U ČETVRTAK je, uz glamuroznu ceremoniju otvaranja i nastup pop zvijezde Robbieja Williamsa, počelo Svjetsko prvenstvo u nogometu u Rusiji. Uz Williamsa, glavna zvijezda otvaranja Svjetrskog prvenstva bio je i ruski predsjednik Vladimir Putin, koji itekako koristi spektakl kako bi Rusiju prikazao kao normalnu, demokratsku zemlju.

No, činjenica je da se u Rusiji pod dugogodišnjom Putinovom vlašću sustavno krše ljudska prava, demokracija se zatire, nekažnjeno se ubijaju novinari, a kritičari se trpaju u zatvore.

>> Počinje nikad zanimljiviji SP, ali na potpuno pogrešnom mjestu

Što se u Rusiji još dogodilo na dan otvorenja SP-a?

Na dan otvorenja SP-a je možda i najznačajniji britanski LGBT aktivist, Peter Thatchell, pušten iz pritvora gdje je završio zbog podizanja transparenta protiv brutalne ruske represije nad čečenskom LGBT zajednicom. Najznačajniji ruski oporbenjak Aleksej Navaljni pušten je iz zatvora gdje je, po tko zna koji put u zadnjih godinu dana, završio zbog "ilegalnog" prosvjeda protiv Vladimira Putina. Ukrajinski filmaš, aktivist i kritičar ruske aneksije Krima, Oleg Sencov, nije pušten iz zatvora gdje služi dvadesetogodišnju kaznu zbog navodnih terorističkih napada na Krimu. Ovaj sudski proces međunarodna je zajednica opisala kao politički motiviran, a Sencov je jučer napunio 30 dana štrajka glađu zbog, kako tvrdi, nepravedne osude.

Situacija s ljudskim pravima nikad gora od raspada SSSR-a

Sve to je samo fragment sveprisutne represije i kršenja ljudskih prava u Rusiji, zemlji koja je formalno parlamentarna demokracija, ali po gotovo svim karakteristikama de facto diktatura. A upravo Svjetsko prvenstvo služi Putinu, koji već 18 godina vlada Rusijom, i njegovoj kliki bivših KGB-ovaca i oligarha, kao spektakularni paravan za njihov sustavni napad na demokraciju i ljudska prava unutar i izvan Rusije.

"Nema sumnje da vlada žudi za internacionalnim prestižem i želi prikazati Rusiju u najboljem mogućem svjetlu. Ali problem je što je situacija s ljudskim pravima najgora što je bila od pada Sovjetskog Saveza", kaže Julija Gorbunova, istraživačica za moskovski odjel međunarodne nevladine organizacije Human Rights Watch.

Je li stvarno tako? Nije li to, kako nas brojni lijevi i desni, alternativni, ali sve češće i mainstream analitičari i političari diljem Zapada uvjeravaju, antiruska propaganda, karikiranje i demoniziranje zemlje koju je Putin izveo iz neoliberalnog kaosa devedesetih, zaustavio i od nje ponovo napravio svjetsku silu i pandan imperijalističkom Zapadu? Nije li to, kako ruski dužnosnici i obožavatelji Kremlja često vole reći, jednostavno rusofobija koju propagiraju mainstream mediji i političari? Pogledajmo konkretne primjere i podatke o stanju ruske demokracije - možda će stvari biti nešto jasnije.

Uhićen jer je sam stao na trg s transparentom protiv Putina

Spomenuti Thatchell, iako je pušten iz pritvora, mora se pojaviti na sudu u Moskvi 26. lipnja zbog kršenja saveznog zakona i predsjedničkog dekreta kojima se zabranjuju svi prosvjedi pored Kremlja i za vrijeme Svjetskog prvenstva. Pritom je nebitno što je Tatchell bio jedini prosvjednik u ovom slučaju - sam je stao na Trg maršala Žukova s transparentom sa sljedećom porukom: "Putin ne radi ništa po pitanju torture gej ljudi u Čečeniji". Unatoč tome, pritvoren je. 

U ruskoj pokrajini Čečeniji gejeve se zatvara u logore, muči i ubija

Zakon se mora poštovati? Prema još jednom takvom zakonu, onom o "propagandi netradicionalnih seksualnih veza" - drugim riječima, homoseksualnih veza - među djecom, donesenom 2013., praktički je stavljena izvan zakona svaka javna demonstracija ili javni istup u korist LGBT prava, kao i distribucija materijala povezanih s LGBT kulturom, budući da i djeca teoretski mogu biti izložena takvoj "propagandi". 

Brutalno homofobno nasilje redovita je pojava u Rusiji - radikalni nacionalisti i neonacisti namamljuju homoseksualce na spoj preko društvenih mreža, potom ih otimaju, maltretiraju i muče, a sve to snimaju i objavljuju na internetu.

No situacija je daleko gora u spomenutoj Čečeniji, gdje je autonomni islamistički režim bivšeg pobunjenika, a današnjeg Putinovog vazala Ramzana Kadirova, doslovno otvorio koncentracijske logore za homoseksualce. Čečenske gejeve tamo se brutalno muči, pa i ubija, osim ako pristanu napustiti zemlju. Čečenska policija ih pronalazi i hvata na isti način na koji to rade ruski fašisti - namamljujući ih na lažne spojeve.

>> Čečenija otvorila koncentracijski logor za homoseksualce, muče ih elektrošokovima i tuku do smrti

Kako Kadirov komentira ove progone gejeva? Jednostavno - toga nema u Čečeniji, jer tamo uopće "nema gejeva". "Ako su se slučajno provukli kroz našu mrežu, odvedite ih u Kanadu. Da pročistimo našu krv, ako ih ima ovdje, vodite ih", dodao je u intervjuu za HBO, kontrirajući sam sebi. "To su sotone", zaključio je. No prema svjedočanstvima žrtava i istragama medija i udruga za ljudska prava, najmanje 100 ljudi bilo je na ovaj način zatvoreno, a najmanje troje ubijeno prošle godine. Čečenska policija i sam Kadirov navodno su poticali obitelji gejeva da ih, nakon puštanja na slobodu, sami ubiju kako bi obranili svoju čast. Francuske udruge za LGBT prava podigle su pred Međunarodnim kaznenim sudom prijavu protiv Čečenije za genocid nad homoseksualcima. 

Za razliku od OI u Sočiju prije 4 godine, Putina je puno manje briga za kritike

Peter Tatchell je vjerojatno imao sreće što je prosvjedovao upravo pred početak Svjetskog prvenstva, pa je pušten kako njegovo zatvaranje ne bi izazvalo negativan publicitet baš kad se Rusija želi predstaviti kao dobar domaćin milijunima igrača i navijača iz cijelog svijeta. Iz istog razloga vjerojatno je pušten i Aleksej Navaljni, koji je svoj posljednji 30-dnevni "poslovni put", kako ga je sam nazvao, dobio zbog prosvjeda prošlog mjeseca protiv Putinove sporne pobjede pod sloganom: "Nije naš car." Još 1700 prosvjednika u više od 20 gradova diljem Rusije uhićeno je, što je postao uobičajeni način obračuna policije s antirežimskim prosvjedima.

U neku ruku, ovo je repriza Zimskih olimpijskih igara u Sočiju iz 2014. - s bitnom razlikom da je danas Putina jednostavno puno manje briga za kritike i optužbe iz svijeta. "Putin je vidio da nema potrebe da brine oko ovih stvari. Politički zatvorenici, srušeni putnički avioni iznad Ukrajine, bombe u Siriji... Nema veze. Svi dolaze u Rusiju svejedno", kaže Leonid Volkov, demokratski aktivist i savjetnik Navaljnija. I u pravu je - svim prosvjedima i prozivkama unatoč, svijet se očito pravi da je sportsko natjecanje poput ovog potpuno odvojeno od politike i da je Rusija normalna zemlja, samo još jedan domaćin Svjetskog prvenstva u nizu. No prizor Kadirova koji paradira na stadionu u Grozniju s egipatskom nogometnom zvijezdom Mohamedom Salahom samo je jedan od primjera zašto sport itekako ima veze s politikom.  

>> Zašto Rusija uopće ima izbore?

Putin pobijedio na izborima bez pravog izbora

Navaljiniju je, poznato je, zabranjena kandidatura na ovogodišnjim predsjedničkim izborima, na kojima je Putin bez ikakvih problema dobio četvrti šestogodišnji mandat - nakon što je slobodnim tumačenjem ustava zaobišao ograničenje na dva mandata. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju opisala je ruske izbore kao učinkovito provedene i s visokom izlaznošću, ali bez pravog izbora. "Izbor bez pravog nadmetanja, kakav smo vidjeli ovdje, nije pravi izbor... Kad pravni okvir ograničava mnoge fundamentalne slobode i ishod je izvjestan, izbori gube svoju svrhu - omogućavanje ljudima da izaberu svoje vođe", ocijenio je specijalni koordinator promatračke misije OSCE-a Michael Georg Link.

Izbori u Rusiji postali su u 18 godina Putinove vladavine možda i najrazrađenija predstava tog tipa na svijetu: s prividnom, a zapravo lojalnom oporbom, prividnom popularnošću predsjednika koju je demokratski aktivist, autor i šahovski velemajstor Gari Kasparov usporedio s popularnošću "jedinog jela u jedinom restoranu u gradu", sustavnom kampanjom medijske dezinformacije čiji cilj je dezorijentirati i indoktrinirati ruske građane, ali sve više i građane drugih država, i sve većim nizom disidenata zatvorenih, ubijenih ili protjeranih u sumnjivim okolnostima i tragikomičnim službenim objašnjenjima.

Navaljni se također nije mogao kandidirati jer zakon tako kaže - budući da je pravomoćno osuđen za pronevjeru 2013., iako su i taj sudski proces stručnjaci opisali kao politički motiviranu odmazdu za njegov oporbeni angažman (iste godine je na izborima za gradonačelnika Moskve osvojio drugo mjesto), predvođenje velikih antikorupcijskih prosvjeda 2011. i kritiku Putinove stranke kao "stranke bandita i lopova". Europski sud za ljudska prava osporio je presudu kao "arbitrarnu" i kršenje njegovog prava na pošteno suđenje.

>> HEROJ ILI ZLOČINAC Tko je zapravo Vladimir Putin?

Navaljni je dobio uvjetnu kaznu, ali represija nad njim je nastavljena - samo prošle godine tri puta je uhićen i zatvoren, također na po 30 dana zbog "ilegalnih" prosvjeda, u zemlji u kojoj se pravo na prosvjed svake godine sve više i više ograničava. Kao i sloboda medija, sloboda političkog organiziranja, sloboda aktivnosti civilnog društva, sloboda etničkih, seksualnih i vjerskih manjina od diskriminacije...

Rusija - zemlja u kojoj možete biti ubijeni u zatvoru i osuđeni nakon smrti

Rusija je zemlja u kojoj možete, kao što je bio slučaj s muzičko-aktivističkim kolektivom Pussy Riot, završiti na dvije godine u kaznenom radnom logoru (zaostatku iz vremena gulaga) zbog "huliganizma", odnosno izvođenja politički angažirane pjesme u moskovskoj katedrali. Ovo je također zemlja u kojoj možete doslovno biti osuđeni iako ste već mrtvi, kao što se dogodilo s računovođom koji je razotkrio jedan od brojih korupcijskih skandala ruskih vlasti, Sergejem Magnickim. Magnicki je zbog svojih prozivki režima (službeno zbog utaje poreza) završio u zatvoru gdje je i umro - najvjerojatnije od posljedica mučenja i premlaćivanja koje je utvrdio i Ruski helsinški odbor - u studenom 2009.

No to nije spriječilo rusko pravosuđe da pokrene sudski proces protiv njega i njegovog poslovnog partnera, Amerikanca BIlla Browdera, kojem se sudilo u odsutnosti. Potpuno nadrealni proces kakav ni Franz Kafka vjerojatno ne bi mogao zamisliti vodio se pred praznim kavezom u kojem bi se Magnicki nalazio da je živ. Magnicki je mrtav osuđen u lipnju 2013. U odgovoru na ovaj posebno bezočan slučaj obračuna Kremlja s disidentima, američki Kongres donio je "Magnickijev zakon" na temelju kojeg SAD sankcionira ruske dužnosnike umiješane u smrt Magnickog, ali i druga teška kršenja ljudskih prava u Rusiji i drugdje.

Policijska i pravosudna represija u Rusiji ide ruku pod ruku s uličnim maltretiranje i nasiljem od strane nacionalista i režimskih lojalista. Navaljni je tako prošle godine napadnut i zaliven nepoznatom zelenom tekućinom zbog koje je zamalo oslijepio na jedno oko. 

Svjetsko prvenstvo kao "sportwashing" ruske diktature

Ali opet je bolje prošao nego spomenuti Sencov, koji bi vrlo lako mogao umrijeti od štrajka glađu za vrijeme Svjetskog prvenstva, ako Putin ne popusti i ne naredi njegovo puštanje i puštanje desetaka drugih Ukrajinaca koji su završili u ruskim zatvorima uslijed rata u Ukrajini i aneksije Krima.

Ili nego drugi istaknuti oporbenjak Boris Nemcov, koji je 2015. likvidiran u mafijaškom stilu preko puta Kremlja. Ili novinar Vladimir Kara-Murza, kojem su dvaput u nekoliko godina otkazivali vitalni organi nakon što je, kako sumnja, otrovan nepoznatom supstancom. Srećom za njega, a nesrećom za eventualnog počinitelja i nalogodavca, preživio je, kao i ruski dvostruki špijun i azilant u Velikoj Britaniji Sergej Skripal, čije je trovanje nervnim agensom novičokom usred engleskog gradića Salisburyja dovelo do neviđenog diplomatskog sukoba između ovih dviju zemalja.

34 ubijena novinara od Putinova dolaska na vlast

Oni su opet bolje prošli nego Ana Politkovskaja i još najmanje 33 novinara koji su ubijeni u Rusiji od Putinovog dolaska na vlast, prema podacima američkog Odbora za zaštitu novinara i ruske Zaklade za zaštitu Glasnosti. U samo 3 od ta 34 ubojstva uhvaćeni su i osuđeni počinitelji - ne i eventualni nalogodavci. Posljednji u nizu novinara koji je stradao na način koji upućuje na organizirano ubojstvo je Maksim Borodin, koji je u travnju "pao" kroz prozor svog stana na petom katu stambene zgrade u Jekaterinburgu. Borodin je neposredno prije smrti pisao o ruskim vojnim akcijama i pogibiji ruskih plaćenika u Siriji.

Amnesty International opisao je sportski spektakl koji je jučer počeo u Rusiji kao "sportswashing" (izvedenica riječi "whitewashing", odnosno izbjeljivanje, uklanjanje mrlja). S obzirom na sve navedeno, taj je opis više nego prikladan. A u tom sportskom izbjeljivanju Putinovog režima sudjeluju svi koji ga tretiraju kao normalnog državnika, a Rusiju kao normalnu zemlju.

Bilo da otvoreno poriču navedeno i prenose ruske teorije zavjera; bilo da relativiziraju rusku diktaturu usporedbom sa SAD-om - SAD je po godišnjem istraživanju Sloboda u svijetu renomiranog Freedom Housea imao 86 od 100 mogućih bodova, a Rusija 20 od 100 bodova; bilo da tvrde da se ovdje radi samo o nogometu, a ne o legitimaciji i normalizaciji zemlje u kojoj se o slobodi, demokraciji i vladavini prava može govoriti samo u kontekstu crnog humora.