DANA 25. ožujka 1911. godine Greenwich Village u New Yorku bio je svjedok jedne od najsmrtonosnijih industrijskih nesreća u povijesti Sjedinjenih Američkih Država – požara u tvornici Triangle Shirtwaist. Ovaj tragičan događaj, u kojem je poginulo 146 ljudi, većinom mladih imigrantica, ostavio je neizbrisiv trag u američkoj povijesti te doveo do značajnih reformi u radnim i sigurnosnim zakonima.

Tvornica Triangle Shirtwaist, smještena u zgradi Asch (danas poznatoj kao Brown Building) blizu Washington Square Parka, bila je tipična "sweatshop" tvornica početkom 20. stoljeća. Proizvodila je ženske bluze, poznate kao "shirtwaists", koje su bile popularne u to vrijeme. Tvornicu su vodili Max Blanck i Isaac Harris, koji su zapošljavali uglavnom žene, od kojih su mnoge bile imigrantice iz Italije i istočne Europe, često mlađe od 20 godina. Radnice su radile u teškim uvjetima: dugim radnim danima od 9 do 12 sati, za niske plaće i uz minimalnu brigu za sigurnost.

Zgrada je imala deset katova, a tvornica je zauzimala gornja tri – osmi, deveti i deseti kat. Iako je zgrada bila relativno nova i smatrana "vatrootpornom", unutarnji uvjeti bili su daleko od sigurnih. Vrata su često bila zaključana kako bi se spriječila krađa ili neovlaštene pauze radnika, a protupožarni izlazi bili su neadekvatni ili nepristupačni.

Katastrofalan požar

Požar je izbio oko 16:40 sati na osmom katu, vjerojatno zbog neugašene cigarete ili šibice koja je došla u dodir s gomilom tkanina i papira. Vatra se brzo proširila, zahvaćajući lako zapaljive materijale koji su bili posvuda u radnom prostoru. Unutar nekoliko minuta, deveti kat bio je obavijen dimom i plamenom, dok su radnice pokušavale pobjeći.

Nažalost, zaključana vrata i uski prolazi onemogućili su bijeg mnogima. Vatrogasne ljestve dosezale su samo do šestog kata, što je ostavilo radnike na višim katovima bez pomoći. U očaju, mnoge su radnice skakale s prozora na devetom i desetom katu, padajući pred očima užasnutih promatrača na ulici. Svjedoci su opisali prizore tijela kako padaju na pločnik, dok su vatrogasci bespomoćno promatrali.

U požaru je poginulo 146 ljudi – 123 žene i 23 muškarca – dok je 71 osoba preživjela, često s teškim ozljedama. Većina žrtava bile su mlade osobe, s prosječnom dobi od oko 19 godina. Identifikacija tijela bila je mučna, a neka su ostala neprepoznata zbog opeklina.

Posljedice i reforme

Tragedija je šokirala javnost i izazvala bijes diljem zemlje. Prema Encyclopædiji Britannici, požar je izložio nehumane uvjete u industriji odjeće i potaknuo radničke sindikate da zahtijevaju promjene. Istraga je pokazala da su vlasnici, Blanck i Harris, zanemarili osnovne sigurnosne mjere. Iako su optuženi za ubojstvo iz nehaja, oslobođeni su krivnje na suđenju 1911. godine, što je dodatno razbjesnilo javnost. Ipak, kasnije su morali platiti odštetu obiteljima žrtava u građanskoj parnici.

Događaj je doveo do osnivanja Komisije za sigurnost u tvornicama, koja je predložila zakone o radu i sigurnosti. Usvojeno je više od 30 novih propisa, uključujući obvezne protupožarne vježbe, automatske prskalice i bolje označene izlaze. Te su reforme postale model za nacionalne standarde u SAD-u.

Danas se zgrada Brown, gdje se nesreća dogodila, koristi kao dio kampusa New York Universityja i proglašena je nacionalnim povijesnim spomenikom. Svake godine, na obljetnicu požara, održavaju se komemoracije u čast žrtava. Tragedija Triangle Shirtwaist ostaje simbol borbe za radnička prava i podsjetnik na važnost sigurnosti na radnome mjestu.