TIHOMIR OREŠKOVIĆ bio je na vrhu vlade RH manje od pola godine. Malo poznati Orešković je na iznenađenje mnogih 23. prosinca 2015. nominiran za mandatara, a 22. siječnja 2016. godine imenovan je predsjednikom vlade Republike Hrvatske.

Smijenjen je ni pola godine kasnije na prijedlog HDZ-a.

Rekao da će služiti hrvatskim građevinama

Nakon dugih i mučnih pregovora između Mosta, SDP-a i HDZ-a, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je krajem prosinca 2015. dala 24-satni ultimatum Boži Petrovu i Tomislavu Karamarku da napokon dovedu zajedničkog kandidata za mandatara. Oni su onda predložili Tihomira Oreškovića, čovjeka koji se pojavio niotkud.

Tihomir Orešković tada je bio kanadski državljanin s prebivalištem u Nizozemskoj. Godinu dana ranije bio je prvi čovjek Plivine Uprave, a odande su ga povukli u tvrtku koja je vlasnik Plive, Teva Europu.

Na Badnjak 2015. godine Orešković je donio 76 potpisa Kolindi Grabar-Kitarović. 

"Znam da danas hrvatski mandatar nema 100 dana, ali to ni ne tražim. Ovdje smo svi da služimo hrvatskim građevinama i da nam je jedini cilj da zajedno radimo, tako da je sutra bolje nego danas. Hvala", rekao je Orešković tada na lošem hrvatskom jeziku.

Prvu sjednicu vlade započeo je riječima "ostani miran i vladaj na", što je bila nespretna interpretacija tada popularnog mema.

Ministar morao otići već nakon par dana

Vladu Tihomira Oreškovića obilježili su potresi i krize. Iako je najavljivao "Tim's team", njegova vlada imala je afera koliko i svaka druga HDZ-ova. Posebno ostaje upamćen slučaj ministra branitelja Mije Crnoje, koji je bio prisiljen otići poslije par dana, nakon što je Index otkrio da je prijavljen na adresi na kojoj se nalazila samo poluraspadnuta koliba.

Prvi sukobi s tadašnjim šefom HDZ-a Tomislavom Karamarkom nastaju nakon kadroviranja u SOA-i. Mimo Karamarkove volje Orešković je s predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović dogovorio da SOA-u preuzme Daniel Markić. S druge strane, unatoč željama predsjednice, Orešković joj nije htio dati za pravo da je Dragan Lozančić radio protivno zakonu.

Orešković je prije toga mjesecima odbijao potpisati Lozančićevu ostavku. Naljutio je HDZ-ovce izborom Jakše Puljiza, bivšeg zamjenika potpredsjednika vlade Branka Grčića, za svog koordinatora svih ministarstava.

U to vrijeme već su dobro zahladili odnosi između Oreškovića, Karamarka i potpredsjednika vlade Bože Petrova. Te će se veze gotovo potpuno raskinuti u jeku afere Konzultantica. Premijer Orešković je u početku afere branio Karamarka, a kada je odluka o opozivu došla u vladu, digao je ruku protiv odlaska Karamarka.

No, onda je na jednoj iznenadnoj presici početkom lipnja 2016. od Karamarka zatražio da napusti vladu, a isto je tražio i od Bože Petrova.

Oreškovićeva vlada u saboru nije imala podršku jer zastupnici teško da su dolazili na posao, a odluke se nisu mogle izglasati. Kvoruma nije bilo tri tjedna, a kada su se napokon sastali u natpolovičnom broju, uzeli su tjedan dana pauze.

Smijenjen je na prijedlog HDZ-a 16. lipnja 2016. godine. Vrlo brzo nakon toga nestao je iz javnog i političkog života.

Odgovor na pitanje ispod slike je Oleg Butković.