DOK PADA mrak u Remetincu, i dok Vili Beroš, naš Mali ministarski patuljak, gleda u prazno, kroz prozor ćelije gdje se u jednoj prostoriji i spava i jede i vrši nuždu, pitanje više nije kako je došao ovdje. To saznadosmo, cijela nacija, iz objavljenih WhatsApp poruka.

Pitanje je: koliko ih još poput njega čeka svoj red da gleda kroz isti taj prozor, na istom tom Remetinečkom zidu pred kojim su svi društveni slojevi tako neobično i demokratski jednaki?

Plenkoviću? Znaš li ti odgovor? Koliko ćeš nam još ovakvih likova postaviti za ministre? Nije ti ovo, dragi moj premijeru, prvi ministar kojega ti hapse na funkciji, čim prođe sedam ujutro, uredno posložena satnica po kolektivnom ugovoru. Hapšenje nakon sedam, da građani ne moraju plaćati noćnu tarifu za rad policije i DORH-a.

Sjećate se humanitarnih akcija za bolnice?

Sjećate se onih akcija, humanitarnih, gdje ste zvali na telefone s posebnom tarifom da se pomogne nekoj bolnici? Sjećate se beskrajnih i beskonačnih priča o tome kako nema za bolnice, kako nema za uređaje, kako nema za liječnike i kako nema za vozače hitne. Nema se za vozače hitne s kojima je, evo nema tri dana, upravo ministar Beroš, onako s visoka, bahato pregovarao?

U cijeloj povijesti hrvatske korupcije Vili Beroš će imati posebno mjesto. Čovjek završi osnovnu, pa srednju, pa težak fakultet. Tek onda profesionalno počinje. Noći na hitnoj, jedan odjel ujutro, drugi uvečer, treći mogu samo vikendom… Onda put specijalizacije – danju radiš, noću učiš, spremaš teške ispite. Dolazi za hrvatske uvjete pristojna plaća, dolazi i društveni status, ugledan građanin. Uz profesionalnu guraš i akademsku karijeru, tu je doktorat, tu je docentura, poslije i profesura… Treba sve to napisati, odraditi, objaviti…

Najpopularniji ministar u dogovorima s polusvijetom

Politika ti ide od ruke, postaješ ministar, jedan od poznatijih. Dobiješ izravno povjerenje građana – dobiješ, podsjetimo se, na izborima 2020. godine 35.678 preferencijalnih glasova. Više od svih, više i od premijera Andreja Plenkovića. Imovinski si više nego solidno – kaže imovinska kartica – sakupio dovoljno nekretnina za par života.

Takav, ugledan, uspješan, s dvije karijere, povjerenjem građana, položajem u vladi i vladajućoj stranci, uđeš u korupcijsku hobotnicu namještanja javne nabave – u WhatsApp grupu gdje te pajdaši zovu "Mali". Pogrdni nadimak kojim pijana ekipa u ponoć zove mladog konobara kojeg je gazda ostavio u smjeni. "Mali, daj rundu!" kaže pijana ekipa. A ovdje – pajdaši dogovaraju javne nabave.

Četiri slova, nadimak Mali u WhatsApp grupi –  to je sve na što je spao životopis, CV, gospodina liječnika, profesora, ministra, vlasnika stanova u Zagrebu, kuće na Hvaru, glisera i skupog sata. Cijela javnost Hrvatske žvače poruke WhatsApp kronike, domaće političke sramote bivšeg ministra.

Javna nabava za bolnice – najlakši način namještanja poslova

Namještanje javne nabave kod kupovine uređaja za bolnice. Digni cijenu, namjesti svojima, podijeli razliku. Pripazi da se ne pojavi netko povoljniji, pripazi da netko ne uleti u zlatnu dolinu korupcije kod nabave medicinskih uređaja. 

Kod složenih medicinskih uređaja korupcija je "tehnički" najlakša upravo zbog specifičnosti i kompleksnosti tehnologije, koju razumije samo uzak krug stručnjaka. Dok prosječna osoba lako prepoznaje pretjerivanja kod, recimo, automobila  – tko će pratiti i prepoznati nekoliko neobičnih, gotovo beskorisnih zahtjeva u natječajnoj dokumentaciji kakvog medicinskog uređaja.

Medicinski uređaji su savršeni za korupciju. Što zna čak i tehnički upućena osoba što znače stranice specifikacija medicinskog uređaja? Što zna pacijent da je njegova bolnica upravo platila više za uređaj koji bi, uz malo zdravog razuma i manje provizije, bio jednakovrijedan i bitno jeftiniji?

Narod šuti, liječnici šute, novinari šute...

Na kraju narod šuti jer ne razumije što mu rade; liječnici šute jer se boje, jer su poneki možda i sami sudionici te igre; novinari šute jer o tome koliko Tesla (mjerna jedinica magnetske indukcije) treba imati neki uređaj ne znaju ništa.

Na kraju čini se da samo Ured europskog javnog tužitelja zna. Zna nešto i glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, taj vječni statist velikih pravosudnih zbivanja, no on samo zna da europski tužitelj zna i više i bolje.

Kako oni kojima se sve ovo gadi, pošteni i vrijedni u sustavu zdravstva odlaze, ti isti aparati, zlatom plaćeni idoli nabavljeni po cijeni Rembrandtovih platna, često stoje u kutovima zaboravljeni, neuključeni, jer nema tko s njima raditi. Spomenici ljudske pohlepe loše maskirani u "zdravstvenu brigu".

Sjetite se Beroša svaki put kada u zdravstvu nešto ne štima

Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki put kada država kaže da nema dovoljno za zdravstvo, da nema dovoljno za liječnike, sestre i vozače hitne pomoći.

Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki put kada vas naruče na pregled naredne godine, pa onda posuđujete novac od rodbine da platite privatno, jer oni koji uništiše javno zdravstvo kunući se u njega, pomažu predugim listama čekanja svoje pajdaše u privatnim klinikama.

Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki put kada nekome padne na pamet organizirati kakvo humanitarno sakupljanje novca za medicinsku opremu – sjetite se što se događa s novcem koji država dobije za zdravstvo.

Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki put kada vidite svoj listić plaće i koliko dajete na zdravstvenu zaštitu, a nemate gdje sjesti u čekaonici ambulante.

Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki put kada premijer Plenković priča o svojoj vladi i svojim kadrovima. Sjetite se Beroša i njegove WhatsApp grupe svaki puta kada nekome na izborima dajete svoj glas.

Moći će raditi u zatvorskoj ambulanti

A već bivši ministar Beroš? Taj, kroz prozor ćelije, dok mu pogled luta po golim zidovima Remetinca, on sada vjerojatno razmišlja kako su ga izdali. Nije to moralna katarza, nije to kajanje – jer za kajanje treba imati dušu. A ako si dopustiš za sitne pare ući u mutno balkansko kolo korupcije s pajdašima koji te zovu "Mali", nemaš duše. Davno si je prodao, istina, ne vragu, jer vrag ne radi za sitne pare koje si primao, a ni Faust se ne bi tako jeftino prodao.

Ostat će samo jeftin žal za privilegijama: za ručkom u finom restoranu gdje određuješ tko će biti ravnatelj koje ustanove, za automobilom koji dolazi već ugrijan ili ohlađen s vozačem, za mogućnošću da trepne okom i da mu svi kimaju glavom. Za mogućnost da jednim potezom, jednom porukom promijeniš sudbinu čovjeka koji moli zasluženu specijalizaciju ili posao do kojeg ne mora putovati sto kilometara.

No, bivši ministre, niste vi gubitnik. Nije ovo nasilno djelo, moći ćete nakon pravomoćne presude svoje odrađivati radeći u zatvorskoj ambulanti. Gubitnik je ona starica iz provincije koja se, čekajući pregled zakazan naredne godine, gasi pod teretom sistema koji je uređaje pretvorio u zlato, a ljude u prah.