Foto: AFP

NOVI val svjetske ekonomske krize, koji je baš kao i 2008. godine krenuo iz SAD-a, ponovo prijeti Europi čije su financijske obale Grčke, Portugala, Španjolske i Irske već dobrano potopljene još od prvog vala. No, iako mnogi ekonomski analitičari vide jasnu razliku između događaja 2008. godine i 2011. godine sa zaključkom kako recentni događaji ne mogu prouzročiti financijske tektonske poremećaje kao oni prije tri godine, na svjetskim tržištima novca vlada nevjerojatna nervoza.

Financijeri više ne vjeruju političarima

Posljedice takve nervoza nevjerojatna su kretanja na burzama, pa čak i na malom hrvatskom tržištu koje ne bi trebalo trpjeti direktne posljedice odluke da se SAD dodatno zaduži.

Ekonomski analitičari postavljaju jasnu razliku između krize '08. i krize '11. naglašavajući kako je prije tri godine bio ekonomski problem kako sanirati nerealne vrijednosnice, a samim time najjače banke dok danas u fokusu nisu ekonomska zbivanja i financijske intervencije već političke odluke. Jedna od njih donesena je prije tjedan dana u Washingtonu, a trebala je doprinijeti stabilizaciji na svjetskim tržištima novca. No, to se nije dogodilo.

Iako su svi nakon dogovora u Washingtonu govorili i pisali kao o olakšanju koje je konačno došlo, nevjerojatna nervoza ušla je u financijska tržišta, a odrazila se i na hrvatsku burzu.

Zašto? Zato što se u ovom slučaju pokazuje kako financijeri jednostavno više ne vjeruju politici. Ono što je dobro za kampanju, političke stranke kao i za političku ravnotežu nije nužno dobro za burze. Burza najviše voli razdoblje mira i netalasanje, a toga je bilo i najmanje kada su relevantne političke snage u SAD-u u "pet do dvanaest" došle do dogovora i tako izbjegle bankrot.

Obećanja više nemaju željeni efekt na tržišta

Pregovaranje demokrata i republikanaca kidalo je živce brokerima da bi na kraju svi shvatili kako je izabrano privremeno rješenje koje bi trebalo držati vodu do izbora u SAD-u te da se radi o odluci koja je prije svega "išla na ruku" predstojećim predsjedničkim izborima u toj zemlji, a ne nužno prema rješenju problema kako vratiti dug ili ono što je puno važnije - kada vratiti dug. Financijeri su u američkim događanjima shvatili i kako je nekada teško naći politički dogovor pa makar pregovaračima visio mač nad glavom u obliku bankrota države.  

Kazna za kockanje i kompromisno političko rješenje stiglo je u obliku smanjenja kreditnog rejtinga što je učinila kuća Standard & Poor's, a to je bio okidač za tržišta da krenu u "stanje ludovanja". 

Tržišta novca nisu dovoljno dobro ni reagirala na izjave ministara financija G7 da će poduzeti koordiniranu akciju kako bi se osigurala likvidnost, stabilnost tržišta i gospodarski rast. Politika je jednostavno izgubila vjerodostojnost, prije svega kod malih dioničara koji poučeni iskustvom iz 2008. godine i ranijih godina prodaju vrijednosnice onog trenutka kada vide prve naznaka pada vrijednosti. Pa makar to bilo privremeno. Danas obećanja kako će bruto društveni proizvod rasti za određeni postotak te najava stabilnosti na financijskim tržištima jednostavno više nije dovoljno smirujuća. 

Je li vrijeme za revoluciju i promjene?

No pravo je pitanje, mogu li svjetska financijska tržišta opterećena krizom iz 2008. godine prevladati novu ili je zbilje krajnje vrijeme za tektonske poremećaje na tržištima.