništvo ne vjeruje državnim vlastima i osjeća se napušteno, prilike za legalno zaposlenje i zaradu su ograničene zbog loše ekonomske situacije i korumpiranih institucija, a karteli se prikazuju kao zaštitnici građana, financijski dobrotvori i jedini način za osiguranje egzistencije.
Karteli nisu ujedinjeni u svojoj borbi protiv države, nego djeluju kao svojevrsna vlast u regijama koje kontroliraju. U Meksiku egzistiraju de facto paradržave kartela, koje međusobno ratuju, uspostavljaju diplomatske odnose jedne s drugima i po potrebi surađuju.
Dok je kartel La Familia Michoacana bio na vrhuncu, bio je u savezništvu s kartelima Sinaloa i Zaljevskim kartelom. Drugo savezništvo su činili karteli Juárez, Tijuana i Los Zetas. Svaki kartel je kontrolirao određeni dio teritorija Meksika, u kojem su imali svoje političke kandidate, podmićivali policajce i ostale državne službenike.
Propaganda kartela
Situacija se do danas nije promijenila. Neki karteli su oslabjeli, neki nestali (kartel Vitezovi Templari je nastao od bivših članova La Familije Michoacana), mijenjali su se teritorij i metode krijumčarenja droge, ali situacija je ista danas kao na početku rata 2006.
U svakom ratu je jako važna propaganda, a toga su svjesni i karteli. Oni se zapravo često oglašavaju u javnosti i jako su uključeni u društvene programe. Dijele hranu, grade vrtiće, doniraju bolesnima i čak ulažu u infrastrukturu.
Postoje cijeli žanrovi glazbe koji su se razvili da bi se slavilo kartele, posebno šefove kartela. Pjevači tradicionalne glazbe pjevaju balade o narkobosovima u tzv. narcocorrido, a oni nešto modernijeg izričaja su stvorili tzv. trapteño, mješavinu rap glazbe s tradicionalnom glazbom norteño koja slavi osobe ili događaje iz narkosvijeta.
Propaganda kartela prati i moderne trendove, pa su postali jako aktivni na društvenim mrežama poput TikToka. Profili/računi koji se hvale luksuznim životom narkodilera i članova kartela su preplavili TikTok u Meksiku, s nezaobilaznim videima skupih automobila, hrpa novčanica dolara, pozlaćenim pištoljima itd.
Naravno, za potpuni uspjeh propagande nije dovoljno samo širiti pozitivne priče nego treba spriječiti i širenje negativnih. Zbog toga karteli svim sredstvima nastoje ušutkati novinare. Prijetnje, otmice i ubojstva novinara su česti, a od početka rata svake godine karteli ih ubiju nekoliko.
SAD i karteli
SAD je indirektno uključen u ovaj rat, pa čak i djelomično odgovoran. Bez obzira na propagandu o pomaganju stanovništvu i osiguravanju zaštite, glavni motiv kartela je profit od kriminalnih aktivnosti. Trgovina drogom je osnova, ali iznude, trgovina ljudima, otmice, reketarenja i klasična korupcija spadaju u njihov djelokrug.
Krajnji kupci većine stvari i usluga koje "proizvode" karteli su u SAD-u i za to plaćaju puno više nego što se može legalno zaraditi u Meksiku. Svaka potražnja stvara ponudu, a velika potražnja za drogom u SAD-u stvara kartele u Meksiku koji djeluju kao posrednik između proizvođača droge u Južnoj Americi i kupaca u Sjevernoj.
SAD još od 1971. vodi vlastiti rat protiv droge, s ništa većim uspjehom od Meksika koji ratuje protiv kartela. Doduše, država je u SAD-u daleko moćnija pa ne gubi kontrolu nad cijelim regijama kao Meksiko, a bande ne mogu funkcionirati kao de facto države u državi poput kartela, pa se ne radi o istoj situaciji.
Nepovjerenje u državne institucije, nesposobnost države da osigura temeljnu socijalnu, sigurnosnu i komunalnu infrastrukturu, razgranata korupcija koja seže do samog vrha vlasti i rašireno siromaštvo su plodno tlo za kartele.
Ako se 2006. računa kao službeni početak, iako karteli kontroliraju Meksiko još od 70-ih godina prošlog stoljeća, ovaj rat je odnio do sada preko 40 tisuća života prema minimalnim procjenama, pa sve do 400 tisuća ako se broje sva ubojstva povezana s drogom. To ga čini jednim od najsmrtonosnijih u ovom stoljeću.