ČINI SE da je svijet danas polariziraniji no ikada prije.

Primjerice, analiza Pew Research Centra (PRC) otkrila je 2022. da su demokrati i republikanci ideološki najudaljeniji u posljednjih 50 godina, s time da su republikanci otklizali udesno.

Jedno drugo istraživanje PRC-a, provedeno u 19 zemalja, pokazalo je da 65% ispitanika smatra da u njihovim društvima postoje snažni sukobi između pristaša različitih političkih stranaka.

Konačno, istraživanje koje je provela tvrtka YouGov 2022. pokazalo je da 43% Amerikanaca, osobito republikanaca, vjeruje da je građanski rat vjerojatan u sljedećih 10 godina.

Teza o komorama odjeka (echo chambers)

Za ovakvu polarizaciju postoje brojni razlozi, a kao jedan od krivaca često se navodi djelovanje društvenih mreža.

One nas dijele, čine ekstremnijima i manje empatičnima, a glavno tumačenje takvog djelovanja su tzv. komore odjeka (echo chambers). Algoritmi na internetu podešeni su da nam nude ono što tražimo pa uglavnom vidimo samo ona mišljenja koja se podudaraju s našima. Rezultat je da nam se slična, ali još ekstremnija mišljenja, mogu učiniti manje ekstremnima. Na taj način postajemo zarobljeni u svojem svjetonazorskom mjehuru, koji postaje sve radikalniji.

Komore odjeka su mit

No, postoje istraživanja koja su pokazala da su komore odjeka u velikoj mjeri mit. Jedna studija utvrdila je da je taj efekt preuveličan te da je tek mali dio društva, oko 8%, sklon zatvoriti se u komore odjeka.

Štoviše, danas je ljudima moguće dobiti informacije iz mnogo više različitih izvora nego što je to bilo prije ere interneta, u vremenima kada su bili pretplaćeni na jedne novine i gledali jednu TV kuću.

Istraživanja pokazuju da smo zapravo ideološki najizoliraniji u privatnom životu. Primjerice, u PRC-ovom ispitivanju samo 9% republikanaca i 8% demokrata navelo je da je njihov partner iz suprotne stranke, a samo 7% republikanaca i 6% demokrata da imaju "puno" prijatelja iz suprotne stranke.

Stvarni problem društvenih mreža

Ne bi li onda društvene mreže trebale ljude činiti otvorenijima?

Stručnjaci znanstveno popularnog kanala Kurzgesagt (koji ima rigorozan fact checking) smatraju da je problem u tome što način na koji funkcioniraju društvene mreže nije prilagođen ljudskim mozgovima (video dolje).

Ljudski mozak u suštini je "glup" i nije se razvio kako bi razumio prirodu stvarnosti, već kako bi održavao društvene strukture važne za suradnju, a time i preživljavanje. Biti isključen iz društva u dalekoj je povijesti, primjerice u gradovima-državama stare Grčke, bilo gotovo jednako smrtnoj kazni.

U drevnim zajednicama ljudi su se mogli razlikovati u razmišljanjima od svojih susjeda, međutim istovremeno su posjećivali iste hramove, dijelili iste običaje, jezik, pismo, kulturu itd. Kao čudne i strane doživljavali su pripadnike drugih zajednica. Fizička bliskost omogućavala je određene razine sličnosti koje su olakšavale premošćivanje različitosti. Tijekom evolucije našeg mozga to je bilo dovoljno - oni koji su nam bili blizu, bili su nam slični. Nama se ta sličnost sviđala, dok nas je različitost plašila.

Evolucijski psiholozi smatraju da su se s razvojem društva od plemena do gradova i država razvile i velike religije koje su ljudima omogućavale da znaju s kime imaju posla - jesu li ljudi s kojima se susreću dovoljno sličnih uvjerenja i moralnih načela da ne predstavljaju opasnost.

Tijekom razvoja društava ljudski mozgovi morali su se prilagođavati na sve veću raznovrsnost mišljenja. Međutim, u svojim svakodnevnim društvenim krugovima ljudi su ipak i dalje ostajali relativno izolirani i slični. Neslaganja i sučeljavanja u razmišljanjima nisu loša - ona mogu uroditi mnogim novim spoznajama i evolucijom svjetonazora. No ljudi ipak trebaju neku fundamentalnu povezanost jer njihovim mozgovima nije toliko važno čovječanstvo koliko sigurnost u lokalnoj zajednici.

Digitalni gradski trg

Prije 20-ak godina dogodila se velika promjena vrlo zahtjevna za ljudski mozak - stvorene su digitalne društvene mreže, koje su postale svojevrsni globalni digitalni trgovi na kojima se mogu susretati ljudi iz svih dijelova svijeta, svih mogućih svjetonazora, kakvi se u stvarnom svijetu ne bi mogli susretati, a kamoli intimnije raspravljati.

Ukratko, naši mozgovi nisu sposobni procesuirati količine neslaganja s kojima se danas susrećemo na društvenim mrežama. Zaštitni mehanizmi koji su to omogućavali našim precima nisu prisutni na društvenim mrežama - za razliku od susjeda u stvarnom životu, s ljudima na društvenim mrežama često ne dijelimo stvari koje bi nas mogle povezati, kao što je navijanje za isti, lokalni sportski klub ili sudjelovanje u aktivnostima neke lokalne udruge. Stoga za naše mozgove neslaganje s ljudima na društvenim mrežama postaje ključnom značajkom njihovog identiteta. To čini manje vjerojatnim da ćemo ozbiljnije uvažiti njihova stajališta. Ako doznamo nešto loše o njima, naši će mozgovi to mnogo vjerojatnije nekritički prihvatiti. S druge strane, na društvenim mrežama možemo pronaći i puno ljudi koji se slažu s nama. To će nas potaknuti da njih jako cijenimo i kritike na njihov račun lakše odbacujemo.

Algoritmi koji potiču ljutnju

Ovu polarizaciju dodatno pogoršavaju algoritmi društvenih mreža koji s pomoću snažnih emocija nastoje zadržati našu pozornost i povećati naš angažman na mreži. Istraživanja su pokazala da je tu najefikasniji osjećaj ljutnja te da kontroverzne i polarizirajuće teme izazivaju najviše interakcija.

Sociolog Krešimir Krolo kaže da razlog za takav algoritam nije političko-ideološki, već tržišno-ideološki.

"Po jednostavnoj ekonomskoj i matematičkoj logici generiranje više ljutnje, a time i mržnje, generira više vremena i više pažnje na Facebooku, što znači i više oglasnog prostora i veću vrijednost dionica kompanije", kaže Krolo.

"Kada je u pitanju generiranje prihoda, društvene posljedice i odgovornosti danas su kod svih globalnih kompanija izlišne, bilo da se bave eksploatacijom sirovina ili eksploatacijom naše komunikacije i privatnih podataka", dodao je.

Rezultat je da sve ono što nas čini individuama poput životnih stilova, glazbenih ukusa, religijskih uvjerenja i sl. postaje dio suprotstavljenih i uzajamno nepomirljivih identiteta. To toliko pojednostavnjuje i iskrivljava neslaganja oko pitanja kako upravljati društvima da se često čini da ljudi iz drugih skupina namjerno čine svijet lošijim, da su zapravo zli te da je s njima nemoguće racionalno raspravljati na temelju činjenica. To pak rastače društvene povezanosti koje su temelj demokracije. Ovaj problem posebno se jako očituje u SAD-u, koji u suštini ima dvostranački sustav.

Koje je moguće rješenje?

Autori videa na kanalu Kurzgesagt smatraju da bi rješenje za taj problem možda mogao biti povratak na starije forme udruživanja na Internetu - na forume, blogove i sl. u kojima nisu postojali algoritmi koji su favorizirali angažman pod svaku cijenu.

Što je još važnije, takav je internet bio raščlanjeniji s tisućama zajednica i mnogo je više nalikovao stvarnom životu.

Krolo smatra da je ideja takvog povratka plemenita, ali neodrživa.

"Bez uspostave nečega što bi bio konsenzus oko javne sfere i organizacije informacija prema nekakvom redu kvalitete i pouzdanosti, neće se moći razriješiti nagomilani problemi s dezinformacijama. A to se neće dogoditi dokle god je logika profita ispred ideje društvene odgovornosti i zajedničkog dobra. Kako stvari sada izgledaju, čini se da je opravdana bojazan da će samo marginalni dio 'prosvijećenih' tražiti utočište na marginama digitalne komunikacije, dok će prosječni korisnik biti ostavljen na milost i nemilost 'broligarcha' koji su se okupili oko Donalda Trumpa", zaključuje Krolo.