EUROPLJANIMA je dosta pomicanja sata. Ovog tjedna objavljeni su rezultati internetske ankete Europske komisije u kojoj su Europljani glasali žele li ukinuti pomicanje satova na proljeće i jesen.

U anketi je sudjelovalo rekordnih 4,6 milijuna ljudi, a preko 80 posto njih glasalo je za ukidanje pomicanja sata. 

Većina želi ljetno računanje

Većina od 80 posto Europljana glasala je i za to da sat ostane na ljetnom računanju vremena. Predsjednik Europske Komisije Jean Claude Juncker uvjeren je da će EU prijeći na ljetno računanje vremena i dodao kako će to predložiti Komisiji. Poručio je kako nema smisla pitati ljude što žele i što misle o nekom pitanju, a potom ignorirati njihovo stajalište.

"Ljudi to žele, mi ćemo to napraviti", zaključio je Juncker.

Odluka članica

Sad, nakon što su se građani velikom većinom odlučili za ukidanje pomicanja sata, na redu su države članice Europske unije i Europski parlament koje moraju odlučiti žele li da sat ostane na ljetnom ili zimskom računanju vremena.

Ljetno računanje vremena trenutačno je uređeno Direktivom 2000/84/EZ. U njoj je propisano da države članice prelaze na ljetno računanje vremena posljednje nedjelje u ožujku i vraćaju se na zimsko računanje vremena posljednje nedjelje u listopadu. Prijedlog te direktive sad će se mijenjati i poslati Europskom parlamentu na raspravu. Tada ga se šalje na konzultacije članicama. Kad se članice dogovore oko novog prijedloga Direktive, ona se objavljuje, a države članice imaju određeni rok da je implementiraju u svoje zakonodavstvo.

Hrvatska je već donijela Uredbu o ljetnom računanju vremena u 2018., 2019., 2020. i 2021. godini, i to po gore navedenoj Direktivi. U njoj je navedeno kako i kada će se u sljedećim godinama pomicati sat. Ako EU posluša volju većine građana i odluči se za korištenje ljetnog računanja vremena, i Hrvatska će morati izmijeniti svoju Uredbu kako bi se prilagodila odluci EU.

Razlika između zimskog i ljetnog računanja

Zimsko računanje vremena je ono računanje kakvo smo koristili prije osamdesetih godina prošlog stoljeća i uvođenja odluke o pomicanju kazaljki. Pomicanje kazaljki dvaput godišnje uvelo se kako bi se uzela u obzir promjena duljine dana te bolje iskoristilo danje svjetlo.

Kako se pojašnjava na stranicama Europske unije, većina država članica EU-a ima dugu tradiciju ljetnog računanja vremena, većinom još iz doba Prvog i Drugog svjetskog rata ili naftne krize 70-ih godina. Zemlje su se tad odlučivale na ljetno računanje vremena prije svega radi uštede energije. Drugi su razlozi bili sigurnost na cestama, više mogućnosti za rekreaciju u večernjim satima zbog duljeg dana ili pak usklađivanje s praksom susjednih država ili glavnih trgovinskih partnera.

Tri standardna vremena

Neovisno o ljetnom računanju vremena u EU-u države članice grupirane su i u tri različite vremenske zone, odnosno tri standardna vremena. 

Danas su države članice EU-a razvrstane u tri vremenske zone: zapadnoeuropsko vrijeme ili srednje vrijeme po Greenwichu (GMT), srednjoeuropsko vrijeme (GMT+1) i istočnoeuropsko vrijeme (GMT+2). 

Hrvatska se nalazi među 17 država članica koje se ravnaju prema srednjoeuropskom vremenu, koje se određuje u odnosu na GMT (srednje vrijeme po Greenwichu) ili UTC (koordinirano svjetsko vrijeme).

Europski parlament je u svojoj rezoluciji naglasio da je očuvanje jedinstvenog računanja vremena u EU-u od presudne važnosti.

Komisija se obvezala da će procijeniti dvije glavne opcije politike koje bi osigurale usklađeno računanje vremena: Zadržavanje sadašnjeg ljetnog računanja vremena u EU-u prema Direktivi 2000/84/EZ ili ukidanje pomicanja sata dvaput godišnje u svim državama članicama i zabranjivanje periodičnog pomicanja sata; to ne bi utjecalo na odabir vremenske zone te bi svaka država članica i dalje sama odlučivala hoće li trajno zadržati ljetno ili zimsko računanje vremena.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.